Namjerava li nova šefica Uskoka pritvoriti najbogatijeg Mađara i Orbanovog prijatelja

Namjerava li nova šefica Uskoka pritvoriti najbogatijeg Mađara i Orbanovog prijatelja

Je li to Vanja Marušić, nova šefica Uskoka, počela vaditi zaboravljene predmete iz ladica kako bi do kraja istjerala pravdu u vezi s aferom Ina-Mol na kojoj je, kao tužiteljica tijekom suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu, i stekla simpatije ne samo javnosti nego i stručnih krugova?
Uskok je, naime, potvrdio Večernjem listu od četvrtka kako traju njihovi izvidi po kaznenoj prijavi koju je još 2011. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) podigla protiv 11 mađarskih menadžera iz vrha MOL-a.

Radi se o kremi mađarskih gospodarstvenika među kojima je bivši šef i Ine i MOL-a Zsolt Hernádi kojeg Hrvatska sumnjiči da je s 10 milijuna eura podmitio Sanadera kako bi MOL-u omogućio dobivanje većinskih upravljačkih prava u Ini.
Na tom popisu se nalazi i Sándor Csány, blizak suradnik mađarskog premijera Viktora Orbana i po mnogima najbogatiji Mađar, inače šef OTP banke koja je nedavno kupila i Splitsku banku, a predsjednik je i mađarskog nogometnog saveza.

No, sve to očito nije toliko impresioniralo novu šeficu Uskoka da bi tu prijavu Hanfe koja već sedam godina skuplja prašinu i dalje držala nedirnutom. Prijavu je inače podnio tadašnji čelnik Hanfe Ante Samodol i to zbog navodne manipulacije tržištem i prijevare u gospodarskom poslovanju prilikom kupovanja dionica INE.
Policija je, na zahtjev Uskoka, još 2013. ispitala neke od spomenutih mađarskih menadžera kad su došli na poslovni sastanak u Zagreb. Tako je i Csány prije podne bio na sastanku u Banskim dvorima, a popodne na ispitivanju u zagrebačkoj policiji. No, nakon toga je taj predmet pao u zaborav. Sve do ovih dana.

Hanfa je inače kremu Orbanovih menadžera optužila da su u prosincu 2010. dionice INE kupovali i ‘ispod stola’ preko tzv. skrbničkih računa, dakle, preko drugih kupaca na burzi i mimo nje, kako bi stekli većinski paket, preko 50 posto dionica, u INI.
MOL je tada u javnoj ponudi oglasio da im je cilj isključivo davanje mogućnosti malim dioničarima INE da prodaju svoje dionice. No, u arbitražnoj tužbi koju su podnijeli protiv Hrvatske pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu u studenom 2013. godine zbog plinskog poslovanja neoprezno su naveli koje su im zapravo bile namjere.
“U prosincu 2010., s ciljem da stekne više od 50 posto dionica, MOL je dao javnu ponudu za otprilike osam posto dionica INE koje su bile raspoložive za kupnju na Zagrebačkoj burzi”. Sami su napisali u toj tužbi čime su povrdili kršenje ne samo hrvatskih nego i međunarodnih zakona u vezi s trgovanjem na burzi.

Da bi to bilo u redu, morali su u javnoj ponudi reći koji im je cilj.Trenutno se službeno navodi da MOL ima 49,1 posto Ine, međutim, nije jasno koliko su ih kupili ‘ispod stola’ te nemaju li možda i više od 50 posto.
No, problem s tim dionicama je što su nezakonito kupljene te se ne mogu ni uknjižiti kao zakonito vlasništvo, ali ni prodati. Svatko onaj tko bi ih kupio ulazi u sivu zonu trgovanja, i može odgovarati pred sudom.

Kazne za ovakve prijestupe MOL-ovim menadžerima, ako dođe do službene istrage (trenutno je samo riječ o izvidima) te kasnije optužnice i eventualne sudske presude su i zatvorske. Kazna bi slijedila i MOL-u te, dakako, oduzimanje tih nezakonito kupljenih dionica.

Navodno je upravo ovaj Uskokov potez, tvrdi Večernji list, glavni razlog ljutnje mađarskog premijera Viktora Orbana koju „osjeća prema hrvatskoj politici“, a ne, kako se donedavno mislilo, nova Interpolova crvena tjeralica za Hernadijem koja je opet raspisana prije nekoliko tjedana zbog davanja mita Sanaderu.

Nova šefica Uskoka je upravo na suđenju bivšem premijeru pokazala svoj stav prema dužnosnicima koji zbog pohlepe i težnje za osobnim bogaćenjem rasprodaju državne interese.
„Ivo Sanader za pišljiv je novac izdao državu. Vitalne nacionalne interese prodao je za deset milijuna eura. Položaj je koristio isključivo za osobne interese, i kao zamjenik ministra vanjskih poslova i kao premijer. Toliki novac mnogima se u Hrvatskoj čini nedostižnim, ali u naftnom biznisu slobodno ga možemo nazvati pišljivim“, kazala je tužiteljica Marušić 2012. u svojoj završnoj riječi u tom procesu.

Ta Riječanka, koju opisuju kao „serioznu, odlučnu i strogu“, ali ne „drčnu i svadljivu“ očito to nije zaboravila te je, po svemu sudeći, čim je došla na čelo Uskoka odlučila istjerati sve u vezi s tim predmetom do kraja.
Vidjet će se koliko će u tome biti ustrajna jer će se zasigurno pojaviti i pritisci da učini kompromis i možda u vezi s tom Hanfinom prijavom postupi kao i njeni prethodnici. Zaboravi ih u nekoj ladici.

Facebook Comments