Crne prognoze dekanice: Dubrovnik će tresnuti glavom od zid, a Splita za pet godina kao grada neće biti

Crne prognoze dekanice: Dubrovnik će tresnuti glavom od zid, a Splita za pet godina kao grada neće biti

Prof. Maja Fredotović, dekanica splitskog Ekonomskog fakulteta, nije “samo” vrhunska teoretičarka i profesorica, tijekom karijere stalno je održavala i dobru vezu s gospodarstvom.

Uža specijalnost su joj ekonomika i politika okoliša, lokalni i regionalni razvoj, obalna ekonomija. Razgovarali smo o razvojnoj pustinji Splita, koji je upravo od Sveučilišta naručio Strategiju razvoja do 2030. godine.

– Split je (bio) područje velikih potencijala, ali njih je svakim danom sve manje iz jednostavnog razloga što se ne koriste, a drugi u bližoj i daljoj okolici napreduju dok mi stojimo.

Kažete da neki gradovi u okruženju, za razliku od Splita, znaju što će sa sobom. Koji konkretno?
– Zadar, Rijeka. Evo i Šibenik niče iz pepela. Neću reći da se značajno industrijski razvija, ali pogledajte zonu Podi i Dugopolje, pa usporedite. Šibenik je obnovio tvrđave, a mi u Splitu još ne znamo tko ulazi u Palaču. Zadar je u vrijeme ministra Kalmete napravio čudo što se tiče infrastrukture, povezanosti i pretpostavki za razvoj. Pitanje je koliko je nakon Kalmete to iskorišteno, ali može napraviti bum. S druge strane, problem Zadra je okruženje koje je grad usisao i više s nikim ne komunicira. To mu možda na kraju može doći glave.

Rijeka je najbliže Zagrebu, zajedno s Istrom u blizini, i ima viziju. Oni su se tamo dogovorili oko zdravstvenog turizma, dijela marikulture. Rijeka je grad u uskom okviru, ali cijelo šire, gravitacijsko područje zna što hoće.

A Dubrovnik?
– Dubrovnik je u vrlo lošoj poziciji. Izgubio je zaleđe, ne surađuje s otocima, i to je problem. Dubrovnik će vjerojatno tresnuti glavom o zid. Ako ne iziđe iz svojih zidina.

Za Split ste rekli da ne zna što bi sam sa sobom?
– Split je ostao grad ni na nebu ni na zemlji. Ne može se kazati da je izgubio okruženje, Zagora se ispraznila ali nije odumrla, nije zagađena, s malo pameti ljudi se tamo lako vrate i ovo što je Županija počela raditi kao podršku povratnika je prvi korak. Ali Splitu treba poveznica, Split je slijepo crijevo, treba mu željeznica, veza morem.

Kamo bi se Split trebao usmjeravati?
– Tužno je kad se svi kunu u turizam i samo u turizam. Nitko neće spomenuti ni jednu drugu gospodarsku granu. I u zadnje vrijeme IT, IT, IT. Ali, dok se privatne tvrtke nisu digle svojim snagama, nitko nije ni znao da postoji IT.

Mora se promišljati o budućnosti. Split je grad na moru, a takvi gradovi od prapovijesti imaju svoj razlog bivstvovanja na obali. Potreban je kompromis između tradicionalnog i onoga što nosi budućnost.

U ekonomiji postoji postulat nužnosti domaćeg tržišta da se dio proizvodnje troši u mjestu gdje nastaje. Postulati održivosti kažu da se proizvodi domaća, sezonska hrana. Dakle, dijelom poljoprivreda, a dijelom gospodarske djelatnosti okrenute moru od ribarstva, prerade ribe do pomorske trgovine, špedicije, osiguranja… i transport.

Split nema nikakvu industriju, prometno je odsječen, a država na vidiku nema ideju da bi se ovdje moglo nešto događati.
Split je osuđen i politikom države i lokalnim vlastima koje se ne znaju izboriti da dobijemo mjesto na mapi. Imamo vertikalu vlasti, istu opciju od države, županije do grada, a tonemo sve dublje. Split je osuđen sam na sebe. Uništava se jer ima golemu količinu javnih usluga koje pruža sebi i okolini, a nema gospodarstvo iz kojega će isisavati novac za te usluge.

Drugo, događa se jako iseljavanje ljudi. Još pet godina i grada neće biti.

Foto: Turistička zajednica Splita

Facebook Comments