U Kliničkom centru Dubrava u Zagrebu, 24. rujna preminuo je fra Stipo Karajica, svećenik franjevac Bosne Srebrene.

Ispraćaj zemnih ostataka pokojnika bit će u župi Blažene Djevice Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici u utorak, 26. rujna, u 17:00 h. Misa zadušnica služit će se u župnoj i samostanskoj crkvi u Jajcu, u srijedu, 27. rujna u 12:00 h, a ukop nakon euharistije, na mjesnome groblju Mašet. 

Fra Stipo Karajica je rođen 7. travnja 1965. u mjestu Bašćina, župa Kotor Varoš, od oca Marka i majke Ljubice rođ. Mandić. Osnovnu školu je pohađao u Kotor Varošu od 1973. do 1980. Srednju školu pohađao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom od 1980. do 1984., a Teološki fakultet na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1985. do 1991.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Poznati novinar Andrija Jarak zgrožen obiteljskim nasiljem rukometaša Buntića i mlakim reakcijama: Zašto šutite? Sram vas može biti

Redovnički habit obukao je 15. srpnja 1984. u Visokom. Jednostavne redovničke zavjete položio je 4. srpnja 1985. na La Verni u Italiji, a svečane zavjete 29. rujna 1990. u Sarajevu u ruke provincijala fra Luke Markešića.

Sveti red đakonata primio je u župi Sokoline 9. prosinca 1990., a sveti red prezbiterata 29. lipnja 1991. po rukama Vinka kardinala Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Šef osječke policije i dalje tvrdi: Policajac je slučajno ispalio metak. A poruke? One se tek trebaju analizirati

Nakon svećeničkog ređenja obnašao je sljedeće dužnosti za svoju Provinciju i mjesnu Crkvu: župni vikar u župi Bugojno od 1991. do 1992., zamjenik ravnatelja HKO Kruh Sv. Ante od 1992. do 1993., voditelj Kruha Sv. Ante od 1993. do 1994., samostanski i župni vikar u župi i samostanu Rama-Šćit od 1994. do 1997., ravnatelj Kruha Sv. Ante od 1997. do 2000., definitor Bosne Srebrene od 2000. do 2003., ekonom Provincije Bosne Srebrene od 2000. do 2006., gvardijan u Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene od 2000. do 2006. i ravnatelj Franjevačkog međunarodnog centra u Sarajevu od 2006. do 2009.

Od 2009. pa sve do svoje smrti fra Stipo je djelovao u župi i samostanu Sesvetska Sopnica pokraj Zagreba i obnašao različite dužnosti: od 2009. do 2023. župni vikar u župi Marije Anđeoske; samostanski vikar u samostanu Sv. Ilije od 2016. do 2022., gvardijan samostana Sv. Ilije od 2022. do 2023. i voditelj podružnice Kruha Sv. Ante od 2016. do 2023.

Fra Stipo se na poseban način zalagao za siromašne i ugrožene, radeći neumorno do kraja svoga života u Kruhu Sv. Ante, Humanitarno-karitativnoj organizaciji Bosne Srebrene. To je na poseban način bilo vidljivo u ratnom vihoru kada je zajedno sa svojim suradnicima organizirao nabavku i prijevoz humanitarne pomoći u ratom pogođena područja, posebno kao sudionik Bijelog puta za Novu Bilu, a zatim i poratnom vremenu gdje god je to bilo potrebno, a opet posebno oko izgradnje nekoliko kuća na području Petrinje i Siska nakon razornog potresa.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Ugledni kirurg poslao snažnu poruku Andreju Plenkoviću: Trebamo upotrijebiti sve alate da deset uhićenih Boysa ne završi u grčkom sužanjstvu

Fra Stipo je pisao za crkvena i redovnička glasila i portale, a u suradnji s drugim autorima bio je inicijator knjige Hrvati u Kotor Varošu, kao i njezina objavljivanja povodom dvadesete obljetnice stradanja i progona Hrvata iz kotorvaroške doline (2012.)

Bio je također veoma angažiran i u svim segmentima djelovanja provincije Bosne Srebrene, a napose kroz devet godina službe u Sarajevu u izgradnji i osmišljavanju samostana na Kovačićima, konvikta u Visokom te samostana i crkve u Sesvetskoj Sopnici (Zagreb). Jako je bio angažiran oko župnog pastorala počevši od Bugojna i Rame gdje je osnovao Framu kao i u Sopnici. Nesebično se darovao i ulagao silnu energiju trudeći se mladima pojasniti važnost usvajanja kršćanskih vrednota molitve, poštivanje Božjih zapovijedi i pomaganja bližnjemu u nevolji. Bio je i čovjek radosti i katkada je znao uzeti i gitaru i zasvirati koju pjesmu u krugu prijatelja i mladih. Trošeći tako svoj život za druge i njegov život se prerano ugasio od posljedica bolesti i nedavne operacije, javlja Bosna Srebrena.

Od fra Stipe Karajice oprostio se i Miroslav Škoro.

“Od smrti mojih pokojnih roditelja nisam bio ovako tužan. Osjećam se napušten i sam. Otišao mi je duhovnik, suradnik, prijatelj i brat.Kao što reče provincijal Dadić: Više ga nećemo viđati na Zemlji. Želim samo reći da mi nije bio samo duhovnik, suradnik, prijatelj i brat… bio mi je oslonac kad mi je bilo teško, bio mi je osmijeh u tužnom danu, bio mi je član obitelji.Hvala svima koji su ga pazili i borili se za njegov dragocijeni život proteklih mjesec dana. Hvala onima koji su mi donosili i dobre i loše vijesti o Stipinim zadnjim zemaljskim danima.

Ti dani su pokazali koliko je taj vedri, otvoreni i ponekad bučni fratar, u stvari samozatajan. Pokazali su i još jednom me naučili koliko je ovaj život krhak.Pokoj vječni fra Stipi Karajici. Iskrena sućut fratrima provincije Bosne Srebrene. Otišao je veliki fratar koji će neizmjerno nedostajati zajednici. Iskrena sućut obitelji. Otišao nam je brat i prijatelj koji će do kraja mog ovozemaljskog života živjeti u mom srcu, a onda ćemo ponovo biti zajedno. Moj Stipo i ja”, napisao je Škoro.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Potresna ispovijest supruge našeg poznatog rukometaša: Tukao me pred djecom. Nasilje trpim godinama

Od pokojnog fratra oprostio se i doktor Herman Vukušić.

“Otišla je je još jedna legenda Bijelog puta za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, fra Stipo Karajica.Prije trideset godina fra Stipo je uz mojeg oca, Hermana Vukušića starijeg, dr. Slobodana Langa i dr. Miru Jakovljevića bio jedan od glavnih pokretača povijesnog humanitarnog konvoja za spas hrvatskog naroda opkoljene lašvanske doline.

Zbog njegove energije i entuzijazma moj otac ga je tada nazvao “Letećim fratrem”, a zbog njegove dobrote i čovječnosti svojim usvojenim sinom.Zbogom dragi Stipo, brate moj po Kristu i obitelji, neka te u vječnim prostranstvima prati mir i dobro koje si za ovozemaljskog života zagovarao i širio među svim ljudima sa kojima si se susretao”, piše Herman Vukušić.