Priprema se veliki udar na Bandića: Plenković ima Beroša, Milanović Tomaševića, a Petrov Troskota ili Mariju Selak Raspudić

Priprema se veliki udar na Bandića: Plenković ima Beroša, Milanović Tomaševića, a Petrov Troskota ili Mariju Selak Raspudić

Vrijeme između Sinjske alke i Velike Gospe obično je mrtva sezona za političare. Na prvi pogled doista i izgleda tako. Milanović i Plenković su se nakon ukazanja u Kninu vratili u „svoje” luksuzne državne rezidencije i potpuno se prepustili ljetnom suncu i lješkarenju u biranom društvu i probranim delicijama. No, negdje u pozadini odvijaju se ozbiljne pripreme za konačno rušenje načetog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Bez obzira na to koliko se svi važni politički akteri u Hrvatskoj međusobno glođu i jedva čekaju da protivnika gurnu u provaliju, kada je riječ o detroniziranju gradonačelnika koji praktično više od dvadeset godina vedri i oblači u metropoli, imaju vrlo opipljiv zajednički interes.
Iako uvijek treba imati na umu da Bandić ima devet života, što je do sada i više puta dokazao, čini se da mu se ovaj put definitivno približava konačan odlazak s vlasti. Nema više one energije i želje za moći, a očito je da su ga značajno oslabile i brojne afere koje je producirao kao na tekućoj traci.
Pasivan je i uglavnom zakašnjelo reagira na događaje i procese koji mu u pravilu ne idu u prilog. Bandić je potpuno nespreman dočekao zagrebački potres i u rješavanju njegovih posljedica ima sporednu ulogu Plenkovićevog privjeska. Blagajna mu je prazna pa ljutitim i razočaranim Zagrepčanima može ponuditi samo besprizornu demagogiju u koju više nitko ne vjeruje.

Nezajažljivog skupljača harača

Dok se u ovih dvadeset godina po Hrvatskoj razmetao dijeljenjem novca iz zagrebačkog proračuna svima koji su bili spremni pokucati na njegova vrata i nekritički se diviti njegovoj „dobroti i duševnosti”, sada kada „njegovi susedi” trebaju pomoć, Bandića nema nigdje.
Dok se nekako može neuvjerljivo opravdavati za lošu rekaciju na razorni potres koji se pojavljuje jednom u stotinu godina, Bandić je bez odgovora i kada je riječ o poplavama koje se pojavljuju nakon svake malo jače kiše. Ništa bolje ne stoji niti s najosnovnijim komunalnim uslugama. Konačno i neumoljivo dolaze na naplatu posljedice nerada, nereda i javašluka, iako se redovito hvalisao da „dela” po cijele dane.  Zagrepčani Bandića doživljavaju kao nezajažljivog skupljača harača koji plijen dijeli svojim prijateljima i poslušnicima, a sve na uštrb kvalitete javnih usluga i potreba grada Zagreba.
Bandićeve unutarnje slabosti svakog dana postaju sve očitije jer više nema političko-gospodarsko-medijski kišobran koji ga je štitio sve ove godine. U političkom smislu ostao je sam. Nema više ni prijatelja u vrhu vlasti, a niti osobne moći koju bi mogao dati u zalog za političko preživljavanje. Postao je nebitan u velikim političkim igrama. Ništa ne može ponuditi, a donosi pretežak teret za onoga koji bi ga možda iz samilosti uzeo u zaštitu.

Zoran Milanović već godinama ne podnosi Milana Bandića, još iz vremena kada mu je bio šef u SDP-u.
Predsjednik države je nominalno neutralan, ali svejedno suptilno plete mrežu za svrgavanje Bandića na izborima koji će se održati za desetak mjeseci. Nije teško zaključiti da je njegov favorit Tomislav Tomašević kojemu je dao vjetar u leđa kada ga je primio prije parlamentarnih izbora i tako mu utro put prema odličnom rezultatu u Zagrebu. Peđa Grbin, „Milanovićev čovjek” za predsjednika SDP-a, već je najavio da će posrnula Partija, ako joj on bude na čelu, podržati Tomaševića.
Andrej Plenković je u prošlom mandatu potpuno iskoristio Bandića, iscijedio je iz njega svaku političku esenciju, i sada, u drugom mandatu, na njega će ići vrlo oštro. Bacit će ga u ralje medijskih strvinara koji će u čerečenju Bandića imati i prilično dobru asistenciju USKOK-a. Premijer je našao nove političke partnere pa mu ne trebaju Bandićevi žetončići, ali to nikako nije jedini razlog za razmontiravanje Bandićeve hobotnice. Plenković zna da je Bandićeva vladavina obilježena mitom, korupcijom i starim postkomunističkim sustavom vlasti koji nikako ne odgovara njegovoj novoj europskoj politici. Bandić je bio u odličnim odnosima s Todorićem i Mamićem koje je Plenković „nagazio” pravnom državom i doveo ih u situaciju da su zadovoljni što nisu u zatvorskoj ćeliji.

Bulj i Grmoja načeli Tomaševića

Kako sada stvari stoje, najveće izglede kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika ima Vili Beroš koji je stekao iznimnu popularnost za vrijeme koronakrize. Ambicije pokazuje i Ivan Domagoj Milošević, ali bi se moralo dogoditi čudo da preotme Berošu nominaciju. HDZ u borbi za gradonačelnika Zagreba ima veliku prednost jer premijer Plenković uvijek može osigurati koju milijardicu da se podeblja potpuno prazna zagrebačka blagajna. (A nedavni parlamentarni izboru su pokazali da Hrvati vole svjetonazorske teme, ali da glasuju za one za koje misle da im mogu osigurati zdravlje i podebljati lisnicu). Premijer se već pohvalio da je od Europske unije dobio čak 89 milijuna eura za obnovu Zagreba, što je najveći iznos u povijesti od kada je taj Fond osnovan. S druge strane, Berošu će najveći problem biti kako objasniti da je njegova sestra visokopozicionirana direktorica u tvrtki Petra Pripuza koji s Milanom Bandićem sjedi na optuženičkoj klupi zbog sumnje na ozbiljnu korupciju. Teško je graditi kampanju na kritici Milana Bandića, a da se istodobno ne kritizira korumpirani sustav kojeg je on postavio.
Most se također ozbiljno priprema za Zagreb pa je već primjetno da „bombaredrski dvojac” Grmoja i Bulj ozbiljno propitkuju  idealiziranu medijsku sliku  Tomislava Tomaševića koji se nametnuo kao najozbiljniji kandidat ljevice.
Iako Božo Petrov još uvijek nije odlučio koga će izbaciti u utrku, izbor je spao na dva imena: Mariju Selak Raspudić i Zvonimira Troskota.
Selak Raspudić je ostvarila odlične rezultate u prvoj izbornoj jedinici, a Troskot je stručnjak za financije, što u ovoj zagrebačkoj besparici i nije nebitno. Najistaknutija figura Domovinskog pokreta u Zagrebu je Zlatko Hasanbegović, no on još uvijek nije pokazao gradonačelničke ambicije.
Milan Bandić teško može izići kao pobjednik s ovakvim protukandidatima i nepovoljnim političkim okruženjem u koji ga je dovela njegova dvadesetogodišnja samovolja.
Hoće li nakon gubitka izbora i on morati na „službeni put” u Hercegovinu?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Facebook Comments