Pelješki most – treći put: Konačno će se spojiti hrvatski jug s ostatkom zemlje

Pelješki most – treći put: Konačno će se spojiti hrvatski jug s ostatkom zemlje

U moru loših vijesti kojima svjedočimo ovih dana, od stranačkog uhljebljivanja u kojemu prednjači HNS, preko Bandićeve kupovine zastupnika čime se varaju birači i urušava postojeći parlamentarni sustav, pa do bizarnih poziva na „bratstvo i jedinstvo“ koje je šef HSS uputio na domjenku povodom pravoslavnog Božića te zabrinutosti zbog moguće recesije koja bi nas, prema ekonomistu Ivanu Lovrinčeviću, ponovno mogla zadesiti krajem sljedeće godine, dočekali smo i jednu dobru.

Riječ je o otvaranju radova na izgradnji Pelješkog mosta. Četvrtak je dan D kada će Kinezi, koji su na gradilište kod Komarne već iz svojih luka doteglili ogromnu dizalicu i preko sto metara dugačke čelične cijevi, testirati njihovo postavljanje i zabadanje u morsko dno. Kako piše Jutarnji list, Hrvatske ceste, kao investitor, će nadgledati tehničku ispravnost tih radova te ako budu zadovoljavajući, odnosno, u skladu s dogovorenim kriterijima, Kinezi će moći nastaviti s radovima.

To znači da će novi njihovi brodovi dovući ostatak čelničnih cijevi koje su napravljene u njihovim čeličanama i postavljati ih na mjesta gdje će biti budući stupovi tog mosta oko kojih će se u kasnijoj fazi graditi betonske konstrukcije. Za početak Kinezi, koji imaju veliko iskustvo u gradnji takvih i još većih mostova, su već uklonili ono što su naši izvođači bili napravili tijekom dva ranija pokušaja gradnje tog mosta.

Podsjetim, Pelješki most se prvi put počeo graditi davne 2005. godine. Tadašnji premijer Ivo Sanader sa svojom svitom posjetio je lokaciju budućeg gradilišta i obećao kako će se početi graditi sljedeće godine te da će sve biti gotovo za 18 mjeseci. Kako se ni do 2007. tamo nije dogodilo ništa, uoči parlamentarnih izbora te godine, Sanader je ponovo otvorio radove. Godinu kasnije krenulo se s gradnjom, probijene su neke ceste, napravljeni neki upornjaci, i onda je sve stalo. Godinama se tamo nije događalo ništa sve do danas.

Kinezi, odnosno njihova kompanija „China Road and Bridge Corporation“, sada znači po treći put počinju s gradnjom. Radove financira Europska komisija s oko 350 milijuna eura, što je 85 posto iznosa potrebnog za dovršetak mosta. Ostatak će dati hrvatska država. Most će, podsjetimo, biti dugačak 2.404 metra i na sredini visok 55 metara kako bi i najveći brodovi mogli nesmetano prolaziti ispod njega do Neuma, u Bosni i Hercegovini. Taj most ima veliko strateško značenje za Hrvatsku jer će njime konačno hrvatski jug, odnosno, dubrovačko područje, biti kopnenim putem spojeno s ostatkom zemlje.

Time će se olakšati život svima onima koji i sada dva puta moraju prolaziti graničnu proceduru kod Neuma kako bi došli iz jednog u drugi dio Hrvatske, što zbog carinskih formalnosti zna biti i dugotrajno i mukotrpno. Time će se također spojiti u jednu cjelinu i teritorij Europske unije koje je Hrvatska dio. Osim toga, kad most s pristupnim cestama bude završen, stvorit će se preduvjeti za revitalizaciju poluotoka Pelješca te susjednih otoka.

Za Mljet je već napravljena na Pelješcu nova trajekta luka koja će olakšati pristup tom zelenom otoku na kojem živi svega nekoliko tisuća ljudi. Također, postoje planovi da se i otok Korčula poveže mostom s Pelješcem kod Orebića. Bio bi dugačak oko 900 metara s tim da bi trebao biti i dovoljno visok kako bi ispod njega mogli prolaziti i nešto veći brodovi koji često koriste taj plovni put.

Iako još ima skeptika koji sumnjaju da će Pelješki most biti završen u dogovorenim rokovima, sami stanovnici tog područja gotovo da oko toga više i ne dvoje kada su ugledali snažne kineske dizalice i drugu tehniku koja je potiho stigla na gradilište. Dodatno jamstvo bi trebala biti činjenica što je glavni financijer Europska komisija pa ne bi trebalo biti dodatnih „aneksa“ i „bojanja tunela“ kojima se povećavaju troškovi kao što se događalo tijekom izgradnje autocesta.

Dodajmo još ovome, kako je BiH imala dva izlaza na more koje je svojedobno dobila Turska kao zaštitne pojaseve oko Dubrovačke republike koja se tako htjela osigurati od nasrtljivih Mlečana. Jedan je bio u Neumu, a drugi u Sutorini, u Boki Kotorskoj. Nakon 1945. komunistički krojači izgleda tadašnjih republičkih granica Sutorinu su dali Crnoj Gori, dok je Neum, iako je u njemu isključivo hrvatsko stanovništvo, ostao i nadalje u BiH, čime je Hrvatska zapravo teritorijalno presječena. Dovršetkom Pelješkog mosta, koji spaja dva dijela hrvatskog kopna, konačno će se moći bez putovnice i graničnih prijelaza stići s jednog do drugog kraja Lijepe naše.

Facebook Comments