Zastupnica Karolina Vidović predložila je osnivanje Istražnog povjerenstva za utvrđivanje uzročnika nekontroliranog rasta cijena. U svom govoru posebno je upozorila na to da ključne državne institucije ne rade svoj posao kako treba. Njezin govor prenosimo u cijelosti.

“Na početku sam dužna konstatirati žalosnu činjenicu, da Hrvatski sabor nekoliko godina pasivno, moglo bi se reći nezainteresirano, promatra uništavanje standarda hrvatskih građana, koji su izloženi neobjašnjivo visokim cijenama osnovnih životnih potrepština, znači, proizvoda koje svakodnevno trebamo.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Šefovi HRT-a ne žele odgovoriti na pitanje: Zašto ste prikriveno reklamirali „čudotvorne” čarape Lepe Brene

O ne-tržišnom, i u potpunosti neopravdanom rastu cijena u Hrvatskoj,  izvještavala je prije godinu dana čak njemačka Deutsche Welle, čudeći se cijeni mesa, pa je naslov bio „Je li meso postalo luksuz za hrvatske građane“. Ono što je bilo zabrinjavajuće za strane medije, nije zabrinjavalo hrvatske medije – kao ni vladajuće strukture u Hrvatskoj. Valja podsjetiti da parlament jedne države, dakle, Hrvatski sabor, postoji isključivo zbog hrvatskih građana, i da prioritet svih prioriteta Hrvatskom saboru jest život hrvatskih građana.

Ako je, dakle, glavica zelene salate iz domaćeg uzgoja 2020. godine koštala 4 kune, a glavica zelene salate iz uvoza 2023. košta 11 kuna, onda ta činjenica jest razlog za opću uzbunu, i morala je biti pokretač sveopće rasprave kako žive hrvatski građani.

Žalosna je, pak, činjenica da ovu raspravu iniciram ja kao zastupnica bez vlastitog parlamentarnog kluba, i bez sredstava iz državnog proračuna za politički rad, a ne vlada ili ministarstvo poljoprivrede, gospodarstva ili financija, što dokazuje da je hrvatska politička scena u biti politička ruševina, bez imalo osjećaja za život svoga naroda. U zadnjih 10 godina je na subvencije, odnosno, za poljoprivredne poticaje, isplaćeno gotovo 100 milijardi kuna, a rezultati tih izdataka hrvatskih građana su sljedeći: samodostatnost u proizvodnji mlijeka je ispod 50% hrvatskih potreba, dok istovremeno susjedna Slovenija proizvodi 119% vlastitih potreba.

Podatak, pak, da smo 2002. godine proizvodili 65 tisuća litara mlijeka (?), a 2023. godine 2700 litara, dokazuje da je u zadnjih 20 godina uništena proizvodnje mlijeka.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Njemačka recesija izaziva paniku Hrvatskoj: Posebno je na udaru jedna grana. Prijete otkazi

Ovi početni podaci nam govore da smo već odavno morali utvrditi koji su to razlozi da pasivno promatramo uništavanje vlastite proizvodnje hrane, uništavanje hrvatskog sela, a što je posljedično dovelo do urušavanja osnovnih tržišnih načela, s posljedicom cjenovnog udara, ili čak agresije na standard hrvatskog čovjeka.

Hrvatski Sabor osnivanjem Istražnog povjerenstva mora dati odgovor koji je razlog i tko su krivci da se u Hrvatskoj zakoni ne primjenjuju kao u Europskoj uniji, da se tijela, koja su dužna skrbiti za provođenje zakona, stavljaju u službu kartelsko-monopolističkim strukturama, pri čemu se krše hrvatski Ustav, hrvatski zakoni te Ugovor o Europskoj uniji. Krenimo redom.

Zabrana monopola propisana je hrvatskim Ustavom. Kartelsko udruživanje, to jest monopol, zabranjen je Ugovorom o Europskoj Uniji. Mi u Hrvatskoj imamo nekoliko institucija koje su zadužene za poštivanje tržišnog reda, točnije rečeno – dužne su skrbiti da se tržišni takmaci ne dogovaraju s ciljem tržišno neopravdanih cijena, da tržišni akteri ne zlorabe svoju tržišnu moć, te da hrvatski građani budu zaštićeni od kartelskog udruživanja.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Vesna Balenović napala jednog političara koji ima velike ambicije: On je zviždač na zviždača. Kako mu ljudi mogu povjerovati

U Hrvatskoj, pak, institucije, kao što su Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te Državni inspektorat, svojim radom u načelu ne zaslužuju svoj naziv. Tako je, na primjer, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao nadležna agencija za zabranu nepoštenih trgovačkih praksi, u zadnjih pet godina izrekla kazne manje od 750 tisuća eura, ili 150 tisuća eura godišnje. Državni je inspektorat, pak, u razdoblju od četiri godine trgovačkim lancima izrekao 42 kazne u visini od ukupno 27 tisuća eura, dakle, po prekršaju Državni inspektorat je počinitelje u prosjeku kaznio sa 650 eura.

Taj isti Državni inspektorat je frizerku u Zagrebu (jer je za nekoliko centi dignula cijenu svojih usluga nakon uvođenja eura), kaznio s 3500 eura. Upravo su ovi podaci ujedno i odgovor zašto je Hrvatska zarasla u korov, zašto su nam cijene apsurdno visoke, zašto su nam plaće sramotno niske – i zašto uvozimo 70% rajčice i 75% mrkve. Kako bismo posvijestili svu neefikasnost, ili bolje rečeno, svo zlo kojima su hrvatski građani izloženi, spomenut ću europske standarde u zaštiti tržišta i sprječavanju kartelskog i monopolskog udruživanja u svrhu zaštite građana od samovolje banaka, velikih koncerna ili zaštite prava zaposlenika.

Tako je Europska komisija kaznila Google s 4 milijarde i 342 milijuna eura, zatim je kaznila proizvođače kamiona s 800 milijuna eura, zatim je kaznila niz ključnih banaka u Europi s milijardu i 712 milijuna eura. Kaznila je proizvođače dizala s 992 milijuna eura, proizvođači vitamina kažnjeni su s 855 milijuna eura, proizvođači gipsa kažnjeni su s 458 milijuna eura, proizvođači kobasica kažnjeni su s 338 milijuna eura, proizvođači piva kažnjeni su s 338 milijuna eura. Zašto, dakle, druge europske države rigorozno kažnjavaju i suzbijaju kartelsko monopolsko udruživanje, te koji im je motiv za te postupke?

Odgovor je jasan, znanstveno dokazan i svakoj zdravo razmišljajućoj osobi razumljiv. Jer, monopolsko udruživanje je suspenzija tržišta; monopolsko udruživanje je uništavanje konkurencije, a sve s ciljem stvaranja tržišne moći i ostvarivanja ogromne dobiti, pljačkajući nezaštićene građane.

Konkretno, ako imate četiri proizvođača brašna ili šećera, onda se oni mogu dogovoriti, i odrediti cijenu koja im se sviđa, dakle, dvostruko ili trostruko od tržišne. Upravo je dogovaranje cijena između proizvođača, trgovaca, izvođača radova ili banaka strogo zabranjeno europskim normama i hrvatskim Ustavom. Zato postoje tijela koja sprječavaju dogovaranje kako bi osigurala funkcioniranje tržišta po načelu ponude i potražnje.

Monopol je nemoguće uspostaviti, ukoliko tijela (zadužena za sprječavanje uspostave monopola) rade svoj posao. A upravo su cijene osnovnih životnih namirnica dokaz postojanja monopola u Hrvatskoj, uz izravnu zaštitu državnih tijela.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Vedrana Rudan: SDP-ovci su gori krvoloci od HDZ-ovaca. Oni ubijaju bez krvi. A evo što misli o napadu Šeksa na Karolinu Vidović Krišto

U Hrvatskoj su na sceni bankarski monopolski kartel, poljoprivredno prehrambeni kartel te niz drugih kartelsko-monopolskih udruženja, kao što je, na primjer, građevinarstvo. Svi ti karteli imaju poznate zaštitnike, dakle, državne institucije koje ih štite, umjesto da sprječavaju kartel – s posljedicom da nam je pakiranje od 10 jaja skuplje nego u Njemačkoj, da nam su brašno, povrće i voće skuplji nego u Njemačkoj, a gdje su plaće 3 ili 4 puta veće.

Sljedeće institucije jesu one koje omogućavaju tržišni nered i stvaranje monopola, to su: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Državni inspektorat, Hrvatska narodna banka te druge institucije, kao što su DORH, Porezna uprava, ali i Policija.

Tako je Državni inspektorat nadležan za zaštitu ekonomskih interesa potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, za obavljanje trgovine, za rad i zaštitu na radu, za sigurnost i higijenu hrane u svim fazama proizvodnje, za mjere poljoprivredne politike.

Mjere poljoprivredne politike u naravi znače da je Inspektorat dužan skrbiti da subvencije, koje porezni obveznici isplaćuju pojedinim tvrtkama, budu korištene kako bi te tvrtke uspješnije djelovale na tržištu poljoprivrednih proizvoda, dakle, u interesu tržišta, što će reći, u interesu potrošača – hrvatskih građana.

Što je Državni inspektorat učinio da tvrtke kao što su Cromaris, Podravka, Žito iz Osijeka, Vindija, PIK Belje ili PIK Vrbovec doprinesu razvoju poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, i, ono što je posebno bitno, ne zlorabe pomoć koju su im hrvatski građani putem subvencija dali?

Sve navedene tvrtke su imale brutalan porast dobiti u 2022. godini, kada su istovremeno dizali cijene svojih proizvoda od 20 do preko 100%. Tako je pakiranje od 10 jaja poraslo za 117%, 5 kg bijelog brašna poraslo je za 76%, mladi krumpir za 68%, crveni luk 75%, pakiranje tunjevine 83%, pasta za zube 151%, dječje pelene 69%, a prašak za pranje rublja 50%.

Štetnosti nedjelovanja Državnog inspektorata su vidljive u sljedećim činjenicama – propustio je kazniti Podravku, Vindiju ili Žito i narediti im da vrate isplaćene subvencije – i to ne za jednu godinu, već za nekoliko godina unatrag, te svim dopuštenim tržišnim sredstvima obavijesti hrvatske građane o zlouporabama tih tvrtki. Ovo bi učinila tijela u drugim europskim državama.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Velimir Zajec o Boysima u grčkim zatvorima: Pohvalio je najmoćnijeg hrvatskog političara. Je li to priprema za povratak u Dinamo?

Ovih dana je objavljeno da je britanska agencija zabranila reklamu Lufthansi, koja je reklamirala letenje uz zaštitu okoliša. Britanska regulatorna agencija objasnila je zabranu, argumentirajući da Lufthansa dovodi potrošače u zabludu, jer, zrakoplovi Lufthanse lete koristeći kerozin koji je itekako štetan za okoliš.

Ovdje vidimo kako se štite potrošači. Jesmo li ikada čuli da je Državni inspektorat kaznio nekoga u Hrvatskoj zbog lažnih reklama? Imali smo slučaj HEP-ovih reklama (u biti, korumpiranja medija kroz plaćanje reklama), iz kojih proizlazi da je HEP izmislio struju; ili kada se reklamiraju Hrvatske željeznice (što isto služi kao platforma za korumpiranje medija) te govore o svojemu napretku – a s tim Hrvatskim željeznicama se vozite do Splita kao prije 60 godina. Dakle, u Engleskoj bi ove reklame bile zabranjene.

Druga dimenzija štete, koju Inspektorat nanosi, jest nepoštivanje prava zaposlenih, kao i dopuštanje urušavanja kvalitete, na primjer, poljoprivrednih proizvoda, te prevare potrošača.

U Hrvatskoj uobičajeno svjedočimo da kupite krumpire, pa doma ustanovite da ih je 20 % trulo – tako i crveni luk i niz drugih proizvoda. Upravo je tu Državni inspektorat pozvan zaštititi potrošače i prisiliti trgovačke lance na poslovnu etičnost i poštivanje zakonskih normi. Ali to Državni inspektorat ne čini.

Kad smo kod Državnog inspektorata, tu svjedočimo o javno poznatoj činjenici da je to državna institucija koja jednoj uskoj skupini moćnika vrlo često služi kao instrument uništavanja pojedinog obrtnika ili poduzetnika, kako bi drugi, koji su u dosluhu s Državnim inspektoratom, stvorili monopol.

Uz već spomenuti slučaj frizerke iz Zagreba, postoji niz ugostitelja koji mi se tijekom godine javljaju, i koji svjedoče o nepodnošljivosti pritiska inspekcijskog divljanja. Nezaštićeni ugostitelji, ili obrtnici, izloženi su ogromnim kaznama (narodski rečeno, traženjem dlake u jajetu), a nastup državnih inspektora ponekad sliči na djelovanje nekakvih organiziranih bandi.

U jeku turističke sezone upadaju u kafiće i restorane, i, de facto, blokiraju rad, izmišljaju prijestupe.

Kao, na primjer, pretprošle godine na Pagu u Novalji, gdje su drakonski kaznili ugostitelja kojemu je 75-ogodišnji susjed ujutro stavljao spužve na stolice – što je Inspektorat proglasio radom na crno i kaznio tog ugostitelja sa 20 tisuća kuna.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: NIŠTA NIJE SLUČAJNO: Ovo je bivši hrvatski novinar koji je “nagovorio” hrvatske medije da se klanjaju Lepoj Breni i Aleksandri Prijović

Istovremeno imamo slučaj paškog gradonačelnika, i njegovog ugostiteljskog objekta na gradskoj plaži u Pagu.

Gradonačelnik Paga Ante Fabijanić, preko posrednika ima objekt, koji po ugovoru s Gradom može biti veličine 20 kvadrata montažne naravi, bez WC-a i bez terase. Faktično stanje je slijedeće: to objekt od 100 kvadrata, s betonskom pločom, s 2 WC-a, sa septičkom jamom i 200 kvadrata terase.

S obzirom na to da taj objekt nema nikakvu dozvolu, on u načelu ne može imati ni priključak HEP-a, te je (po mojim informacijama) ilegalno spojen na struju.

Glavni državni inspektor Andrija Mikulić je prošlo ljeto prvo išao kod gradonačelnika na dogovor koje objekte treba kontrolirati i kojim objektima treba zagorčati život. Objekt gradonačelnika je netaknut.

S tim se gradonačelnikom ministar unutarnjih poslova Božinović demonstrativno „našetava“ po Pagu. Ovo što iznosim znaju svi Pažani, i ovo je realna slika štetnog i zlog djelovanja državnih institucija – u kojem običan čovjek ne može ništa, a moćnici mogu sve.

Jer, umjesto da imamo transparentnost pri dodjeljivanju gradskih resursa, mi imamo primitivno nasilje koje nanosi štetu paškom proračunu, ali i kvaliteti ugostiteljskog sadržaja u gradu Pagu.

Znanstveno je dokazano da monopolski status umrtvljuje poslovnu kreativnost – jer, da je taj objekt na plaži rezultat tržišno natjecateljskog rada, onda bi on bio daleko uspješniji, ostvarivao bi daleko više prometa i nudio bi gostima puno bogatiju ponudu. Međutim, gradonačelnikov ilegalni objekt njemu osigurava protu-tržišnu i izvan svakog razuma dobit, i on nema razloga truditi se oko gostiju.

Za pretpostaviti je da on dio svoje dobiti daje ministru Božinoviću i inspektoru Mikuliću, jer, čisto sumnjam da Božinović i Mikulić krše zakon bez ostvarivanja vlastite dobiti. To nalaže logika.

Sljedeći slučaj govori zašto je hrvatsko građevinarstvo na koljenima, ali i zašto je cijena stanova izvan svakih razumnih okvira. Zašto su hrvatski građevinski radnici i inženjeri napustili Hrvatsku, a mi uvozimo radnike iz dalekih država koji žive u robovlasničkim uvjetima.

Kao što je poznato, u turističkim središtima u ljetnim mjesecima nisu dopušteni građevinski radovi. To, naravno, vrijedi za obične smrtnike.

Tako imamo situaciju da su se u zadarskom naselju Borik cijelo ljeto 2023. izvodili radovi, na 24 zgrade. Znači, situacija koja je u potpunosti protivna zakonu. Riječ je o objektima koji se vode na izvjesnog Žorža Paro-Vidolina – s tim da me poznavatelji uvjeravaju da je to investicija osobno Božidara Kalmete.

Riječ je o izrazito atraktivnom prostoru gdje se cijene stanova kreću (ovisno o položaju) između 6 i 10 tisuća eura po kvadratu. Poznavatelji tog gradilišta kažu da se radovi izvode ispod svih standarda i protivno temeljnim postulatima zakona o gradnji. Znači, štedi se na materijalu, što kupci, kad budu kupovali te stanove, neće moći prepoznati.

Kupci takvih nekretnina većinom su stranci, koji kupuju apartmane za odmor. I ovdje vidimo svu štetnost protuzakonitog državnog djelovanja, na primjer, Državnog inspektorata. Jer, nekakav zubar iz Bavarske će kupiti apartman u Zadru, s posljedicom da će nakon godinu ili dvije spoznati sve nedostatke te građevine; investitor će se praviti bedast, a ti kupci će vjerojatno u svom okruženju u Njemačkoj, Nizozemskoj ili odakle već budu, reći – „ti Hrvati su prevaranti“, te „nemojte ići u Hrvatsku“.

Ovdje vidimo čime nejednakost pred zakonom i protuzakonito djelovanje rezultira. Osim izravne štete za porezne obveznike putem državnog proračuna, ono ima za posljedicu da pošteni, vrijedni i sposobni uopće ne mogu doći u priliku da kupe zemljište na Boriku, jer različitim smicalicama, kojekakvi Kalmete (a osobe poput Kalmete postoje u cijeloj Hrvatskoj) kontroliraju najatraktivnije lokacije – zato što se zakoni ne primjenjuju adekvatno i u pozitivnom smislu, a sudovi, koji trebaju skrbiti da se zakoni poštuju, ne funkcioniraju.

Dakle, ne vrijede zakoni, već vrijedi pravilo zakona jačega – što jest dokaz blokade institucija i vladavine lopovluka.

I ovdje smo kod druge institucije koja je presudna za gospodarstvo jedne države, ali i za proizvodnju hrane i davanja usluga i trgovine. To je Hrvatska narodna banka.

HNB je – i po Ustavu, i po zakonu o HNB-u, i po zakonu o kreditnim institucijama – dužan skrbiti da banke djeluju sukladno zakonu. Kao što sam u uvodu navela, banke međusobno ne smiju dogovarati svoje usluge, jer to je onda kartel, (to jest) monopolsko udruživanje.

Smisao zabrane monopolskog udruživanja jest stvaranje tržišnog natjecanja kako bi se banke morale truditi podizati kvalitetu i davati takve usluge građanima i gospodarstvu, kako bi na tržištu uspješno poslovale. Međutim, ako se banke ne moraju truditi – zato što im HNB dopušta da krše zakone, zato što im HNB dopušta da pljačkaju potrošače i da krše bankarsku tajnu, a DORH i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja im daju pravo da krše europsku uredbu o GDPR-u – onda to nije tržišna ekonomija, već je to drugarsko-dogovorna ekonomija.

Kad pogledamo bankarske usluge ključnih hrvatskih banaka, sve upućuje na to da su one dogovorile nastup na tržištu. Tu nema velikih razlika.

Hrvatski građanin plaća bankarske naknade, koje se ne plaćaju u nijednoj drugoj europskoj državi. Neki dan mi jedna gospođa priča kako je plaćala račun u svojoj banci – koja je ujedno i banka tvrtke koja joj je ispostavila račun. Dakle, transakcija unutar jedne banke. I na iznos od 280 eura platila je naknadu od 6 eura.

U Europskoj uniji to može biti 6 centi ili 60 centi, ali ni cent više – a kod nas je to 6 eura.

Od naknada za vođenje računa, do neprihvatljivih uvjeta za gospodarstvo, banke u Hrvatskoj pljačkaški i protivno elementarnim tržišnim načelima štete hrvatskim građanima, te basnoslovno zarađuju.

Upravo je ovdje bitno naglasiti da Hrvatska narodna banka dopušta kršenje zakona banaka, dopušta pljačku svojih potrošača od strane banaka, te svojim mjerama ne čini ništa kako bi spriječila kartelsko-monopolsko udruživanje.

Posljedica tog monopolsko-kartelskog udruživanja je da te banke ne prate hrvatsko gospodarstvo, OPG-ove i male proizvođače, s posljedicom da uvozimo sve i svašta, od šljiva do krumpira.

Dakle, nered koji HNB dopušta (dopuštajući monopol koji je zabranjen Ustavom i europskim normama, te dopuštajući monopolsko dogovaranje), guši svaku poduzetničku inicijativu.

Stoga HNB možemo nazvati protuhrvatskom, a pro-bankarskom institucijom. Poznata je činjenica da su bivšeg kompromitiranog ministra Ćorića postavili za vice-guverenera za nadzor banaka, a da drugi vice guverner, izvjesni Šubić, odobri transakciju lihvarima od strane  Zagrebačke banke, a onda od lihvara otkupi kuću po netržišnim uvjetima.

Upravo je guverner Vujčić i najbolji primjer da između HDZ-a i SDP-a nema nikakve razlike, jer Vujčića je postavila politička većina SDP-ovog Milanovića, a zadržala ga je Plenkovićeva, HDZ-ova većina.

Dakle, Hrvatska narodna banka jest odgovorna za skupe bankarske proizvode hrvatskim građanima, za štetnost financijskih interesa hrvatskih građana koje im nanose banke, za niske i male gospodarske aktivnosti zbog lošeg financiranja gospodarstva, te za abnormalno visoki promet koji imaju lihvarske agencije – uz isključivo dopuštenje Hrvatske narodne banke.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, pak, jest državna agencija koja u današnjem modernom svijetu ima središnju ulogu kako bi ogromna većina građana živjela dostojanstveno od svoga rada.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Mladen Grdović otkrio dugo čuvanu “tajnu”: Ja sam dugogodišnji prijatelj s Lepom Brenom i Bobom Živojinovićem. A što mislim o Prijović

U uvodu sam navela drakonske kazne koje izriče Europska komisija, ali i pojedinačne države, kako bi zaštitile tržišno natjecanje, to jest, interes svojih građana. Tako je, na primjer, engleska agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (CMA) kaznila Metu (poznatiju kao Facebook), jer nije informirala javnost da će ključni zaposlenici napustiti Metu. Dakle, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u svome nazivu određuje što ona treba činiti, pa čak i ako dobar dio zaposlenika jednog relevantnog tržišnog igrača napušta tvrtku – i to je od tržišnog značaja.

Mi u Hrvatskoj imamo cijene ključnih proizvoda koje su gotovo u svim trgovačkim lancima iste. Mi imamo dogovaranje građevinskih radova na pojedinim javnim natjecanjima. Imamo čak i izjavu ministra Butkovića kako je on osobno organizirao domaće izvođače (što god to značilo tko je domaći), kako bi dobili posao na natječaju.

U konačnici, tržišna dominacija je u izravnoj suprotnosti od tržišnog natjecanja. Tu tržišnu dominaciju Hrvatska je doživjela s Ivicom Todorićem i Agrokorom, a još gori slučaj jest slučaj danas s PPD-om i Pavlom Vujnovcem.

U slučaju Vujnovca imamo situaciju da je Vujnovac kao 29%-tni vlasnik Fortenove doslovno uništio nabavu Konzuma, s ciljem da Konzum preko njegove tvrtke ENNA Fruit nabavlja voće i povrće. To voće i povrće je katastrofalne kvalitete. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ujedno je nadležna za dva područja koja Vujnovac krši – a to su zaštita tržišnog natjecanja i zabrana nepoštenih trgovačkih praksi.

Međutim, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja na najbrutalnije kršenje zakona jednostavno šuti. Ona je šutjela dok je Vujnovac htio mafijaški preuzeti Agro Dodlek iz Međimurja, i kada taj obiteljski OPG (koji 60 godina proizvodi krumpire) nije prihvatio taj protuzakonit zahtjev, on ga je izbacio s polica Konzuma – s posljedicom da ENNA Fruit uvozi krumpire iz Nizozemske i Francuske.

Kada jedan tržišni igrač dobije zaštitu tijela kao što je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, da uništi svoju konkurenciju, on može formirati cijene kako se sjeti – i to je taj monopol, i to su te visoke cijene u Hrvatskoj.

Monopol je kazneno djelo koje su tijela državne vlasti dužna sprječavati i kažnjavati. Tijela državne vlasti kao što su Inspektorat i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska narodna banka, dokazivo nisu učinila ništa od svojih zakonskih zadaća, jer – HNB nije oduzimao licence članovima Uprava banaka, HNB nije kažnjavao banke zbog međusobnog dogovaranja, HNB nije kažnjavao banke zbog maltretiranja hrvatskih potrošača.

Državni inspektorat nije kažnjavao primatelje hrvatskih i europskih subvencija koji su pod lažnim izgovorom (uz stvaranje kartela) dizali cijene i pljačkali hrvatske građane.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije učinila ništa da spriječi monopolsko udruživanje, već je, naprotiv, štitila kršitelje zakona – a očigledno u dogovoru s Državnim inspektoratom izravno uništava hrvatske proizvođače.

Tako je u proizvodnji jaja u zadnjih nekoliko godina, zbog lošijih uvjeta financiranja banaka te tržišnih kartela, propalo 5 proizvođača jaja u Hrvatskoj.

Propali su Piko iz Jastrebarskog,

Kloštarka iz Kloštra Ivanićkog,

Marijačanka iz Miholjca,

Garo iz Splita i

Mostinja iz Sinja

s posljedicom da imamo samo 4 proizvođača jaja – od kojih je pod udarom državnih tijela (kao što su Inspektorat) jedino proizvođač Lukač koji je najviše ulagao u domaću proizvodnju i preradu.

Lukača Državni inspektorat protivno zakonima uništava, a Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ne reagira zbog nepoštenih trgovačkih praksi kojima je izložen proizvodač Lukač, dok se istovremeno štiti najveći uvoznik Perfa te postoji velika vjerojatnost da su se drugi domaći proizvođači uništavali kao bi Perfa mogla uvoziti jaja i naravno diktirati cijene.

Dakle Hrvatska svjedoči namjernom uništavanju domaćih poljoprivrednih kapaciteta, stvaranja nekolicine tržišnih takmaca koji dogovorno umjetno drže visoke cijene, Hrvatska svjedoči dopuštanju dogovaranja cijena više ključnih trgovačkih lanaca, uz istovremeno kršenje svih radnih prava zaposlenika. Zaposlenici ovih trgovačkih lanaca imaju radne uvjete kao u Engleskoj u 18. stoljeću, od prekovremenih sati koji im se ne obračunavaju do sprječavanja sindikalnog organiziranja pa onda imamo situaciju da trgovački lanci zarađuju izvan svih razumnih okvira

Dame i gospodo,

Monoplističko-kartelski dogovori su protivni zakonu i naravno u svim državama Europske unije zabranjeni.

Skrb o tržišnom natjecanju jest temeljna zadaća svake države, jer tržišti zasnovano na načelu ponude i potražnje garantira razumne cijene svih proizvoda građanima kao i kvalitetu istih.

Kada pak imate monopoliste oni odlučuju o cijenama a kvaliteta je uvijek loša. Kada dođete na odjele sa voćem i povrćem u hrvatske trgovačke lance ne osjetite nikakv miris, već imate dojam da ste na odjelu plastike, ali odete li samo u susjednu Sloveniju ili Mađarsku imate potpuno drugačiju situaciju.

Jedan jedini razlog za ovo stanje koje svjedočimo u Hrvatskoj jest što HNB, Državni inspektorat i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ne rade po zakonu već suprotno zakonu štite monopol, štite lopovske kartele i rade protiv hrvatskih građana.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: Ispovijest običnog navijača Hajduka: Umalo sam ni kriv ni dužan dobio pendrekom po glavi. Kriva je policija koja nas je držala u “kavezu” nakon utakmi

Andrija Mikulić, Boris Vujčić i … Kopular nisu dorasli dužnostima koje obnašaju, te su ili osobno korumpirani, ucijenjeni ili jednostavno iz častohleplja provode nečiju korupciju. Ali su oni svakako produžena ruka SDP-HDZ-ovskih struktura i njihovih trabanata, kojima je vlastiti lopovkluk dopušten, problematičan je samo lopovluk suprotnog političkog tanora.

Vladavina prava ne poznaje iznimke, ne poznaje političke bije, ni obiteljsku povezanost, Ona poznaje samo zakon i činjenice.

Zaključno, svatko u ovome Saboru, tko bude protiv osnivanja istražnog povjerensvta vrši čin izdaja svojih biračam vrši čin izdaje svojih građana, te staje na stranu lopovluka i monopola, sprječava uspostavu europskih vrijednosti u Hrvatskoj, osuđujući hrvatske građane na siromaštvo i balkansku močvaru.

Zato pozivam sve zastupnike u HS-u da se izdignu iznad svojih osobnih ili stranačkih okvira, da glasuju za osnivanje istražnog povjerenstva, koji treba utvrditi samo istinu, i ništa doli istinu”, rekal je Karolina Vidović Krišto.