EKSKLUZIVNI INTERVJU S DALIJOM OREŠKOVIĆ: Komentirala je sramotnu presudu obijesnom vozaču Kameničkom i poslala poruku Ivanu Turudiću

EKSKLUZIVNI INTERVJU S DALIJOM OREŠKOVIĆ: Komentirala je sramotnu presudu obijesnom vozaču Kameničkom i poslala poruku Ivanu Turudiću

Dalija Orešković je komentirala stanje u hrvatskom sudstvu koje je opet u žiži javnosti nakon skandalozno male kazne koju je dobio obijesni vozač Marin Kamenički. Sutkinja Irena Kvaternik dosudila je Kameničkom kaznu od samo 4,5 godine, iako je izazvao prometnu nesreću u kojoj su poginule dvije žene.

Je  li vas iznenadila skandalozno mala kazna obijesnom vozaču Marinu Kameničkom?

Ova presuda nije me iznenadila niti manje niti više od uobičajenog čuđenja kojeg su izazvale ostale medijski eksponirane presude, poput one u predmetu Tomislava Horvatinčića kojem je nakon osam godina suđenja i niza pravosudnih obrata izrečena kazna zatvora od 4 godine i 10 mjeseci za izazivanje pomorske nesreće u kojoj je smrtno stradalo dvoje talijanskih nautičara. Ništa manje niti više ne iznenađuju me niti sramotno blage presude za teška koruptivna kaznena djela koja su počinili najviši predstavnici državnog vrha nakon desetljeća inertnog sudovanja. Moramo osvijestiti da su sve presude proizvod sustava. Ne mislim pri tome samo na činjenicu da smo neke stvari u pravosuđu loše dizajnirali niti na činjenicu da, očito, postoji određeni broj politički podobnih i poslušnih ili samo prestrašenih i nekompetentnih sudaca, već prvenstveno mislim na činjenicu da su sve presude ogledalo moralnih vrijednosti društva kao takvog. Naše je društvo moralno urušeno, sustav društvenih vrijednosti je ozbiljno poremećen pa su onda i brojne presude samo logičan i očekivan nusprodukt koji ne odstupa od nakaradnog vrijednosnog koda koji se uvukao u sve pore naše svakodnevice, po kojem se odvijaju svi procesi u različitim segmentima naših života. Ukratko, izrečena presuda odraz je sustava vrijednosti u društvu u kojem se ta presuda izriče. U našem društvu, životi običnog puka očito nisu osobito važni, pa time niti pravno zaštićeni.

Zašto je sutkinja Irena Kvaternik dosudila tako malu kaznu?

S pravne strane, razlozi koji su uzeti u obzir prilikom odabira vrste i visine kazne obrazloženi su u okviru otegotnih i olakotnih okolnosti koje su uzete u obzir. Ispravnost ocjene tih razloga preispitat će se u žalbenom postupku, a ima li pored njih i nekih drugih neprimjerenih i nezakonitih utjecaja, možda ćemo saznati tek s vremenom.

Je li riječ o pravosudnoj korupciji?

Izrečena kazna u javnosti izaziva opravdano zgražanje, ali nisam sigurna da je ovdje riječ o skandalozno maloj kazni obijesnom vozaču kao o jednom izoliranom slučaju koji značajno odstupa od uspostavljene prakse, kao niti da je riječ o presudi u koju bi imali razloga sumnjati da je posljedica koruptivnog pogodovanja okrivljeniku. Ne tvrdim niti da razloga za sumnju nema. Težinu i visinu izrečene presude trebalo bi ispitati u okvirima sankcija koje su se do sada izricale u istovjetnim ili barem okvirno sličnim predmetima. Jedino na temelju analize sveobuhvatne prakse, mogli bismo donijeti konačan sud. Na žalost, za takvu ocjenu ne postoje javno dostupni podatci koji bi se brzo i lako mogli analizirati. To je jedan od ključnih problema našeg pravosuđa i tek jedan od razloga zbog kojeg naši građani u pravosuđe nemaju povjerenja.

Poznato je da je obitelj Kamenički vrlo bogata i utjecajna. Je li možda pronašla načina da “kupi” presudu?

Možda je, a možda i nije. Protivim se tome da olako prozivamo za pravosudnu korupciju. Podjednako se protivim tome da sumnje ne preispitujemo i da ne istražujemo funkcionira li pravosudni sustav na način da se sudskim presudama ostvaruju načela zakonitosti i pravednosti. Mislim da je ova presuda većim dijelom uvjetovana općim okolnostima, lošim zakonima, lošom sudskom praksom, lošim obrascima pravnog promišljanja po kojima suci odmjeravaju otegotne i olakotne okolnosti i općenito lošim sustavom kaznenopravne penalizacije, a manje nekim izravnim, privatnim, nezakonitim utjecajem.

Zašto je sutkinja odlučila da presudu donese dan prije Kolone sjećanja u Vukovaru. Je li računala na to da zbog Vukovara ova skandalozna presuda neće biti toliko medijski eksponirana?

Mislim da ne. Postoje slučajevi koji se ne mogu medijski sakriti. Tamo gdje uistinu postoji medijski interes, vijest će pronaći svoj put do šire javnosti, pa se svaki pokušaj prikrivanja vraća kao bumerang u glavu. Više me brine koliko je naše društvo senzibilizirano na činjenicu da u našem pravosuđu, pa tako i u dijelu izrečenih kazni, nešto ne funkcionira kako bi trebalo. Pri time mislim i na nadležne institucije, i na državna tijela koja bi o pravosuđu trebala voditi brigu, i na akademsku zajednicu koja bi trebala provoditi znanstvene analize, na društvene i političke komentatore, na političke stranke, na političare, na građane općenito. Dakle ne brine me toliko je li sutkinja pokušala medijski sakriti presudu, već hoćemo li nakon što je vijest već objavljena pokrenuti dubinsko istraživanje što se to s našim pravosuđem uistinu događa i kako planiramo pronaći rješenja za probleme koji su se taložili desetljećima. O tome bi raspravu trebalo započeti u Hrvatskom saboru.

Zanimljiva je i visina kazne. Kamenički je dobio samo 4,5 godine pa neće morati u zatvor do pravomoćne presude.

Koliko mi je poznato, i Tomislav Horvatinčić je još uvijek na slobodi. Nije započeo s izdržavanjem kazne, a presuda protiv njega je odavno pravomoćna.

Kolika je odgovornost za ovakvu presudu Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu?

U državi u kojoj je uopće moguće da Ivan Turudić i nadalje obnaša funkciju predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, nakon što se doznalo da je i on bio jedan od onih koji su se okupljali u prostoru ilegalnog Kluba u Slovenskoj 9, te čitavog niza ranijih primjera ponašanja koje nije u skladu s obavezom očuvanja nepristranosti suda, on sam po sebi više ni za što nije osobno odgovoran u smislu našeg pravosuđa. Ivan Turudić je naša kolektivna državna, društvena, pa i pravosudna odgovornost. Tim više što mu je dodijeljena zadaća ustrojavanja novog Visokog kaznenog suda, nove tvorevine čiju je ustavnost potvrdio Ustavni sud, iako su mišljena četiri katedre za kazneno procesno pravo sa četiri pravna fakulteta u RH dala svoje opširno tumačenje da će se formiranje tog suda negativno odraziti na ujednačavanje sudske prakse, a time i na vladavinu prava, pravnu sigurnost i pravednost.

Zanimljivo je i to da i sutkinja Kvaternik ide na Visoki kazneni sud. Kakva je to poruka hrvatskoj javnosti?

Poruka je sasvim jasna. Nastavlja se daljnje urušavanje pravosuđa lošim organizacijskim rješenjima i lošim odabirom kadrova. Na hrvatskoj je javnosti da se zapita kako će reagirati i kako će odgovoriti na takvu poruku. Na dan izbora treba se sjetiti tko od građana pravi budale, i tko se to igra s našim životima.

Zašto šute premijer Plenković i predsjednik Milanović? 

Zato što nemaju što za reći. Pojedinačne presude u pravilu ionako ne bi trebali komentirati. S obzirom na svoje funkcije trebali bi se baviti rješavanjem općenitih problema u pravosuđu. No to ne čine, jer su te probleme stvorile političke stranke s kojima su oni došli u poziciju političke moći i vlasti.

Foto: Lana Slivar Dominić/Hina

Facebook Comments