Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić uvijek je u prvim redovima i nosi najveću svijeću kada sudjeluje u katoličkim procesijama. Voli se družiti sa svećenicima, voli naglašavati da sudjeluje i pomaže izgradnju crkava, voli se predstavljati kao bogobojazan vjernik, a nedavno se pohvalio da ga je osobno kardinal Josip Bozanić zamolio da onako bolestan ne dolazi na svečano otvaranje spomenika Franji Tuđmanu. Površni promatrač bi pomislio da je gradonačelnik revni katolik koji doslovno živi tradicionalne vrijednosti.

Ali Milan Bandić ima i svoju drugu stranu koja je potpuno suprotna od slike koju u posljednje vrijeme uporno pokušava stvoriti u javnosti. Nakon što ujutro sudjeluje u katoličkim procesijama i druži se s biskupima i svećenicima, gradonačelnik Zagreba bez ikakvih problema odlazi na razne manifestacije na kojima se nekritički slavi komunizam i Josipa Broza Tita. Umjesto svijeće i križa, Milan Bandić, u prigodnom okruženju „antifašista”, nosi bedževe koji veličaju socijalizam i propalu Jugoslaviju.

Da postoji dublja veza između Bandića i bivšeg sustava pokazuje i njegova odluka da prihvati pokroviteljstvo nad svečanim obilježavanjem 75. obljetnice osnivanja Desetog zagrebačkog korpusa NOV Jugoslavije.

Obilježavanje obljetnice organizira Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba u suradnji sa Savezom antifašističkih boraca Hrvatske. Deseti zagrebački korpus NOVJ-a je formiran 19. siječnja 1944. godine. Prvi zapovjednik korpusa bio je Vladimir Matetić, dok je politički komesar bio Ivan Šibl.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je šef Personalnog odsjeka, a partizanski staž u Desetom korpusu skupljao je i bivši zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac, zatim Rade Bulat i drugi.

Zanimljivo je da Deseti zagrebački korpus nije prvi ušao u Zagreb 1945. godine već su najistureniju ulogu imali pripadnici Prve jugoslavenske armije, čiji je zapovjednik bio Crnogorac Peko Dapčević, i Druge jugoslavenske armije  koja je bila pod zapovjedništvom Koče Popovića iz Beograda. Tu su bile i neke jedinice iz središnje Srbije, zatim lički i slavonski partizani.

Stoga se s pravom postavlja pitanje je li Deseti zagrebački korpus sudjelovao u osvajanju Zagreba kada su prednost da  prvi uđu u Zagreb imali njihovi drugovi  iz Srbije. Je li bila riječ o drugarskom dogovoru ili je stigla takva depeša iz Beograda? Zašto se pripadnici Desetog zagrebačkog korpusa nisu pobunili kada su saznali da su jedinice Koče Popovića i Peke Dapčevića počinile zločine? Na ova pitanja nije znalo odgovoriti ni nekoliko hrvatskih povjesničara s kojima smo razgovarali.

Poznato je da su partizani nakon ulaska u Zagreb počinili zločine te da su se prilično neprijateljski odnosili prema civilnom stanovništvu. Tada je započela i otimačina stanova i drugih nekretnina dobrostojećih Zagrepčana kao dio klasne revolucije koja je bila dio partizanskog pokreta. Hrvatski povjesničari napadno ističu veliku razliku između srpskih divizija koje su prve ušle u Zagrebi i Desetog zagrebačkog korpusa, iako su pripadali istoj Titovoj vojsci.

Naravno da je bilo stanovitih razlika, ali su u osnovi provodili komunističku politiku koju je zacrtalo vodstvo Komunističke partije na čelu s Titom. Nisu svi partizani bili komunisti, pogotovo se to može reći za ranu fazu rata, ali je Komunistička partija presudno utjecala na formiranje partizanskog pokreta, a taj utjecaj je bio najsnažniji na kraju rata.

Neki povjesničari nisu htjeli razgovarati o Bandićevu pokroviteljstvu jer im, očito, nije zgodno komentirati ulogu Franje Tuđmana koji je bio relativno visoko pozicioniran u Desetom zagrebačkom korpusu. Povjesničar Mario Jareb, koji je jedini pristao govoriti pod punim imenom, ističe da odluka gradonačelnika Milana Bandića da bude pokrovitelj obilježavanja 75. obljetnice Desetog korpusa nije protuustavna, ali da bi bilo bolje da nije prihvatio pokroviteljstvo.

Što se tiče Desetog zagrebačkog korpusa, Jareb naglašava da je on bio dio Titove vojske i da nije bio ni bolji ni lošiji od ostalih partizanskih jedinica i da je provodio zapovijedi jugoslavenskog vodstva kao i sve druge partizanske formacije. Ističe da Deseti zagrebački korpus nije prvi ušao u Zagreb jer je bio potpuno razbijen u borbama koje su se dogodile neposredno prije ulaska partizana u glavni grad Hrvatske.

S obzirom na to da je uloga Desetog zagrebačkog korpusa kontroverzna i da još uvijek izaziva podjele, možemo samo zaključiti da je pokroviteljstvo nad obilježavanjem 75. godišnjice još jedan politički promašaj gradonačelnika Zagreba.