Velimir Bujanec zahvalio se Miljenku Jergoviću koji ga je spomenuo s svojoj kolumni. Naglasio je da je Jergović neosporno veliki književnik, ali i veliki čovjek koji nikada nije bio “režimski sluga”.
“Miljenko Jergović kaže da sam “nesumnjivo najvažniji i najutjecajniji propagandist hrvatske političke desnice”. Dodaje još da sam “istaknuti novinar i influenser”. E, zbog ovoga INFLUENSER snimio sam mu i prigodni video!
Današnjim tekstom na 24sata godišnji odmor uvelike mi je uljepšao gospodin Miljenko Jergović. Miljac i moja malenkost ne moramo se (i nikada nećemo) oko mnogo toga složiti, al’ taj neosporno veliki pisac je prije svega realan čovjek i ponosni Sarajlija, koji se nikada nikome prodao nije.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Sramotna opravdanja iz Macronova Pariza: Najprije primitivno izvrijeđaju kršćane, a onda nas tretiraju kao totalne idiote
Jergovića sam imao čast upoznati kad se iz opkoljenog Sarajeva, teškom mukom, nekako uspio probiti do Zagreba. U komunizmu je bio žrtva progona zloglasnog bh/udbaša Duška Zgonjanina i nikada nije pristajao biti slugom bilo kojeg režima. Komplimente, koje mi je danas uputio gospodin Jergović, nisam navikao primati i nikada ih nisam dobio od mnogih ljubomornih “desničara” i za mene su veliki kao kuća – jer sam ih dobio od ČOVJEKA. I to je sve. U današnjemu svijetu, pored toliko ljudi, važno je biti ČOVJEK! Hvala Ti, Miljenko, veliki čovječe”. napisao je Bujanec.
Miljenko Jergović u svojoj kolumni problematizira govor koji je dubrovački gradonačelnik Mato Franković održao u Cisti Velikoj. Postavlja pitanje gradonačelniku Dubrovnika zašto pozdravom “Za dom spremni” nije pozdravio i na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara.
“Svoj govor, uz oduševljeno koncelebriranje ministra Medveda i nekih drugih stranačkih drugova, Mato Franković održao je u Cisti Velikoj, selu od četiristotinjak stanovnika, u Imotskoj krajini, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nikada za njegov govor ne bismo saznali, kao ni za dvije “rečenice” koje on smatra ključnim, e da nije Velimira Bujanca, istaknutog novinara i influensera, nesumnjivo najvažnijeg i najutjecajnijeg propagandista hrvatske političke desnice, koji je Frankovićev nastup slavodobitno objavio na Facebooku.
On se sad ljuti na Bujanca, tobože zato jer da je on jedan od onih koji Za dom spremni “koriste da bi opravdali nešto u Drugom svjetskom ratu, a tu se nema što opravdati, tu je hrvatska službena tadašnja politika bila na krivoj strani povijesti i to treba jasno reći”, premda je istina da ovaj put Bujanec to nije činio, nego je Za dom spremni tretirao u istom kontekstu kao i Franković. Problem je, međutim, u tome što bi Mato da sve ostane unutar obitelji, tamo u Zagori, među našima, dok bi Bujanec, i pošteno, i racionalno, da cijela Hrvatska sazna za Matine riječi”; piše Miljenko Jergović i svojoj kolumni u 24sata.
“Pogotovu što je Mato Franković prije nepuna dva tjedna imao izvanrednu prigodu da to i učini. Zašto svoj govor na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara nije završio ovako: “Dvije rečenice nikada neće biti staromodne i koje će nas pozivati na ono što je ključno, a to je da budemo spremni obraniti svoju Domovinu. A te dvije rečenice, i s time ću završiti, su: ‘Bog i Hrvati’ i ‘Za dom spremni’”? Umjesto da uz Orlanda zagrmi te tri slatke riječi Za dom spremni, Franković je tad onim najumilnijim konobarskim glasićem citirao Luka Paljetka: “Meni je Dubrovnik sve, a ja sam njemu samo stanovnik.” A zamislite kako bi se dobro između tih drevnih zidina čulo to Za dom spremni, kada bi, dostojan svojih predaka, muškim glasom zagrmio Franković! Tako da ga čuju Englezi koji su pokupovali pola Starog grada, Amerikanci s kruzera i ini Europljani, a naročito oni židovskih imena i prezimena, koji bi se nakon toga u sekundi raspitali o značenju Frankovićeve ključne “rečenice”, pa bi na osnovu onog što bi čuli na drukčiji način poteklo buduće vrijeme.
A Dubrovnik, koji je Mati Frankoviću sve, a on je njemu samo stanovnik, naglo bi izgubio na cijeni. Ali zar je nekome tko vodi principijelnu politiku, nekome tko ima svoje ideale i tko iskreno i srčano ljubi svoju domovinu, problem što mu uvjerenja nisu financijski isplativa? I zar će Mato Franković poklič Za dom spremni zbilja prodati za nečiste dolare i eure hrvatskih neprijatelja iz Drugoga svjetskog i iz svih ostalih ratova? Ali još je vremena, pa bi gradonačelnik mogao, barem dok se na kraju ljeta bude spuštala zastava Dubrovačkih ljetnih igara, u svom gradu ponoviti riječi govora u Cisti Velikoj, te tako pokazati i Velimiru Bujancu, i nama ostalima, da on isto misli i govori i kad ga čuju njegovi najbliži, i kad ga čuje cijeli svijet. Kada bi to učinio, mogli bismo mu možda i povjerovati da poklič Za dom spremni za njega ne znači isto što i poklič Za dom spremni, i mogli bismo, možda, napokon shvatiti što to znači biti na pravoj strani povijesti”, stoji među inim u kolumni Miljenka Jergovića.
Velimir Bujanec je izuzetno aktivan na društvenim mrežama. Komentirao je i otvaranje Olimpijskih igara i izrugivanje s Posljednjom večerom.
” Emmanuele, opskurni briselsko-francuski Edipe, više nisi dobrodošao u katoličku Hrvatsku! Srami se Plenkoviću, idi na jogu s Kolindom i okanite se Svete mise! Nakon jučerašnjeg skandaloznog ruganja svim vjernicima na otvorenju Olimpijskih igara u Parizu, više nema nikakve dvojbe; OVO NIJE KRŠĆANSKA EUROPA!
Plenković i Kolinda – koji su mirno promatrali sramotno ruganje s Posljednjom večerom – nek’ vjeruju u Macrona, a Isusa su zatajili i oholo mu se narugali svojom nazočnošću na bezbožnoj paradi globalističkih nakaza! Svi moji grijesi (koje kao obični smrtnik i kao mnogi drugi ljudi imam) nula su – u odnosu na sotonističku gamad koja se na do sada najbrutalnijii način narugala GOSPODINU BOGU našemu!
Da su ovako odvratni skandal uprizorili nekim drugim vjernicima, Pariz bi još sinoć završio kao Neronov Rim…
Hrvatskim promatračima iz počasnih loža neviđene pariške sramote, toplo preporučam da 05. kolovoza u Kninu ne ližu prijetvorno Sveti oltar tijekom Mise za Domovinu, a hrvatskim olimpijcima predlažem da se u znak naše vjere – prije svakog natjecanja – prkosno i ponosno, pred kamerama prekriže, a kada stupe na pobiedničko postolje s medaljom oko vrata – nek’ to učine – i prije i poslije intoniranja nacionalne himne”, napisao je Bujanec.
Foto: Hina