Bujanec i Dujmović ili Jandroković i Plenković: Na koga se treba osloniti predsjednica?

Bujanec i Dujmović ili Jandroković i Plenković: Na koga se treba osloniti predsjednica?

Donedavno su simpatizeri Kolinde Grabar Kitarović bili uvjereni da će aktualna predsjednica bez većih problema, gotovo rutinski, osvojiti drugi mandat. Svoje su uvjerenje temeljili na varljivim istraživanjima javnog mnijenja, ali i na tome što se još uvijek nije pojavio kandidat koji može ozbiljno zaprijetiti aktualnoj vladarici s Pantovčaka. Nitko ne može osporiti da predsjednica ulazi u novu godinu kao favorit i da uz neku pristojnu kampanju i koliko-toliko stabilnu političku situaciju može osvojiti još jedan mandat.

No, pobjeda nije ni izbliza tako sigurna jer su se pojavile neke političke okolnosti koje aktualnoj predsjednici ne idu u prilog. Osim toga, u Hrvatskoj imamo i stanovitu tradiciju iznenađenja na predsjedničkim izborima.

Sjetimo se samo Stipe Mesića koji je u kampanju 2000. godine ušao kao potpuni autsajder. Imao je podršku u anketama od nekih dva, tri posto birača, a onda je pomeo konkurenciju. Pa i pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na prošlim predsjedničkim izborima bila je iznenađenje, jer je Ivo Josipović cijelo vrijeme izborne kampanje imao veliku prednost koju na kraju nije uspio sačuvati.

Hrvatska politička scena je dinamična, čak bi se moglo reći i turbulentna, pa se za godinu dana može puno toga promijeniti. Ono što trenutno držimo posve izvjesnim, već za nekoliko mjeseci može doći u pitanje. Tko bi prije samo nekoliko mjeseci rekao da će predsjednica žrtvovati svoje najjače figure na Pantovčaku samo da bi se približila Plenkoviću. Racionalni analitičari su predviđali da će u izbornoj godini predsjednica još jače kritizirati HDZ jer i loš matematičar vidi da 30-ak posto podrške, koliko im najjača hrvatska stranka, nije dovoljno za predsjedničke izbore.

Predsjednica je izgladila prijepore s Plenkovićem i Jandrokovićem, ali je zahladila odnose s biračkim tijelom koje joj je do sada bilo najvjernije, slijepo je slušalo, branilo i podržavalo. Nisu dovodili u pitanje ni neke njene dvojbene postupke kao što je neodređen stav o Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom kompaktu.

Slično je bilo i s desnom medijskom scenom koju personificiraju Velimir Bujanec i Tihomir Dujmović. Oni su do sada nekritički branili i hvalili šeficu države, a sada, kada je iz svog ureda udaljila Matu Radeljića, već su je počeli nekritički napadati.

Gledajući iz desne perspektive predsjednica je zaista u svom prvom mandatu povukla neke poteze koji su dobili nepodijeljenu podršku na tom dijelu biračkog spektra. Uklanjanje Titove biste s Pantovčaka simbolično je označilo i prekid kontinuiteta s komunističkim nasljeđem u Hrvatskoj koje je i 30 godina od uspostave demokracije još uvijek dosta snažno. Država funkcionira po „načelu dogovorne ekonomije” pa su i dalje bitnija poznanstva, stranačka pripadnost, zakulisne igre nego stručnost i poštenje. Predsjednica je u prvom dijelu svog prvog mandata vodila prepoznatljivu prozapadnu politiku, a onda se počela približavati Vladimiru Putinu.

Iz perspektive „ običnog građanina” dosta je dobro prihvaćen i njezin kritički odmak prema Vladi Andreja Plenkovića. Može joj se zamjeriti to što nije jače i snažnije kritizirala Vladu kada je riječ o korupciji, Agrokoru i svim drugim anomalijama u hrvatskom društvu. Pogotovo je neprimjereno to što je u Uredu predsjednice bio i savjetnik koji je bio, kako vidimo, povezan s obavještajnim podzemljem.
Predsjednica nikada nije jasno odgovorila na pitanje kakva je bila uloga Zdravka Mamića u njezinoj kamapanji i zašto je onako gorljivo tražila ostavku bivšeg šefa SOA-e Dragana Lozančića. Ljevica ju je stidljivo napadala, mainstream mediji su o tome napadno šutjeli, a medijske perjanice s desnice uopće nisu ni pomislile nešto reći.
Sada će se stvari ipak malo promijeniti.

Kolinda Grabar Kitarović bit će izložena napadima s desnice koja će pokušati nadoknaditi svoju gromoglasnu šutnju u ove četiri godine. Plenković i Jandroković će podržati Kolindinu predsjedničku kandidaturu i osigurati joj logističku podršku HDZ-a, ali neće je braniti kada bude izložena pretjeranom „medijskom granatiranju”. Možda čak i uživaju kada čitaju žestoke komentare Bujanca i Dujmovića koji sada kritiziraju predsjednicu s možda većim žarom nego što su do jučer napadali premijera i predsjednika Sabora.

Predsjednica u izbornu godinu ulazi sama i ranjiva, bez pravih prijatelja i s medijskim podrškom nekih main stream medija koji su, kada je riječ o političkim ljubavima, prilično promiskuitetan i nestabilan partner. Mogu se i tako dobiti izbori, ali to će biti iznimno teško.