Znate li kako se robotski usisavač kreće vašim domom?

Znate li kako se robotski usisavač kreće vašim domom?

Sigurno ste se barem jednom zapitali kako se robotski usisavač kreće vašim domom, te kako zna gdje je već bio, a kamo se tek treba zaputiti. Iako njegovi pokreti mogu djelovati kao da je izgubljen u prostoru i vremenu, postoji metoda kako se robotski usisavač kreće vašim domom.

Kada promatrate robotski usisavač u akciji, pitate se kako zna kada je gotov s poslom i zašto se ponekad kreće određenom putanjom, a zatim odjednom radi vijugave i zbunjujuće zaokrete? Odgovori na ta i slična pitanja skrivaju se u senzorima kojima su opremljeni današnji robotski usisavači. Kako bi učinkovito očistio sobu, robot usisavač se mora slobodno kretati prostorom i pritom se kloniti problematičnih područja. S obzirom da njegova percepcija prostora koji ga okružuje nije ista kao i naša, koristi različite senzore za otkrivanje prepreka i drugih opasnosti, a pritom mjeri koliko je daleko otišao i usput otkriva nova područja koja je potrebno očistiti. Senzori pokreću programirana ponašanja koja određuju kako robotski usisavač reagira. Vrsta i način rada senzora se mogu razlikovati ovisno o proizvođaču i modelu, ali neki su zajednički svim modelima.

U očima, ili bolje rečeno senzorima robotskog usisavača su naši domovi prepuni prepreka kao što su noge od stolova i stolica, kauči, ormari i zaboravljene igračke. Senzori smješteni na ili u blizini branika robotskog usisavača koji apsorbiraju udarce omogućuju mu da prođe pokraj ili preko tih prepreka bez usporavanja. Kada odbojnik udari u predmet, aktivira se senzor i robotski usisivač zna da se treba okrenuti i udaljiti dok ne pronađe slobodan put. U kojem će smjeru ići ovisi o tome gdje dolazi do kontakta s branikom. Ako robotski usisivač pogodi predmet lijevom stranom branika, skrenut će udesno jer je odredio da se predmet nalazi s njegove lijeve strane. Ali zaobilaženje predmeta često može dovesti do toga da određene površine ostanu neočišćene. Kako bi se to izbjeglo u najvećoj mogućoj mjeri, proizvođači koriste različite pristupe. Tako će na primjer određeni robotski usisavači usporiti kada stignu do prepreke i pokušati se provući pokraj mekših prepreka kao što su zavjese ili odjeća koja visi s ruba kreveta.

Jedna od najvećih opasnosti za robotske usisavače su stepenice jer bi ih pad mogao ozbiljno oštetiti ili čak i potpuno uništiti. Zbog toga su senzori za stepenice obavezna oprema na svim robotskim usisavačima. Djeluju tako da mjere udaljenost do poda neprestanim slanjem infracrvenih signala na njegovu površinu. Ako se signali odmah ne vrate, robotski usisavač pretpostavlja da je stigao do stepenica ili neke druge strmine i mijenja smjer. Zidni senzori robotskim usisavačima pomažu otkriti zidove koristeći infracrvenu svjetlost. To im omogućuje da čiste uz rubove gdje se zid susreće s podom. Najbolje od svega, omogućuje im da to rade bez udaranja i grebanja zida kao što to često radimo s klasičnim usisavačima. Modeli koji imaju mogućnost mapiranja prostora čak mogu pomoći robotskom usisavaču da prati otvorena vrata i otkrije nova područja za čišćenje. Svjetlosni senzori na kotačima robotskom usisavaču pomoću mjerenja rotacije kotača pomažu izračunati koliko je prostora već prešao.

Suvremeni modeli robotskih usisavača kao što su Electrolux i Xiaomi robotski usisavači, koriste sustave za samostalnu navigaciju koji temelje na tehnologiji mapiranja prostora. Mapiranje donosi značajne prednosti. Naoružan tlocrtom, robotski usisavač može iscrtati najučinkovitiju rutu kroz prostor te se zato čini da se kreće u pravilnim ravnim linijama. Mapiranje također omogućuje robotskom usisivaču da se lokalizira unutar karte koja ga obavještava gdje je bio i kamo tek treba ići. A ako se baterija usisavača isprazni usred posla, robotski usisavač će se vratiti na svoju postaju kako bi se napunio i zatim nastavio tamo gdje je stao. Rezultat svega toga je brže, temeljitije i ravnomjernije čišćenje.