Vili Matula, glumc, možemovac i bivši komunist, dao je veliki intervju Novostima. Prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua.

Kako ocjenjujete situaciju s očuvanjem antifašističkih tekovina i obilježavanjem pobjeda nad fašizmom?

Situacija po pitanju odnosa države prema antifašizmu i nasljeđu NOB-a i dalje je loša. Opće je poznato da se odnos trenutne državne vlasti prema antifašizmu ogleda i u odnosu prema spomenicima NOB-u, ustaškom pozdravu i znakovlju. Napetost oko spomenika podiže se i s novim zakonom donesenim na inicijativu Domovinskog pokreta koji se zalaže za uklanjanje spomenika s četničkim obilježjima ili koji slave agresore. Nekoliko desetaka takvih spomenika uklonjeno je s grobova, kao i sporna obilježja. Uklonile su ih obitelji pokojnika. Napetosti se ipak ne smanjuju, nego dapače podižu. Što je s neutvrđenim brojem novopostavljenog ustaškog znakovlja na grobovima?

Pored više od 3.000 uništenih spomenika NOB-u, od 2019. je na djelu nedopustiva simbolička operacija skidanja opravdane ljage s ustaškog pozdrava “Za dom spremni” jer je Plenkovićeva “komisija” stvorila nerazmrsivu zbrku odlukom da je ustaški pozdrav protuustavan, ali samo u kontekstu Drugog svjetskog rata, a dopustiv kada ga se koristi u komemoracijama. U praksi, to znači i na svečanostima, slavljima, koncertima. Zamislite da Nijemci, koji svaku upotrebu nacističkih oznaka i pozdrava kažnjavaju kaznama i do pet godina zatvora, prilikom komemoracija dopuštaju SS uniforme i pozdrav “Sieg heil”. Nezamislivo.

Osnovu Evropske unije danas čine, desetljećima već izmireni, Nijemci i Francuzi. Kao i čitava Evropa i oni su proslavili Dan pobjede u Drugom svjetskom ratu. Francuzi su, zbog lošeg iskustva u Prvom svjetskom ratu, odlučili pauzirati i propustiti Drugi svjetski rat. Čuvali su infrastrukturu i ljudstvo i čekali da rat sam nekako skonča. U Njemačkoj je za 12 godina Hitlerove vlasti nekoliko ljudi navodno planiralo atentat na njega. I to je bilo to.

U Zagrebu, istovremeno, u takozvanoj NDH, neprekidno se četiri godine ginulo u borbi. Ljudi su stradavali na Dotrščini i Rakovom potoku. A što da tek kažemo o Kozari, Neretvi, Sutjesci i brojnim slavnim bitkama NOB-a. Jedinim bitkama koje su se u to vrijeme vodile protiv Nijemaca, Talijana, ustaša i četnika u tadašnjoj Evropi, ako ne računamo Sovjetski Savez. Zato itekako imamo razloga biti ponosni.

Srbi i Hrvati

Koliko su u toj borbi važni odnosi Hrvata i Srba?

Srbi i Hrvati su u Narodnooslobodilačkoj borbi ginuli jedni uz druge i jedni za druge. Ova neporeciva činjenica najveći je tabu posljednjih 35 godina u hrvatskoj politici. Nacionalističke opcije ne dopuštaju da djeca ovu važnu činjenicu uče u školi. To je i glavni uzrok vrijednosne pogubljenosti dijela mladih. Oni koji u obiteljskom krugu ne uspiju saznati pravu istinu o Narodnooslobodilačkom ratu vrlo lako upadaju u nacionalističke ponore ekstremista, koji ustaške zločine pravdaju navodnim domoljubljem.

Kad govorimo o ratovima 1990-ih, koliko je nužno da se stranke s lijevog dijela političkog spektra, ne samo u Hrvatskoj, zalažu za ustanovljavanje istine o ratovima 1990-ih, odnosno suprotstave se negiranju i relativiziranju zločina nad “drugima”, ali i mitologizaciji i slavljenja pobjeda “naše strane”?

Svakako je nužno da se s istinom suoči i desnica, a ne samo ljevica. Dugogodišnji napor civilnog društva u tome je ogroman i od velike pomoći. Mislim pritom na rad Documente, Građanskog odbora za ljudska prava, Centra za mirovne studije i ostalih. Lijeve stranke se imaju na što osloniti.

Napetost oko spomenika podiže se i novim zakonom donesenim na inicijativu Domovinskog pokreta koji se zalaže za uklanjanje spomenika s četničkim obilježjima ili koji slave agresore. Nekoliko desetaka takvih spomenika uklonjeno je s grobova, kao i sporna obilježja. Što je s neutvrđenim brojem novopostavljenog ustaškog znakovlja na grobovima?

Jezovita karakteristika ratova 1990-ih je da je većina zločina počinjena iz čiste obijesti nošene mržnjom. Motivi su bili iživljavanje, silovanje i pljačka. Vrlo malo je bilo stvarnih vojnih ciljeva, ozbiljnih strateških priprema i razrađene taktike. Čak i u takvim akcijama događali su se strašni zločini. Kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, uz razliku što je tamo sve bilo u daleko većim razmjerima zbog užasnog sukoba tri naroda.

Bosanska Posavina primjer je borbi koje su imale vojnog smisla, uz velike žrtve Posavina je sačuvana. Tuđman ju je u Daytonu zamijenio za neka druga područja. Konačno, sve negativno iz 1990-ih pokušava se formulirati kroz fraze “što su oni nama činili”, “tko je prvi počeo” ili “mi smo ih preventivno napali”. Ako politika ne prestane tolerirati i prikrivati vlastite zločince i nazivati ih herojima, nema nam pravog i trajnog mira.

“Najgora država”

Kako planirate kao predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba tu organizaciju oživjeti i privući što više mladih privući antifašističkim akcijama?

Sve što pitate već se događa u antifašističkim organizacijama. Sve generacije su nam potrebne i dobrodošle. Mladi nam pomažu u apliciranjima na natječaje za sredstva, kao i vještinama komuniciranja preko društvenih mreža. Osim komemoriranja važnih događaja i bitaka iz NOB-a dužni smo promišljati i javno se izjašnjavati o svim aktualnim društvenopolitičkim pitanjima – gradskim, državnim, regionalnim i svjetskim.

Puno možemo naučiti od udruga civilnog društva koje godinama uz sve što čine jasno pokazuju antifašistički stav. Konačno, tu su i poučni obilasci Zagreba u kojima se zainteresiranima objašnjava kako i gdje je ustaški režim odvodio Srbe, Židove, i Rome, kao i protivnike režima u logore, prije svega u Jasenovac. Takve obilaske organizira Documenta, kao i Kartografiju otpora zajedno sa kustoskim kolektivom BLOK.

Nedavno sam gledao sjajnu predstavu “Ilegala u Zagrebu” u vrhunskoj produkciji Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Predstava se odvija na brojnim punktovima u Zagrebu, mjestima važnim za borbu protiv ustaša od proljeća 1941. do oslobođenja koju izvodi sjajna glumačka postava. Mreža antifašistkinja Zagreba, koja se također bavi obilježavanjem mjesta stradanja i otpora, u je sastavu naše Zajednice udruga, a postoji i suradnja s Antifašističkom ligom i, naravno, krovnom organizacijom, Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Dakle, činimo sve da istina o borbi partizana dođe do što većeg broja mladih.

Čitavo zagrebačko Sveučilište upregnuto je u to da objasni kako to da je ta i takva grozna država bila poštovana od istoka i zapada, posebno od brojnih nesvrstanih zemalja, a poštovana je širom svijeta i danas. I Jugoslavija i legendarni partizanski komandant te veliki državnik Josip Broz Tito

Koliko je to moguće s obzirom na obrazovni sistem koji imamo od 1990-ih, ali i glavne društvene smjernice?

Obrazovni sistem je grozan od osnovne škole pa sve do fakulteta koji svako toliko proizvode sramotne doktorate. Odnos prema nastavnicima i profesorima je duboko ponižavajući. Kako djeci u osnovnoj školi uskraćuju činjenice o partizanima i Narodnooslobodilačkoj borbi, tako na Hrvatskim studijima desetljećima već znanstveno istražuju ne bi li otkrili jedno dobro djelo ustaša i ne polazi im za rukom ili za umom.

Istovremeno dokazuju da je Titova Jugoslavija bila najgora država u povijesti i traže znanstvene dokaze da nikada više nigdje u svemiru neće postojati tako strašna država. Čitavo zagrebačko Sveučilište upregnuto je u to da objasni kako to da je ta i takva grozna država bila poštovana od istoka i zapada, a posebno od brojnih nesvrstanih zemalja, a poštovana je širom svijeta i danas. I Jugoslavija i legendarni partizanski komandant te veliki državnik Josip Broz Tito.

Što vas je privuklo platformi Možemo! i kakve su šanse da ona, kao i gradonačelnici/e iz njenih redova, zadrži/e vlast u Zagrebu i Pazinu te da u drugim sredinama ostvari bolju poziciju?

U Zagrebu i Pazinu ćemo sigurno obnoviti mandate. Koalicija s SDP-om daje nam velike šanse za osvajanje novih mandata u drugim gradovima i općinama, kao i u Zagrebačkoj županiji. U Možemo! sam ušao kao član Zagreb je NAŠ! U politiku sam, dakle, ušao poslije dugogodišnjeg aktivizma. Većina nas povezala se s građanima u borbama za Varšavsku i Cvjetni trg, za stručan i kvalitetan Generalni urbanistički plan.

Kao aktivisti, nudili smo tadašnjoj politici argumente i ciljeve za političko djelovanje. Nitko nije bio zainteresiran pa smo morali ući u političku arenu. Politika, prije svega HDZ-ova politika, glavni je razlog što je velik broj mladih, obrazovanih, pametnih i sposobnih napustio Hrvatsku s namjerom da se nikada ne vrate. Dolaze jedino na ljetovanje, za Uskrs i Božić. Naši roditelji su odlazili u Njemačku, slali su novac, gradili kuće zato što su se htjeli vratiti.

Hoće li u drugom mandatu biti vraćeno ime Trga maršala Tita?

Vjerujem da hoće. U prvom Tomaševićevom mandatu bilo je nerealno očekivati povratak imena Trga maršala Tita. Trg bi postao glavna i jedina tema u javnosti kao i prilika desnim ekstremistima za mahnitanje po medijima. To bi medijski prekrilo sav napor gradonačelnika, gradske uprave i Holdinga u saniranju financijskog i organizacijskog kaosa koji je prethodna Bandićeva i HDZ-ova vlast ostavila u Zagrebu. Tito kao komandant partizanske vojske koja je izborila veliku pobjedu u Narodnooslobodilačkom ratu i kao jedan od najuglednijih svjetskih vođa svoga vremena svakako zaslužuje ime trga u Zagrebu.

Podsjetimo, prije četiri godine je Miroslav Škoro, tadašnji kandidat za gradonačalnika Zagreba, otkrio da je Vili Matula dobio stan od Saveza komunist za smiješan iznos i da ga je 2000. godine prodao tajkunu Luki Rajiću po višestruko višoj cijeni.

“Imamo snagu argumenata. Ja govorim točno. Ponio sam danas jedan papir. Godine 1989. vaš suradnik Vilim Matula je od Saveza komunista Hrvatske dobio stan na korištenje u Bakačevoj 3. Kasnije je, 1996. kupio taj stan od Grada Zagreba, taj stan je vrijedio puno novaca, kupio ga je po cijeni od oko deset tisuća maraka u to vrijeme, a onda ga je 2000. prodao poznatom poduzetniku za pet tisuća eura po kvadratu – 300.000 eura. To je puno novaca. Vaš bliski suradnik se okoristio, a ima ih još, sutra ću kazati više na press konferenciji “, rekao je tada Škoro.

Matula je rođen 1962. godine u Zagrebu. Od 1997 .godine samostalni je umjetnik, a 2000-te je sudjelovao u pokretanju Boalovog Foruma kazališta na poziv Nataše govedić teoatrologinje. Poznati glumac veliki je obožavatelj Olivera Frljića s kojim je radio predstavu Bakhe. “Frljić godinama, ne samo u Hrvatskoj, na pozornici upozorava na najbolnija pitanja današnjice. U Srbiji je radio predstavu o ubojstvu Zorana Đinđića, u Sloveniji o problemu ‘izbrisanih’, kod nas ‘Trilogiju o hrvatskom fašizmu’. Dakle, obrađuje nemoguće teška društvena pitanja koja nitko u kazalištu nije obrađivao niti ih je društvo probavilo. To je put kojim kazalište mora ići,” tvrdio je Matula koji nikada nije krio da je bio član Saveza komunista, priznajući kako je u politici zapravo od rane mladosti što je razvidno i iz toga što je na 11. kongresu SKH bio izabran u Centralni komitet.

Na slici: Ivana Kekin i Vili Matula

Foto: Hina