“Dragi roditelji, čestitamo vam na odluci da ipak ne šaljete svoju djecu u školu idući ponedjeljak.  Potvrdili ste kako ste svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Vidim da dajete maksimalne napore da očuvate zdravlje djece i da im pomognete u praćenju nastave. Vjerujemo kako se jednog dana vidimo u učionici.” – poruka je to koju je sinoć na jednu od grupa u kojoj se na društvenim mrežama okupljaju roditelji uputila jedna učiteljica zagrebačke osnovne škole od prvog do četvrtog razreda.

Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja smatra da od povratka osnovnoškolaca u školske klupe malo možemo očekivati.

– Meni je osobno žao. Mislim da je škola u učionici neusporedivo bolja od ove škole koju djeca trenutno imaju. Koliko god da se učiteljice na vašem Trećem programu trude, a i sam sudjelujem dijelom u tom programu. Međutim, škola u učionici je obrazovno puno bolja. E sada, što očekivati kada je situacija takva da je politika donijela jednu odluku koju nije pripremila, nije planirala, nije ni razmislila o tome što se tu događa, nije se konzultirala s praksom, nije se konzultirala sa strukom. Onda imamo jednu situaciju da roditelji, nažalost, kao ni obrazovni radnici, ne mogu garantirati ništa i ne možemo očekivati puno toga dobroga u ponedjeljak, rekao je Jokić jutros na HRT-u.

Jokiću se, kaže, čini da je politika u Hrvatskoj donijevši odluku o povratku u školske klupe učinila lošu stvar.

– Najavila je nešto što ne može ispuniti. Znate, lako je doći pred kamere i reći “11. svibnja otvaramo škole”. Ali škole nisu niti kafići niti dječja igrališta niti stadioni. Škole su živi organizmi u kojima su ljudi, vrlo složeni mehanizmi za koje morate imati precizan plan. Dugo nije bilo nikakvog plana kako će se to dogoditi. Kada je taj plan došao, prvo iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), a onda pomalo iz ministarstva, vidjelo se da nema preduvjeta za povratak u škole, rekao je.

Podsjetimo, Španjolska i Italija prekrižile su jednostavno ovu školsku godinu.

– Situacija sa školom je jednostavna. Škole ili ima ili nema. Ona je zakonska obveza, u nju se mora ići. Naravno osim kod kroničnih slučajeva, rizičnih skupina i tako dalje. Međutim, ako je nema, onda je vrlo upitno možete li odgovornost prebaciti na roditelje, taj vrući krumpir dati i reći: Evo, vi odlučite, ima li vam dijete Covid ili nema, odlučite o tome kako će se ponašati ili kako se neće ponašati. To nije odgovorna politika. Radi se o neodgovornom društvenom postupku koji ima posljedice o kojima političari nažalost ne razmišljaju – rekao je.

Posljedice su, rekao je, za odgojno-obrazovne radnike, ali još više za roditelje i za djecu.

– Malo tko ovdje razmišlja o tom klincu ili klinki od devet godina. Znate li kako je to naći se u razredu koji više nije tvoj razred, i pitaš se – “Zašto sam ja u školi sada, a moji prijatelji nisu u školi?”. Ili, kako je biti onaj koji nije u školi?, rekao je, dodavši kako je obrazovanje puno složenije od razmaka od dva metra između klupa.

Dosad ispunjavane ankete pokazuju da će mali broj roditelja slati svoju djecu u školu. I oni koji su ih mislili poslati, kada su vidjeli da će po razredu biti dvoje, troje ili četvero učenika i da njihova djeca u razredu neće biti sa svojim kolegama, onda su i oni odustali.

– Tu je država, da se tako izrazim, zapravo fingirala polazak u školu. Država savjetuje da se ne ide u školu. Hrvatski zavod za javno zdravstvo kaže – ako možete ostati doma, ostanite. I sada stavljate društvo, djecu i roditelje u jednu vrlo nezavidnu situaciju, a to je da društvo raslojavate. Raslojavate ga po najnezgodnijem karakteru, a to je da u školu šalje djecu onaj koji mora, ne onaj koji želi. Recimo osobno smatram da bi bilo dobro da mi dijete ide u treći razred u školu, međutim ja sada više nemam ni uvjete, osim da lažem da mi dijete ide u školu. Zato što piše da oba roditelja moraju biti zaposlena i moraju raditi izvan kuće. I kada to tako ograničite, onda se pitate čemu i kome to služi? Po meni ne služi nikome u ovom trenutku – zaključio je.

Foto: N1