Isusovac Tvrtko Barun blistao je od sreće kada je s ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem potpisivao Sporazum o suradnji koji omogućava njegovoj Isusovačkoj službi za izbjeglice da sudjeluje u integraciji 100 izbjeglica koje se iz Turske trebaju premjestiti u Hrvatsku. Sada će mediji, pogotovo oni lijevo liberalne orijentacije, imati novi povod pisati o ovom mladom svećeniku  koji je u vrlo kratko vrijeme postao prava medijska zvijezda.

Tvrtko Barun je netipičan hrvatski svećenik čija se politička stajališta bitno razlikuju od većine hrvatskog klera, ali i vjernika koji su prilično konzervativno orijentirani. Stoga ga kritičari nerijetko nazivaju soroševcem koji je, kada je riječ o migrantskoj politici, vrlo često na istoj liniji s nevladinim organizacijama koje uporno traže otvaranje hrvatskih granica i nekritički ulazak migranata.

U jednom od brojnih intervjua koje je u posljednje vrijeme ovaj 34-godišnji isusovac dao hrvatskim medijima mogli smo pročitati da je rođen kao sedmo od dvanaestero djece u obitelji Mije i Nadice Barun.
Jutarnji list piše da se nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu pridružio Družbi Isusovoj i s tek napunjenom 21 godinom položio prve redovničke zavjete. Poslije završetka studija filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove pohađao je teologiju na Facultes jesuites de Paris, gdje je magistrirao duhovnost. Pater Barun dobitnik je priznanja Europskog parlamenta Europski građanin, koje se dodjeljuje za iznimna dostignuća u promicanju europskih vrijednosti.

Uz vođenje Isusovačke službe za izbjeglice, drži vjeronauk djeci stranaca katolika u Zagrebu, svira gitaru i saksofon, bavi se slobodnim penjanjem, pjeva u obiteljskoj Klapi Barun i rado sluša rock glazbu.
Na pitanje novinara tportala radili li na svoju ruku, Barun je odgovorio da nema mogućnosti ni potrebe raditi na svoju ruku jer zavjet poslušnosti uključuje i to da odgovara svom poglavaru za sve ono što činim, bilo kao ravnatelj JRS-a, kao odgojitelj za isusovačke bogoslove ili kao kapelan Međunarodne katoličke zajednice u Zagrebu.

Požalio se da se u posljednje vrijeme mnogo etiketa nalijepilo na njega, između ostalog i da je soroševac, što je, kaže, potpuna besmislica, jer otkad vodi Isusovačku službu za izbjeglice nije imao nijedan projekt koji je financirao Soros.

Ali zato dobro surađuje s nevladinim udrugama koje financira Soros i koje u posljednje vrijeme vrlo često nekritički i bez argumenata napadaju hrvatsku policiju i njezino postupanje prema migrantima. Imao je i jednu neslavnu epizodu sa Sirijcem koji je prije nekoliko mjeseci tvrdio da ga je hrvatska policija rastavila od kćeri. Kasnije se ispostavilo da je Sirijac sve lagao samo da lakše uđe u Hrvatsku, a onda i Europsku uniju.

Barun nije bio kritičan prema hrvatskoj policiji kao što su, na primjer, bili Centar za mirovne studije ili novinarka Maja Sever iako je i on nekritički prihvatio dobar dio onoga što je Sirijac ispričao. Barun je za N1 televiziju rekao da su njegovi suradnici razgovarali sa Sirijcem „oči u oči” te je tom prilikom pater Barun iznio neke podatke koji su se poslije pokazali kao netočni. Kada ga je novinar suočio s dokazima da Sirijac ne govori istinu, Barun je rekao da je „otac nestale kćeri u jako lošem stanju, nemiran, zbunjen, ne jede i ne spava”. Upravo je njegova služba pomogla Sirijcu da uđe u Hrvatsku, a onda, posredno, i da pobjegne u Zapadnu Europu.

U nekoliko navrata je govorio o navodno nezakonitom postupanju policije prema migrantima. Istaknuo je da puno migranata tvrdi da je policija “primjenjivala silu bez potrebe, da im se uništavaju mobiteli, baterije i SIM kartice”.

-Ne vjerujem da je to tako u punom opsegu njihovih tvrdnji, ali vjerujem da toga ima, jer previše ljudi svjedoči o policijskom nasilju. Čudno je da MUP već godinu dana negira sve optužbe u tom smislu, rekao je Barun.

Pozitivno se izjašnjava o Marakeškom kompaktu, jer je cijela ideja tog sporazum suočiti se s aktualnim pitanjem migracija. Nedavno je ušao u vrlo oštru polemiku s Ninom Raspudićem koji mu je zamjerio da previše naivno pristupa vrlo složenom problemu migracija.

Zagovara otvorena vrata i kritizira mađarskog premijera Viktora Orbana koji je granice svoj zemlje zatvorio za migrante. Za Tvrtka Baruna se može reći da je čovjek pape Franje na terenu i da u praksi provodi ono što papa zagovara. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da uskoro napreduje i u crkvenoj hijerarhiji.