Ruža Tomašić, poznata hrvatska europarlamentarka i svojedobno ikonadesnice, saborska zastupnica, koja je svojevremeno inicirala uhićenje narkobande s Korčule, a ulaskom u politiku odmah se angažirala u borbi protiv korupcije, te bila predsjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije, dala je podršku Nikoli Grmoji.
Svojim istupom, objavio je Most, dala je podršku kandidatu Mosta i Hrvatskih suverenista za predsjednika Vlade RH, koji je do sada bio na čelu Antikorupcijskog vijeća.
„Korupcija je rak rana hrvatskog pravosuđa i Hrvatska ne može naprijed dok se ta korupcija ne iskorijeni! U dosadašnjem radu Nikole Grmoje sigurno ste primijetili koliko se bori protiv korupcije i kako ga nije strah spomenuti velike ribe koje su itekako umočene u korupciju. Dakle, ovaj put dajte povjerenje Mostu i Hrvatskim suverenistima jer doista mislim da će oni donijeti promjene“, poručila je Ruža Tomašić.
Ruža Tomašić je rođena 10. svibnja 1958. u Mladoševici u okolici Maglaja u Bosni i Hercegovini. S 15 godina otišla je u Kanadu, gdje joj je živjela sestra. Tamo je završila policijsku akademiju (Ontario Police College). Radila je kao policajka u borbi protiv droge, maloljetničke delikvencije itd. Prilikom posjeta Franje Tuđmana Vancouveru, bila je u njegovom osiguranju, jer je položila tečaj za zaštitu vladinih dužnosnika.
Na Tuđmanov poziv, vratila se u Hrvatsku i postala dio predsjedničkog osiguranja u Banskim dvorima. Bila je i u osiguranju Stipe Mesića 1991.
Prekinula je rad u osiguranju 1992., jer se razboljela, imala je rak maternice. Vratila se u Kanadu, izliječila se od raka i ostala u Kanadi do 1998. godine. Tada je sa suprugom i djecom došla na Korčulu. Počela se baviti politikom i postala je članica Hrvatske stranke prava.
Bila je saborska zastupnica HSP-a od 2003. do 2008.
Zbog nezadovoljstva oko Ante Đapića i njegovog načina vođenja Hrvatske stranke prava, 6. rujna 2009. godine, osniva se Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević. Na konvenciji u Iloku kao prva predsjednica stranke izabrana je Ruža Tomašić. Stranka je registrirana 15. listopada 2009.
Na prvim hrvatskim izborima za Europski parlament 2013. Tomašić je izabrana za zastupnicu u Europski parlament osvojivši gotovo 65.000 glasova na zajedničkoj listi triju stranaka (HDZ – HSP AS – BUZ). Time je bila druga po broju osvojenih glasova sveukupno na izborima, odmah iza Tonina Picule.
Na svojoj prvoj sjednici u Europskom parlamentu, zajedno s Davorom Ivom Stierom pokrenula je raspravu o strategiji ribarstva za Jadransko i Jonsko more te se založila za to da svaka sredozemna država Europske unije proglasi svoj gospodarski pojas. Zalagala se i za zaštitu istarskog pršuta i vina prošek na europskoj razini, jer je Hrvatska kao tada najmlađa članica EU-a bila stavljena u podređeni položaj nemogućnosti zaštite poljoprivrednih proizvoda prije dana pristupanja Uniji. Tom prilikom je i održala kušanje dalmatinskog prošeka i ostalih hrvatskih vina među zastupnicima. Njezinim zalaganjem hrvatski jezik je stekao ravnopravni položaj u Europskom parlamentu, nakon što je oštro prosvjedovala protiv prijedloga kojim se htjela odgoditi puna primjena hrvatskog jezika u Parlamentu.
Drugi mandat (2014. – 2018.)
Na hrvatskim izborima za Europski parlament 2014. sa 107.000 osvojenih preferencijskih glasova bila je druga kandidatkinja s najviše osvojenih glasova na izborima.
Već na početku samoga mandata, zajedno s Ivanom Maletić, Marijanom Petir, Dubravkom Šuicom i drugim hrvatskim zastupnicima, uputila je molbu za pomoć u naknadi šteta nastalih tijekom velikih poplava u istočnoj Hrvatskoj u svibnju iste godine. Prva se založila za rješavanje pitanja nestalih i suđenja ratnim zločincima kao uvjete ulaska Srbije u Europsku uniju, zbog čega je dobila podršku većine zastupnika u Parlamentu i znanstvene zajednice u Hrvatskoj, pokrenuvši time ponovno pitanje lustracije u Hrvatskoj, ali i drugim poslijekomunističkim europskim državama.[18] To pitanje ponovo je pokrenula nakon osuđujućih presuda Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, bivših djelatnika UDBA-e, odgovornih za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Početkom 2015. Europski je parlament prihvatio njezina dva amandmana na europsku regulativu o ribarenju u Sredozemlju, nakon što su prethodno dobila veliku podršku matičnog Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta. Tom prilikom je ponovo istaknula važnost ZERP-a kao zaštite mora od prekomjernog izlova ribe. U travnju iste godine pokrenula je raspravu na kojoj je istaknula crnogorsko kršenje Protokola o privremenom režimu uz južnu granicu Jadrana iz 2002. Crna gora zloupotrijebila je taj Protokol ribareći unutar hrvatskih teritorijalnih voda.
Mjesec dana ranije, kritizirala je talijanskog zastupnika Pier Antonio Panzerija koji je u svojem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu u 2013. godini izrazio žaljenje zbog ishoda hrvatskog referenduma o ustavnoj definiciji braka, čime je izravno prekršio više zakona, pa i sam Ustav EU-a, prema kojemu se treba poštovati volja birača svake članice.[22] Nakon njezine reakcije, Panzerinijeve izjave osudio je i politički vrh većine država članica, među kojima i Italija, kao i Katolička Crkva, dok tadašnji predsjednik vlade Zoran Milanović nije reagirao, jer je i sam bio protivnik održavanja referenduma.
Nakon oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju Međunarodnog suda za ratne zločine na području Jugoslavije u Den Haagu, Tomašić je u razgovoru na BBC-u istaknula kako se radilo o političkoj presudi, pomno osmišljenoj i građenoj godinama. Smiješnim je istaknula i to što Šešelj tijekom suđenja nije skrivao mržnju prema Hrvatima i bosanskim muslimanima kao ni svoje huškanje na rat, zbog čega je više puta dobivao opomene sudaca.[23] Tijekom 2016., Tomašić se istaknula u zaštiti hrvatskog ribarstva. U veljači te godine, Odbor za ribarstvo EP-a većinom je glasova prihvatio izvješće kojim je tražila izmjenu tzv. Mediteranske uredbe iz 2006. i ukidanje zabrane ribolova malim obalnim ribarima.[24]
Nakon terorističkog napada u Parizu u studenome 2016. istaknula je važnost borbe protiv islamskog terorizma, priloživši brojne dokaze povezanosti islamskih terorista s Europskim izbjegličkim valom u kojem je u Europu došlo i više desetaka tisuća simpatizera ISIL-a i drugih islamskih terorističkih organizacija. Svoja stajališta izražavala je i isticala i nakon terorističkih napada u Berlinu i Bruxellesu, nakon čega su njezini istupi pokrenuli rasprave o sigurnosti granica EU-a.
Foto: Hina