Zastupnik Marin Miletić je u novoj objavi opisao kako se kršćanin nosi s gubitkom voljene osobe.
“Puno ljudi mi je prošlo kroz kuću. Jako puno. Dio njih je jako uznemiren. Duboko ucviljen. To što su došli susresti se sa situacijom smrti njih dovodi u stanje duboke neugode. Danijelino tijelo smo uredili. Obukli je najljepše, Marta ju našminkala. Lijepa poput princeze.
Naše princeze. Leži to tijelo u dnevnom na kauču i dolazi nam jedan liječnik. Dobar čovjek, osjeti se njegov duh odmah. Daje saučešće. I gleda mene prodornim očima. Lagano mu se nasmiješim. Marta dođe i zagrli me. Lucija traži po kuhinji neke slatkiše (ah, Lu moja što drugo nego slatko kod nje). U pozadini svira Božja pobjeda. Marta brzim korakom do tableta i smanjuje muziku koja slavi pobjedu Stvoritelja, pobjedu ljubavi nad prolaznosti ovoga svijeta. Čovjek sjedne vidno u šoku. Kaže kako nije uobičajeno ovo što vidi. Govorim mu: ako mislite da nismo plakali, o, plakali smo puno. Svih ovih 16 mjeseci. Plakali smo i sinoć i jutros. Ali, mi smo vam kršćani.
Mi vam vjerujemo u život vječni. Mi vjerujemo da je ovo tijelo naše Danijele. A njezina besmrtna duša koja čini smisao svega je već u naručju onoga koji ju je htio na ovome svijetu. …razgovor se nastavio…Kršćani tuguju. I kršćani itekako plaču. Jer smo ljudi od krvi i mesa. Nismo pomahnitali roboti. Vezani jedni uz druge svezama ljubavi. Kako ne tugovati za nekim koga sam ljubio cijelim svojim bićem. I s tom svojom princezom bio 24 godine života. Dijelio dobro i zlo. Radost i suze. Uspone i padove.
A Krist nas je cijelo vrijeme držao na rukama. Dobro, nekada nas je povlačio gore po strminama opasnim, a nekada je podmetnuo svoja leđa da mi nađemo točku uporišta za lakše penjanje. Isus naš. Sve naše.Kršćani ne očajavaju. Bili bismo najbjedniji od svih ljudi kada bismo rekli da vjerujemo u Isusa, a ne vjerujemo Isusu. Ako pak vjerujemo u Isusa onda znamo da što god je On dopustio biti – to je za naše potpuno spasenje. I nebitno je pritom koliko nešto boli ili koliko je nešto teško. Nebitno. Bitno je jedino – nebo. Nebu idemo.
Za vječnost se borimo. Ogroman ulog, vrijedan svake suze. Svake. Takav želim sprovod danas i svetu misu. Suze nećemo moći ugasiti. Ali, nema očaja. Danijela se nije plašila smrti. Znala je da ju čeka Princ Mira – Krist Spasitelj. Govorila je to stalno i svjedočila. Moja djeca i ja se ne bojimo smrti. Nema očaja. Zato dok budete molili s nama, pjevali s Božjom pobjedom, Amorose danas na groblju i u crkvi, kod mene doma – glavu gore.
Glavu gore. Mi smo kršćani. Krist je jednom za svagda smrt pobijedio, nama osigurao spasenje i život vječni. Hrabro naprijed. Do Neba. Za Nebo smo stvoreni. Puno ljudi mi je najavilo dolazak. Jako puno. Neka, na slavu Kristovu. Evo vam link novog groblja na Kastvu, dođite ranije bit će gužva velika. Sprovod počinje u 16h, krunica se moli prije. Organizirali smo sve da bude kako biti treba. Novo groblje Kastav” napisao je Miletić.