U ovo božićno vrijeme darivanja neki među nama otiđu i korak dalje te svojim susjedima, sumještanima ili cijelom gradu daruju nešto što razgali srca mnogih. Osim pomoći potrebitima, oni pokazuju kako i u ovo moderno vrijeme kada je otuđenost među ljudima veća no ranije i kada se svatko uglavnom samo brine za sebe, postoje i oni širokog srca koji vole činiti dobro bez traženja ikakve protuusluge.

Tako smo ovih dana čitali da jedan dobrotvor u jednom mjestu na otoku Braču svakom svom sumještaninu daruje božićnicu u iznosu od 500 kuna. Svakom članu zajednice uputi poklon u kuverti na njegovo ime i tako im uljepša blagdane. U Prozoru, u Rami, prostoru koji veže bosanske planine s hercegovačkim kršem, jedan drugi dobrotvor svake godine prije Božića u lokalnoj podružnici tamošnje elektroprivrede plati račune za struju onima kojima je zbog dugova prijetilo isključenje.

Lampice na njihovim borovima svijetlit će, zahvaljujući njemu, i ove godine za sve blagdane. Osim što su uljepšali Božić drugima, tim darovima uljepšali su ga i samima sebi. Čovjek se osjeća bolje kada može drugom pomoći. Tako je vjerojatno razmišljao i Mato Veić iz sela Ruševa kraj Požege. Davno, još kao mladić, otišao je raditi u Švicarsku. Mislio je, kako to obično biva, tamo ostati kraće vrijeme dok nešto ne zaradi kako bi se skućio.

Godine su prolazile i Mato je toj zemlji ostao punih trideset godina radeći, kako je sam rekao, svakojake poslove. Kad je došlo vrijeme za mirovinu, vratio se u rodni kraj, selo Ruševo kraj Požege. Ovih dana sa 75 godina na leđima, odlučio je učiniti jednu dobru stvar za bolnicu u Požegi. Kupio joj je najmoderniji ultrazvučni aparat u vrijednosti od sto tisuća eura. To je, kako ističu tamošnji liječnici, najveća donacija koji su dosad primili od nekog pojedinca.

Mato ovim poklonom samo želi pomoći kraju iz kojeg je potekao kako bi se poboljšala kvaliteta zdravstvenih usluga u toj bolnici. „To je vrhunski uređaj koji će služiti za svu dijagnostiku ultrazvuka, od doplera do trbušnih organa, dojke, štitnjače, vrata…“, prenosi Jutarnji list izjave oduševljenih liječnika požeške bolnice koji nisu propustili prigodu pohvaliti se da takav uređaj nemaju ni brojne bolnice „uokolo njih“.

Na svečanost puštanja u rad tog uređaja Mato nije došao u odijelu i kravati nego u jakni i džemperu, nije držao ni veliki govor. Samo je kratko, nevičan javnim istupima, rekao kako je odlučio nešto pokloniti požeškoj bolnici i da je na tome ustrajao. „Uvjeren sam da će biti od velike koristi za sve bolesnike, a i sam sam boležljiv i ne daj Bože da mi zatreba ovaj uređaj“, rekao je skromni Mato. Uprava bolnice kaže kako će se, s ovim uređajem koji daje „daleko ljepšu sliku“ od onog kojeg su do sada imali, smanjiti i liste čekanja.

Primjeri poput ovog pokazuju kakvog su kova istinski predstavnici hrvatske dijaspore koji su svoj kruh zarađivali daleko od rodnog kraja, kako je rekao, u svakakvim uvjetima, a u početku je radio i dva posla, dva radna vremena. Žele darovati dio od onog što su stekli ne tražeći ništa zauzvrat; ni protuuslugu, ni priznanje, ni pohvale. A i primjetno je da je pazio kako će se novac koji daruje iskoristiti baš za tu svrhu. Vjerojatno je bolnici rekao da izaberu što im najviše treba, i onda je on to platio.

Lijepa božićna gesta hrvatskog povratnika iz Švicarske od koje će imati koristi svi oni kojima će taj vrhunski uređaj, kako je Mato rekao, ne daj Bože zatrebati. Jedino na što se požalio jest da je i na ovu donaciju morao platiti – poreze.