Brojni ispadi alkoholiziranog predsjednika Europske komisije Jeana Claudea Junckera u Bruxellesu poput ovog posljednjeg kada je svojoj djelatnici pomrsio kosu, radio grimase pred snimateljima i bacao papire na pod na tiskovnoj konferenciji u dvorani prepunoj novinara iz cijeloga svijeta, još jednom su ukazali ne samo na osobne mane predsjednika EK-a nego i na neodrživost sadašnjeg sustava upravljanja Europskom unijom.

Podsjetili su europsku javnost na nužnost provedbe temeljitih reformi, u prvom redu, reforme izbornog sustava u kojem najviše dužnosnike Europske unije, od predsjednika Europske komisije, predsjednika EU-a do europskih povjerenika više neće postavljati najmoćnije članice, nego će se za te pozicije morati izboriti na legitimnim izborima, a to znači da će morati proći cijeli izborni proces – od isticanja svoje kandidature, vođenja predizborne kampanje i predstavljanja programa do osvajanja najvećeg broja glasova birača iz svih članica EU-a. I, naravno, za svoj rad odgovarati tim istim biračima.

Juncker koji ne može kontrolirati svoj porok niti na skupovima najviših svjetskih dužnosnika jednostavno više ne smije obnašati takvu dužnost. S ovakvim izbornim sustavom Europa će samo jednog Junckera zamijeniti drugim. Aktualni predsjednik Europske komisije i svi oni koji ga održavaju na toj poziciji usprkos njegovim pijanim štosevima, pokazuju kako im se fućka za demokraciju jer u ovako “uređenoj” Europi funkciju Junckera može doslovce obnašati bilo tko.

Juncker je dokaz da se sve važnije odluke u Europskoj uniji, od odnosa prema Rusiji, Brexitu, migrantima, Africi, SAD-u, Kini do jasnog smjera koji Uniju vodi prema svemoćnoj nadnacionalnoj tvorevini donose na drugim mjestima, u centrima moći koji samo provode svoje interese.

To što Juncker ne može stajati na nogama ili što obuva različite cipele dok dolazi na posao, tim centrima uopće nije važno. Jer da jest, već bi bio smijenjen. Tko može tražiti odgovornost od ovakvog Junckera? Samo oni koji su ga tu postavili, a on niti tada ne može odgovarati jer samo izvršava ono što se od njega očekuje.

Jer teško je vjerovati da takav čovjek odlučuje o ičemu. Kada Juncker govori da europski uspjesi Europske unije neće biti iznenađenje “ako svi govorimo u jedan glas”, to zasigurno neće biti uspjesi europskih naroda i građana, nego samo “uspjeh” onih koji su ga na tu dužnost postavili.

Na žalost, kronično alkoholizirani Juncker neće biti niti svjestan u kakvom stanju ostavlja Uniju. Ostavlja Europu koju su preplavili valovi migranata unoseći kaos i neizvjesnost budućim naraštajima, Europu u kojoj se prema državama članicama birokrati poput njega direktivama obraćaju legitimno izabranim predstavnicima država i vlada, Europu koja uspotavlja teror manjine nad većinom i Europu koja pokazuje tendenciju prerastanja u superdržavu u kojoj će današnje članice, poput Hrvatske, biti samo administrativne jedinice.

Nadolazeći izbori za Europski parlament stoga su od presudne važnosti za svakoga kome je stalo do Europske unije. U Europi postoje snage koje podržavaju europski projekt, ali traže da se on reformira na zdravim temeljima i postulatima poštivanja suvereniteta država članica. Te snage ne žele da se Europska unija pretvori u čudovište koje suverenim državama nameće mutne konvencije i kompakte i koje pod krinkom “europeizacije” poništava identitet naroda, država i pojedinaca. To su snage koje se zalažu za Europu koje će poštivati povijest, tradiciju i kulturu svojih članica. Današnja Unija, s notornim Junckerom, koja skriva prikrivene diktatorske tendencije neodrživa je i gotovo sigurno vodi Europu u neizvjesnu budućnost.