U Zagrebu je održan 10. po redu Hod za život pod geslom “Izaberi život i majku i dijete”. Poslana je poruka da će u Hrvatskoj uskoro zaživjeti zakon koji će štititi pravo na rođenje. Gošća RTL-a Danas je Željka Markić.

Čuli smo vas u prilogu, citirat ću – “Uskoro zakon koji štititi život temeljeći se na volji naroda, a ne na ideologiji.” Što to konkretno znači?

To je jedna od tri stvari o kojima sam govorila danas na Hodu za život, parafrazirajući ono što je Chesterton, poznati britanski pisac i mislac, rekao prije 100 godina – da će doći vrijeme kada će se paliti vatre da se dokaže da su dva plus dva četiri, izvlačiti mačevi da se dokaže da je lišće zeleno u ljeto. Ja smatram da je danas u Hrvatskoj neke stvari koje su jasne, koje znanost govori, kao što je da čovjekov život počinje začečem, se negiraju i da će doći vrijeme kada će se prestat negirati činjenica da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko biće, da će doći vrijeme kada će nas prestati uvjeravati da je vrhunac, nas žena, da je vrhunac emancipacije da možemo usmrtiti svog nerođenog sina ili kćer i da će doći vrijeme kada će Hrvatska imati zakon koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji.

A konkretno, imate li neki plan, kakav bi to bio zakon i biste li do tog zakona pokušali ponovno doći preko referenduma?

Mi smatramo da je zakon, da je logično, ako čovjekov život počinje začečem, da ga onda zakon štiti u svakom civiliziranom društvu, svaki ljudski život. Smatramo je to vrijeme, današnje vrijeme, zalaganje za pravo čovjeka na život – nerođenog djeteta na životi istinu svake žene o pobačaju, što on njoj radi i što radi njenom djetetu – to je temeljno pravo.

Jeste li s vladajućima razgovarali u tom smjeru?

Nismo imali sastanak sa vladajućima, niti imamo ikakve tajne razgovore sa ikim, ali kroz Hod za život već 10 godina stavljamo ovu temu u središte javnosti jer smatramo da je pitanje zaštite života temeljno pitanje za svako društvo, jer sva ljudska prava ništa ne znači ako tvoje pravo na život nije zaštićeno. Istovremeno smatramo da se stvari mijenjaju, da se mijenjaju na bolje, da sve više ljudi razumije činjenice znanstvene o djetetu, razumije da sve veći broj žena jasno govori da pobačaj nije za njih oslobađajuće, emancipirajuće iskustvo, već iskustvo gdje su napuštene, ostavljene u trenutcima kada im je bilo najteže i da se trebaju ponuditi društveni koraci, društvene mjere, koje uključuju i zakon koji će im pomoći.

Očekujete li vi da zakonodavac sam pristupi tim promjenama?

Ja očekujem da političari rade svoj posao, da čuju što se govori i da ispravljaju nepravde. Mi kao dio civilnog društva smatramo da takva nepravda u ovom društvu, koju toliko jasno svi danas vide i zato se ove godine hodu država u 17 gradova u Hrvatskoj, zato je ovaj pokret raste, zato što ljudi žele čuti istinu i žele o njoj razgovarati.

Mislite li da bi Ustavni sud dozvolio jedan takav zakon?

Ja vam se tim pojedinostima ne bavim. Ja se bavim time da što više ljudi vidi fotografiju nerođenog djeteta, da razumije da djetetu od 18. dana kuca srce, da je to zasebno ljudsko biće i da nitko od nas ne može doći na svijet na drugi način nego na taj način, kroz tijelo svoje majke i da to djete ima pravo na život.

Kroz ovih deset godina, danas se obilježuju deset godina Hoda za život, jeste li i na koji način pomogli ženama koje su razmišljale o pobačaju, koje nisu imale potporu svojih obitelji, svojih bližnjih?

Najveći dio, jako velik dio svih nas koji smo u Hodu je ključan kroz aktivnosti brojnih udruga i grupa koje pomažu konkretno ženama. Na ovom hodu danas je predstavljena nova jedna inicijativa koju je pokrenula upravo udruga U ime obitelji i Hod za život. Zove se RITA – potpora mijenja živote, namijenjena majkama kojima se postavi u toku trudnoće teška dijagnoza za njihovo djete. Obično ih se potiče na pobačaj i obično se one žene koje pobace bolestno djete prikazuje kao uzor majčinstva u jednom velikom dijelu medija. Mi imamo, evo na primjer, niz žena koje su odabrali drugačije, koje su svoje bolestno djete zaštitile, voljele, rodile. U nekim slučajima se pokazalo da je dijete bilo zdravo, nekima je dijete brzo umrlo, kao voditeljici ove inicijative u hodu za život, gospođi Bekavac, a neki danas imaju bolesnu djecu o kojoj se brinu. Mi želimo da društvo, da ljudi, da žene imaju priliku čuti da postoji više načina odgovora na teške situacije.

U Hrvatskoj stopa fertiliteta iznosi 1,45, ni dvoje djece po obitelji. Pa što je onda uzrok? Zašto je u Hrvatskoj sve manje Hrvata?

Kad bi ja znala odgovor na to pitanje, onda bi ga odmah rekla onima koji se bave demografskim mjerama. Ali mislim da je pitanje tema roditelja-odgojitelja pokazala dijelom gdje se može očekivati da će ljudi imati više djeca. To su one obitelji koji žele imati više djeca, a koje zbog ekonomskih razloga se na to ne odlučuju. S roditeljima-odgojiteljima se pokazalo da je u toj skupini od 5.800 obitelji u Zagrebu…

Mislite da je to rješenje, kad bi postojala takva mjera na razine Hrvatske, bilo bi više djece?

Apsolutno. Redi toga što je ta mjera ciljala one ljude koji žele imati više djeca, a zbog ekonomskih razloga ili zbog organizacije života ih nemaju. U Zagrebu je mjera roditelj-odgojitelj u samo četiri godine – kad gledate usporedno razdoblje od četiri godine prije nje – u četiri godine je rođeno 500 više četvrtorođene, petorođene i šestorođene djece. A oko 1400 više djece trećerođene i druge.

To jest problem koji treba razgovarati. Sada smo se uživo uključili u Rim. Što vi kažete na novog papu?

Sviđa mi se. Ovo što sam vidjela mi se sviđa. Što se tiče prava na život, sve monoteistične religije se zalažu za pravo na život od začeća i za to su se zalagale puno prije nego smo mi imali ultrazvuk i ove slike. Papa Franjo je vrlo jasno govorio protiv pobačaja. On je nazvao usmrćivanje nerođene djece…

Očekujete da će nastaviti smjer pape Franje?

Ja mislim da da. Ja bih bila iznenađena da ovaj papa odstupi od nauke katoličke crkve. On kaže da se život treba poštivati od začeća do prirodne smrti.

A po pitanju ostalih stvari? Znamo da je papa bio vrlo uključiv.

Papa Franjo je bio čovjek koji je otvarao prostore za druge ljude. Pokazivao je osjećaj, brigu za ljude. U nekim svojim nastojanjima da pokaže brigu je stvarao i zbunjenost kod dijela ljudi.

Tu se svi slažu, i vjernici i nevjernici, bio je prilično uključiv u sve skupine. Idete li na Thompsona?

Ja idem na Thompsona. Ja sam vam veliki fan U2-a i Neila Younga i Boba Dylana. I za mene je Thompson u stvari hrvatska inačica tih glazbenika. On progovara o važnim pitanjima društvenim na vrlo jasan način. Jučer je izbacio pjesmu Blajburg koja je govorio o tragediji i usmrćivanju 100.000 ljudi.

Pola milijna ljudi tamo, kako gledate na taj fenomen?

Rekla sam mužu da bih htjela da budemo negdje blizu mene. Mislim da će biti super.

Uspjeli ste doći do karte?

Jesam, uspjela sam doći do karata, uspjela je većina ljudi koje poznajem su došli do karata. Mislim da će taj koncert sigurno, jedini takav na svijetu, do sada najveći u Hrvatskoj, da će Hrvatsku isto učiniti popularnom.

Možemo vas očekivati u prvim redovima.

Ne, ne u fanzoni. To sam prepustila moji djeci i nećacima. Ja ću si naći mjesto, ja se nadam, negdje na tribinama ili negdje drugdje. Ali jako se radujem. Mislim da ćemo imati puno pozitivnih emocija.