Ministar obrane Ivan Anušić veće nekoliko mjeseci traži smjenu šefa Zrakoplovno-tehničkog centra (ZTC) Ivice Vidovića. Iako se u medijima uglavnom spominje nezakonito korištenje prostranog stana od gotovo stotinu kvadrata, to je tek samo dio “Vidovićevih grijeha”. Prije desetak dana mediji su izvijestili da je načelnik Glavnog stožera general Tihomir Kundid podnio detaljno izvješće ministru Anušiću o pripremi protupožarnih aviona za protupožarnu sezonu 2025. godine. Iz tog izvješća je razvidno da svi avioni neće biti spremni do 1. lipnja kada za Oružane snage počinje protupožarna sezona.
Dobro upućeni Teleskopov sugovornik tvrdi da aktualni šef ZTC-a nije napravio gotovo ništa tijekom svoga mandata kako bi ovo tromo i prilično neprilagodljivo poduzeće pretvorio u efikasnu državnu tvrtku koja može uspješno obavljati sve one poslove za koje je barem na papiru osposobljena. Situacija već duže vrijeme nije dobra, a Vidović nije imao potrebno znanje i energiju da nešto promijeni. Zbog toga je tvrtku počeo napuštati kvalitetni kadar i ako se nešto ne promijeni postojeće stanje bi moglo eskalirati.
“Direktor je zbog svog nečinjenja i nesposobnosti izgubio povjerenje ministra”, kaže naš sugovornik, dodajući da su upravo radnici ZTC-a godinama govorili da im je dosta “rashodovanih generala” koje se zbrinjava u ZTC-u te da im je potreban direktor s menadžerskim iskustvom.
Vidović doduše nije general nego umirovljeni brigadir kojeg je na tu poziciju postavio bivši ministar Banožić, kada je smijenjen prethodni direktor Klanac. Naš sugovornik ističe da ZTC ima smanjen djelokrug rada jer posjeduje certifikate samo za bazno tehničko održavanje zrakoplova, ali ne i certifikate za projektiranje i proizvodnju, čime je isključen s tržišta modernizacije i razvoja zrakoplova. To u praksi znači da nema sposobnosti samostalne modernizacije flote, ne može razvijati civilne proizvode ili prilagodbe zrakoplova i modifikacije, ne može sudjelovati u EU projektima modernizacije. U projektima svake nadogradnje zrakoplova u sastavu MORH-a, uključujući Canadair-e i helikoptere, ZTC-u preostaje samo provedba projekata. I tu je veliki problem jer tako može raditi poslove koji nemaju veliku dodanu vrijednost, a to onda znači slabije prihode i slabije plaće zaposlenika.
Naš sugovornik tvrdi da je ZTC u odnosu na slične europske tvrtke kao rashodovani Golf u odnosu na Mercedes. Europske tvrtke su ozbiljni igrači koji imaju sve bitne certifikate, a nerijetko razvijaju 3D print rješenja, imaju kompozitne radionice, digitalnu dijagnostiku i prediktivne sustave potpore tehničkom održavanju.
“Osim toga, europski konkurenti imaju civilne i vojne linije tehničkog održavanja, a uključene su u NATO i EU zrakoplovne programe. I još nešto. Digitalno su integrirane”, naglašava naš sugovornik dodajući da ZTC posluje sa solidnim prihodima samo zahvaljujući ministru Anušiću koji je u ime MORH-a, prošle godine, potpisao ugovor sa ZTC-om, a kojim je više od 100 posto povećana cijena sata rada. To je povećalo prihode ZTC-a i omogućilo podizanje plaća radnicima – s ciljem spriječavanja njihova odljeva”, govori naš sugovornik dodajući da direktor Vidović ni nakon što je ZTC dobio novi ugovor s novom cijenom sata rada nije bio u stanju sa sindikatom potpisati kolektivni ugovor i pravilnik o plaćama.
“Vidović ima izuzetno loš odnos sa sindikatom i radnicima. I još nešto. ZTC ima 90 posto prihoda od vojnog programa, 6 posto od civilnog, a četiri posto su ostali prihodi. A to je neodrživo i vodi urušavanju tvrtke”, zaključuje naš sugovornik.
Naslovna fotografija: Hina