Raspudić o obitelji Tedeschi kao modernim Glembajevima: Zašto su djeca Titovih generala postala feministi i vegetarijanci

Raspudić o obitelji Tedeschi kao modernim Glembajevima: Zašto su djeca Titovih generala postala feministi i vegetarijanci

Komentatori Petog dana su gledali predstavu Gospoda Glembajevi u Kulturno informativnom centru u Zagrebu. Pohvalili su predstavu, posebno izbor prostora i glumce. Nino Raspudić je istaknuo da Krležina drama ima vrijednost, ali da bi ju trebalo aktualizirati tako da se bolje uklapa u suvremeni svijet. Posebno je istaknuo motiv generacijske dekadencije kao vrijedan razvijanja.

Raspudić smatra da smo se Glembajeva “i nagledali i pregledali.”

“U zadnje vrijeme mi se javlja ta misao da možda Krleža loše stari. Svijet je jednostavno drugačiji. Ta priča, malo Edipa, malo socijalne kritike, nisam više siguran koliko je to kompletan tekst, u smislu kakav je bio ranije. Ne tvrdim da je bez potencijala, ali svijet se promijenio i mislim da bi nekakve buduće adaptacije i izvedbe trebale ići u nekim novim smjerovima. Nije dovoljno biti muškarac da bi se dobro odigrala Barunica Castelli. Ti neki štosovi, davno viđeni pomaci nisu dovoljni.

Ono što je meni svakako izvuklo ovu predstavu je prostor u kojoj smo je gledali. Prostoj KIC-a, to je jedna nevelika dvorana, u kojoj sam držao dosta predavanja i organizirao tribina tako da poznajem dobro taj prostor. Bilo mi je fascinantno, u meni bliskom prostoru, vidjeti takvu predstavu.

Glumci su bili dobri, slažem se s Lanom da je Čavajda izvrstan. Fizički mi se s pojavnošću dojmio stari Naci Glembay. Zlatko Burić Kićo, koji je ogroman, ima jednu nevjerojatno veliku trbušinu, obraze, ta frizura, Fellini da ga je vidio rastopio bi se. Sigurno bi ga uzeo za Casanovu, gdje prikazuje malo one aristokratske dekadente 18. stoljeća. Fascinantna fizička pojavnost, možda najjači Naci Glembay kojeg sam do sada vidio.

Izbor muškog glumca za Barunicu Castelli Raspudić vidi kao “olinjali štos koji Brezovici nije trebao za ovu predstavu. Morao je, ako je već glumio muškarac, dati nešto više što bi opravdalo korištenje štosa. U ovom slučaju se to nije vidjelo.”

“Nije to ni pretenciozna predstava. Vijesti je u ovom prostoru mi je bilo zanimljivo, uz par dojmljivih glumačkih, što pojavnosti Zlatka Burića što doista i glumačkog majstorstva kojeg je pokazao Čavajda, a i drugi nisu loši, nisam zažalio što sam je pogledao.”

Todorić ili Tedeschi

Rekao je da mu je zanimljiva izjava Brezovice u kojoj spominje Todoriće kao moderni Glembajevi.

“Meni zazvoni i Tedeschi, recimo. Zašto ne Tedeschi? Onda kad imamo tu situaciju stare mrcine koja zgrabi kapital i beskrupulozno grabi i gazi a onda dijete dekadentno, nerealizirani umjetnik. Meni tu prije pada na pamet ovo što je Đilas nazvao jugoslavenska nova klasa. Kod nas je kompletna suvremena umjetnička scena, pa i prvi feministički pokret u Jugoslaviji su kćeri Titovih generala, većina kojih su vjerojatno odgovorni za teške zločine i pokolje.

Ja osobno, ako bih adaptirao Glembajeve, stavio bi da je ta prvobitna akumulacija bila ovaj osloboditelj koji zauzima vilu na Tuškancu ili na Dedinju i likvidira vlasnika, poslije tim kapitalom iako mu nije vlasnik upravlja kao nova klasa, poslije devedesetih on postaje nacionalist, vjernik i tajkun novog doba, a onda potom sljedeće generacije su ovi malo koji se traže, ekolozi, vegetarijanci, ljudska prava i tako dalje. Meni bi takva adaptacija bila puno zanimljivija nego ove nekakve banalizacije.

Foto: YouTube

Facebook Comments