Prije nekoliko dana javnost je upoznata s zarobljavanjem hrvatskog državljanina V.P. (40), a koji je bio pripadnik oružanih snaga Ukrajine, od strane ruske vojske. Srbijanski novinar Miodrag Žarkovic došao je do V.P. s kojim je napravio i intervju u kojemu je progovorio o tome kako je zarobljen, kako se odnose prema njemu u zatočeništvu… U intervjuu se ne navodi gdje se V.P. nalazi trenutno niti kako je novinar došao do njega, donosi Večernji list.

V.P. je još jednom ponovio kako nije bio pripadnik Azova navodeći kako nikada ne bi niti bio jer su “izrazito nacističke ideološke orijentacije”:

– Bježao sam od takvih ljudi i u Hrvatskoj – rekao je. Ponovio je kako nije zatočen u Azovstalju, u kojemu se i dalje vode žestoke borbe, te da je bio pripadnik Oružanih snaga Ukrajine. Podsjetio je kako je u službu stupio 25. svibnja 2020. Godine, kao i da je u Ukrajini upoznao suprugu. Rekao je i da je želio da ostane, a bilo mu je potrebno državljanstvo. Tako je na prijedlog nekih ljudi stupio u vojsku jer mu je rečeno da poslije tri godine može dobiti državljanstvo Ukrajine. Kazao je i kako je ranije služio u Oružanim snagama Republike Hrvatske kao i da tijekom službe u Ukrajini nije dolazio u direktan sukob s proruskim snagama u Donbasu.

– Rekli su tada da je rat stacioniran i da se sve odvija u rovovima. Ja sam povjerovao. Tijekom prve rotacije uopće nije bilo djelovanja. Odmah je potpisan obostrani prekid vatre obostrani. Ljeti smo kopali i kosili. Zimi smo cijepali drva i čistili snijeg – rekao je u razgovoru V.P.. Međutim, sve je se promijenilo krajem veljače s agresijom Rusije tako da, kako je rekao, već 24. veljače u pet poslije podne nisu mogli zadržati položaje te su se povukli. Po riječima V.P. bježali su kako bi sačuvali glavu te da ne zna koliko puta je do kraja ožujka bježao i molio Boga da ostane živ. Kazao je i da nije stekao dojam da je ukrajinska vojska dobro opremljena i da može da se nosi sa ruskim snagama. – Ja to nisam vidio. Ne znam kako je u ostatku Ukrajine. Od 1. ožujka nismo imali internet, malo smo slušali radio i čekali što nam kažu zapovjednici, koji su donosili neke informacije. Svaka tri dana je išla grupa iz svakog voda i dobili bismo hranu i vodu. Zapovijed za povlačenje je stigla 11. travnja. Ukrcali su se na kamione ali je počelo djelovanje ruske artiljerije tako da je plan za organizirano povlačenje osujećen. Svatko je potom bio prinuđen da se snalazi kako zna i umije – rekao je V.P. čija je dalja sudbina i dalje neizvjesna. Kaže kako je njegov vod imao desetak ljudi te da su se uvečer vratili u svoje sklonište gdje su pokupili hranu i naoružanje te krenuli prema Zaporožju. Dodaje i kako zapovjednika satnije nije bilo ali i da danima nisu ništa jeli. Čupali su travu i nju jeli. – Moj vod je imao desetak ljudi i uvečer smo se vratili u naše sklonište. Pokupili smo hranu i naoružanje. Krenuli smo ka Zaporožju. Zapovjednika satnije nije bilo. Danima nismo jeli. Ljudi su čupali neke trave i jeli, pa sam i ja. Na kraju ih je ostalo 17. – Naš put je trajao 12 dana. Govore da smo prešli oko 250 kilometara. Padao je i snijeg na nekoliko sati. Uhvaćeni smo 23. travnja oko 5 ujutro. Bili smo gladni i postali neoprezni. Zapovjednik je rekao da spustimo oružje i da se predamo – kazao je V.P. koji je pohvalio rusku vojsku za postupanje navodeći kako su im po zarobljavanju vezali ruke i prekrili oči ali i da su ih nahranili te im nisu dirali vjenčano prstenje i vjerska obilježja. Ispitivali su ih ali, kako kaže, bez brutalnosti. S obzirom da je stranac on je odveden pred jednoga generala koji mu je dao čisto rublje  Odatle su odvedeni u drugu vojarnu u kojoj nisu bili vojnici nego su bili stariji ljudi za koje misli da su vjerojatno mještani toga mjesta. I za njihovo postupanje ima samo riječi hvale. – Moj pogled na rat promijenio se s njihovom djelima. Sebi su otklonili 17 neprijatelja bolje nego da su pucali metcima. Od nas 17 ne vjerujem da će itko ponovo uzeti oružje u ruke – rekao je. Dodao je i kako u njegovoj postrojbi nije bilo još ljudi s naših prostora tako da nije sreo nikoga od Hrvata, Srba, Bošnjaka, Slovenaca ali je čuo za jednoga Hrvata koji je bio pripadnik Azova. U njegovoj postrojbi bilo je pet Britanaca i jedan Amerikanac koji je odmah dezertirao. – Bojim se za svoju sudbinu. Spreman sam na najgore, ali nadam se najboljem – rekao je u razgovoru s Žarkovićem. 

Foto: Hina