Bandić postao ključni Plenkovićev saveznik, Vrdoljak i HNS potpuno suvišni

Bandić postao ključni Plenkovićev saveznik, Vrdoljak i HNS potpuno suvišni

Stranka Milana Bandića dobila je u četvrtak novog zastupnika u Saboru. S HSS-ovcem Mladenom Madjerom, koji će za nekoliko dana javnosti objasniti svoje motive prelaska u klub zagrebačkog gradonačelnika, sada ih ima ukupno 13. To je zaista fenomen s obzirom na to da je na zadnjim parlamentarnim izborima njegova stranka Rada i solidarnosti osvojila samo jedno zastupničko mjesto.

Većina se slaže kako je to u biti prijevara birača i politička trgovina u kojoj se sudjeluje bez moralnih skrupula. I dok su mnogi spekulirali kako pribavljanjem novih zastupnika Bandić krči svojoj stranci put u Vladu premijera Andreja Plenkovića u kojoj bi dobila neko ministarsko mjesto, po mogućnosti, ministarstvo pravosuđa s obzirom na brojne sudske procese koje se protiv njega vode, njegovi motivi su, čini se, ipak druge prirode.

S 13 zastupnika koliko ih trenutno ima, a navodno su u igri još dva razočarana SDP-ovca, Bandić zapravo uspostavlja kontrolu nad Plenkovićevom vladom. I s postojećim brojem zastupnika u svom saborskom klubu, on postaje taj koji odlučuje hoće li ili neće nešto proći u Saboru. HNS sa svoje četiri ruke više nema nikakvu važnost.

Čelnik te stranke Ivan Vrdoljak može samo paradno prijetiti izlaskom iz Vlade, ali to nikoga u Banskim dvorima više ne zabrinjava. I bez njih Plenkovićeva vlada ima većinu, ali neće ih odbaciti jer bi to bila loša poruka budućim partnerima. A bez Bandića nema. Taj novi odnos snaga u Saboru bio je vidljiv prije Božića kada su nove Bandićeve akvizicije HDZ-ovoj većini spašavale kvorum kako bi se zakoni mogli izglasovati.

U prilog tome govori i matematika. HDZ ima 55 zastupnika te s Bandićevih 13 ruku, tri Milorada Pupovca, dva HDS-ovca, te glasove Darinka Kosora, Branimira Glavaša, Furija Radina i nezavisnog Tomislava Sauche, imaju većinu od 76 zastupnika, jednog više od potrebne natpolovične većine. S toliko zastupnika je Gordan Jandroković izabran za predsjednika Sabora.

Tu nisu svi koji podržavaju vladajuću većinu (primjerice, HSU-ov Silvano Hrelja je, stekao se takav dojam, stalno na dispoziciji), ali je ona dovoljna. No, možda još važnije je da bez Bandićeva kluba Plenković više nema tu većinu. Naime, zagrebački gradonačelnik mu je ranije ‘oteo’ četiri vijećnika nacionalnih manjina koji su mu  s HNS-om te Radinom i Pupovčeva tri zastupnika izglasavali zakone ili spašavali ministre od opoziva. Sada je potpuno drukčija situacija. Bandić je taj koji može diktirati rasplete u Saboru i zagorčavati život Plenkoviću ako to poželi. Zasad neće.

U ime njegova kluba Robert Jankovics je rekao kako je Madjeru jedini uvjet za članstvo bio da podržava Plenkovićevu vladu. To je vjerojatno bio jedini uvjet i svakom drugom prebjegu koji se skrasio kod njega, pa i Milanki Opačić. Zato se ona nije nimalo dvoumila kada je nedavno trebala dati glas HDZ-u iako je znala da će je bivši kolege zbog toga žestoko napasti. U Bandićevu klubu u vezi s tim vlada čvrsta disciplina.

Iako su došli iz raznih stranaka i premda su neki od njih dijametralno suprotnih političkih uvjerenja, kada je u pitanju glasovanje, nema odstupanja. Pritom ih Bandić nema potrebu ni u što uvjeravati. On ima dovoljno moćno oružje s kojim ih drži u pokornosti. To je zagrebački Holding, tvrtka s oko 7.500 zaposlenih u kojoj se uvijek može naći neko slobodno mjesto za njihovu rodbinu ili, savjetničko pa i direktorsko, za njih same kada im politička karijera dođe u krizu.

Nekada je za to služio Agrokor Ivice Todorića. Tamo su dolazili vodeći i HDZ-ovci i SDP-ovci kada bi, voljom birača, izgubili dotadašnje sinekure. Dio izbornih gubitnika išao je i u Hrvatsku gospodarsku komoru, ali su tamo bili podložni nesigurnosti zbog smjena vlasti. Kod Bandića je, nasuprot tome, stabilno. Zagrebom vlada već šesti mandat, a raspolaže i s proračunom većim od osam milijardi kuna o kojem gotovo samostalno odlučuje.

Zato oni koji se osjećaju zakinuti u vlastitim strankama ili koji sumnjaju da će ponovno dobiti novi saborski mandat, a nemaju moralnih skrupula, ne dvoje puno oko prelaska u njegov klub. Zbog istih razloga nema problema ni s osiguravanjem većine u Gradskoj skupštini. I dok mu i protivnici priznaju kako je na zagrebačkom terenu teško pobjediv, Bandić se teško snalazi kada pokuša tu svoju moć pretočiti na nacionalnu razinu.

Išao je na predsjedničke izbore i izgubio ih, iako je osvojio znatan broj glasova. Na parlamentarnim izborima polučuje dosta slabe rezultate. Loše stoje i u anketama, uglavnom ne prelazi prag od 5 posto. Sada je okupljanjem prebjega u svom saborskom klubu zaigrao potpuno drukčiju igru. Iako je izborni gubitnik sa samo jednim osvojenim zastupničkim mandatom, došao je u poziciju kontrolirati saborsku većinu i dovoditi u pitanje odluke Vlade. To dosad nikada nije mogao.

Iako od onih koji mu prilaze traži samo da podržavaju postojeću saborsku većinu, rast Bandićevog kluba ne sviđa se ni vladajućima. Jandroković, Plenkovićev najbliži suradnik, kazao je, šaleći se, kako zagrebački gradonačelnik, ako ovako nastavi, može uskoro dostići HDZ. Pritom nije mogao prikriti gorak osmijeh.

Pitanje je, naime, dana kada će Bandić temeljem odnosa snaga u Saboru postaviti neki svoj zahtjev koji Plenković neće moći odbiti ako želi održati saborsku većinu. Oni iz njegova kluba će mu biti lojalni ako i okrene ploču prema Vladi, jer njegov Holding njima je sve nakon što su im političke karijere postale upitne s obzirom na to da prebjezi obično ne prolaze dobro na ponovnim provjerama kod birača.

Sada sve ovisi o tome koliko su narasle Bandićeve ambicije i do koje mjere ih je Plenković spreman tolerirati. Ali, vrijedi i obrnuto. Neki govore kako se mijene tog suodnosa možda dijelom mogu pratiti i kroz tijek sudskih postupaka koji se vode protiv Bandića, iako je, dakako, kako se to voli govoriti, pravosuđe kod nas neovisno.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo, jer dosad nije bilo situacije da je neki gradonačelnik Zagreba koji uz to ima i svoju većinu u Gradskoj skupštini, imao i svoj parlamentarni klub s kojim kontrolira Vladu tako da bez njegovih zastupnika nema većinu u Saboru.