Ćorićeve brojke: Kad ministri zabijaju glavu u pijesak

Ćorićeve brojke: Kad ministri zabijaju glavu u pijesak

Teško će Hrvatska napraviti neki iskorak kada i sadašnja Vlada i njeni ministri zabijaju glavu u pijesak pred pokazateljima po kojima iz godine u godinu tonemo sve dublje na svim ekonomskim ljestvicama. Najnoviji prilog takvoj politici koja ignorira stvarnost dao je u petak ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.

Odgovarajući na primjedbu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da bi Hrvatskoj trebao gospodarski rast od 5 posto godišnje da bi se izvukla iz sadašnje situacije, ministar Ćorić je uzvratio kako nam zapravo i ne ide tako loše jer je hrvatski rast za 2018. koji je na kraju pao na 2,6 posto zapravo viši od prosjeka zemalja Europske unije.

Mogao je još Ćorić dodati da je ta hrvatska stopa viša i od one koju je ove godine primjerice imala Njemačka pa bi netko neupućen iz tog njegovog zbrajanja krušaka i jabuka mogao zaključiti da nam je, eto, bolje nego u vodećoj ekonomskoj sili Europe u koju zadnjih godina odlaze deseci tisuća hrvatskih ljudi.Takve izjave koje imaju za cilj neutralizirati svakog onog tko propituje sposobnost sadašnje garniture iz Banskih dvora da preokrene loše ekonomske trendove počivaju na selektivnom pristupu podacima kojima se onda nastoji zamagliti pravo stanje stvari.

Umjesto s prosjekom rasta cijelog EU-a, u kojoj su i stare, razvijene, članice s bruto društvenim proizvodom koji po glavi stanovnika i nekoliko puta nadmašuje onaj hrvatski, Ćorić je trebao posegnuti za podacima koji govore o rastu zemalja s kojima bi se Hrvatska trebala i mogla uspoređivati.

Tako je, primjerice, Mađarska u prošloj godini rasla po stopi od približno 5 posto, Poljska i iznad toga, iznad 4 posto su imale i Slovačka i Rumunjska, iznad 3 posto Litva pa i Bugarska, dakle, nitko od tih tranzicijskih zemalja nije imao ispod 3 posto.osim Hrvatske.I tako je to već godinama. Istina neke od njih su u zadnje vrijeme nešto usporile poput Češke, zemlje koje je od svih spomenutih otišla najdalje u razvoju i danas ima čak 89 posto prosječne razvijenosti EU-a. Na toj ljestvica Hrvatsku je pretekla i Rumunjska, a sada je iza nas samo Bugarska.

Ali, nije samo u tome problem. Hrvatska usporava pa je tako zadnje tromjesečje završila s rastom od mršavih 2,3 posto. I u ovoj godini nam se predviđa manja stopa rasta i od onog u prošloj godini. A većina drugih tranzicijskih zemalja, unatoč određenim oscilacijama, snažno grabi naprijed.

Da se nešto loše događa s hrvatskom ekonomijom pokazuje i činjenica da se hrvatski rast temelji na osobnoj potrošnji uz nešto investicija u turističke objekte. Izvoz je zastao, uvoz raste. Industrija se svela na ostatke ostataka, još prije deset godina zauzimala je blizu 20 posto bruto društvenog proizvoda, a sada je na svega 15 posto.
Ali ne samo zbog problema s brodogradnjom, nego se pad osjeća i u prerađivačkom sektoru, po kojem je Hrvatska bila prepoznatljiva. Inače, EU je sebi postavio za cilj da udio industrije u ukupnom BDP-u bude oko trećine, dok je trenutni hrvatski ispod šestine.

To su činjenice koje zabrinjavaju svakog dobronamjernog hrvatskog građanina, ali očito ne i ministre u sadašnjoj vladi. Oni žele prikazati stvarnost ružičastijom od one kakva jest, a svakog onog tko ih upozori da zemlja ekonomski ide u krivom smjeru pokušavaju obezvrijediti selektivnim odabirom podataka. Time pokazuju da žive u nekoj vrsti svojih staklenih kugli i ne žele se suočiti s problemom.

A kako se ne žele suočiti, gotovo ništa, ili ništa, ne poduzimaju da se stanje u nekom određenom roku promijeni. To pokazuje i podatak da Hrvatska na svim ljestvicama koje govore o konkurentnosti, učinkovitoj javnoj upravi i stanju pravosuđa, pada iz godine u godinu. Tako je primjerice na listi Doing Buseiness Svjetske banke u kategoriji pokretanja poslovanja Hrvatska sada na 123. mjestu, a godinu ranije je bila 87.

A što se tiče izjave predsjednice da nam treba rast od 5 posto da bi se malo pokrenuli, to godinama već govore brojni ekonomisti koji od Vlade traže da napravi nešto kako bi se poboljšala ekonomska klima u zemlji, a time i gospodarski rast doveo na razine barem iznad 3 posto, ako već ne može do poželjnih 4-5 posto.

Uostalom, primjeri tranzicijskih zemalja od Mađarske preko Češke do Poljske, a u zadnje vrijeme Rumunjske govore da su samo s takvim stopama rasta ostvarili iskorake zbog kojih im sada svima gledamo u leđa. To brine većinu hrvatskih ljudi, ali očito ne i ministra Ćorića koji je očito zadovoljan ovim što je za njega napredak ‘iznad prosjeka EU-a’, a za sve druge je nastavak puta prema europskom dnu.

Foto: Admir Buljubašić/Hina

Facebook Comments