Uvaženi kolega Pokos sa Fakulteta hrvatskih studija!  Iznenadila me Vaša pristrana kritika i nekolegijalno tumačenje moga posta o Zlatku Cici Kranjčaru. Kao sveučilišni profesor trebali biste, po mome sudu, pokazati nešto više senzibiliteta za moj tekst koji je gusarski preuzet s moga Facebooka i objavljen u medijima uz ogavne dodatke da sam „popljuvao“ Zlatka Kranjčara. Postoji u stručnoj literaturi termin hermeneutička čestitost o kojoj se djecu podučava već u pučkoj školi: pokušati razumjeti što je pisac htio reći. Vi ste se, nažalost, nekritički pridružili hajci i napadima.Glede Kranjčara, stvar je jednostavnija, nisam ga vrijeđao jer kao vatreni dinamovac poštujem Dinamove legende, a Kranjčar je bio i ostat će Dinamova legenda. Poštujem i uvažavam također njegov trenerski rad u Dinamu i hrvatskoj reprezentaciji, uz kritičku napomenu, da je bilo boljih igrača i boljih trenera od njega. To je moje mišljenje ne morate se s njime slagati, ali ono nikoga ne vrijeđa, nego je riječ o osobnom prosuđivanju.

Glede Vaše tvrdnje da Vas je najviše pogodilo termin „agramerski provincijalizam“ moram Vam reći da ste ponovno stvar izvukli iz konteksta jer se ta moja kritika odnosila na novinare i njihovo „provincijalno isticanje Kranjčareve purgerske prošlosti i purgerske životne forme, što je potvrda agramerskog provincijalizma“. Razumljivo je da se to nije odnosilo i na Vas i na Cicu Kranjčara koji se zbog života u Beču razvio u osobu srednjoeuropskog štiha (Mitteleuropa). U ovom kontekstu želim naglasiti da sam četiri godine sam s kolegom Peterom Kampitsom, filozofom iz Beča, vodio bilateralni istraživački projekt na temu „Mitteleuropa“. Usrdno Vas molim, nemojte naglašavati da su „agramerski provincijalci“ ginuli za Hrvatsku, ginuli su dečki iz cijele domovine i hrvatske dijaspore, uključujući BiH. Po mome sudu ne bismo trebali poginule branitelje instrumentalizirati u polemičke svrhe.

Kolega Pokos, vjerojatno znate da sam bio jedan od trojice osnivača Hrvatski studija, fakulteta na kojem Vi danas predajete. Također, Vam je vjerojatno poznato da od vremena ministra Jovanovića, više ne predajem na Fakultetu hrvatskih studija, maknut sam kako bi se čelnici Hrvatskih studija dodvorili Jovanoviću . U vrijeme kada je Željko Jovanović bio ministar znanosti obrazovanja i sporta krenuli su također žestoki napadi na Dinamo i njegove čelnike. Zašto spominjem činjenicu da sam osnivao Hrvatske studije? Jer sam tada u akademskoj javnosti žigosan kao glavni inicijator osnivanja fakulteta koji nije marksistički indoktriniran. U to vrijeme živio sam pod baražnom vatrom, a Hrvatske studije se proglašavalo „Hercegovačkom gangrenom“ na hrvatskoj akademskoj zajednici. Kao ilustrativni primjer navest ću napade etičara Milana Kangrgu, koji je Hrvate okarakterizirao kao „genetski poremećen narod“: „Mi Zagorci i Zagrepčani, kao i ostali, nismo Hercegovci, i ne želimo to biti, osim jednoga [misli se valjda na Franju Tuđmana]. I zato Vas [sc. Jure Zovko] molimo da nas poštedite Vaše kulture, jer to nije bila, nije i nikad neće biti hrvatska kultura! Hodite doma!“ Kangrga se s uzurpirane pozicije „purgera“ srozao od internacionalnog filozofa prakse do regionalnog šovinista koji se poziva na „purgerstvo“. Kangrga je u svoj Etici (2004) tvrdio da su Zagrebom ovladali „ruralci“, da su „popapali“ ono malo „urbanaca“ i „purgera“(usp. M. Kangrga Etika: osnovni problem i pravci, Zagreb: Goldenmarketing 2004, s. 484). Kao prototip „ruralaca“ Kangrga je okarakterizirao Hercegovce dodijelivši im titulu „hadezeovskih hercegovačkih pljačkaša, švercerskih drparoša po profesiji“, pri čemu također nije propustio nazvati ih turskom i srpskom kopiladi. Na primjeru Kangrge i njemu sličnih možemo vidjeti kako su osobe koje su se u vrijeme komunističke Jugoslavije deklarirali kao Jugoslaveni nakon uspostave hrvatske države preko noći postali „purgeri“ po nacionalnosti.

Čitajući etičara Kangrgu i Vas gospodine Pokos – Vi ste u napadima na mene ipak daleko pristojniji“, ali argument je isti s pozicije „purgerstva“ – postavljam pitanje koje su to purgerske vrijednosti i što znači pojam „purger“? U svojoj novoobjavljenoj knjizi „Hegel za buduća vremena“ (2020) napisao sam da je u Hrvatskoj Hegelov pojam „građanin“ i „građansko društvo“ imao u Zagrebu jednu jednostranu i čudnu recepciju koja je artikulirana u nazivu „purger“. Riječ je izvedenica od njemačke riječi „Bürger“, a označavao je samo građane Zagreba koji tu žive više generacija. Ne može se postati purgerom, može se samo biti rođen purgerom. To je „staleško obilježje“ koje je dokinuto u građanskom društvu. Svim napadačima sam postavio jedno te isto pitanje: koje su to purgerske vrline? Možemo li pomoću njih educirati i druge da postatanemo, kako Hegel kaže, ponosni građani države s uzornim zakonima? Nisam dobio odgovore, samo uvrede.

Uvaženi kolega, Pokos, nakon Vašega napada čitam napise ispod teksta u kojima se Vas hvali, a mene odurno vrijeđa kao „hercegovačko smeće“. Međutim, javio mi se velik broj kolega koji su napisali komentare meni u obranu, ali svi su brisani. Kao kolegu iz akademske zajednice, zamolio bih Vas, da napišete još jedan dopis sa zamolbom da ne moraju brisati sve komentare koji su napisani meni u obranu.

Kao ilustrativan primjer navodim mišljenje jednog autentičnog „purgera“ s kozmopolitskim štihom, kao što i ja osobno želim i pokušavam biti. Riječ je o članu Skupštine GNK Dinama Vladimiru Bogdaniću koji je napisao za Večernji list komentar ispod Vašega teksta, a komentar je nakon nekoliko minuta maknut:
„Mudro je plivati protiv struje. Niste vi dr. Pokos jedini koji ponešto zna o Dinamu ili njegovoj prošlosti. Ima nas koji znamo i ‘malo’ više. Ni jednom riječju g. Zovko nije uvrijedio Cicu Kranjčara a to što ste vi i oni koji vam aplaudiraju reagirali govori o tome da kad čitate ne mislite a kad mislite ne čitate. Agramerski provincijalizam nije magla već notorna istina. Čitajte doktore ako ništa drugo bar Matoša. GNK Dinamo  nikad nije bio samo klub Zagreba i njegovih četvrti već prije svega hrvatski i europski klub. Recite gospodine je li Martin Bukovi s Kvatrića ili Ferenčice, jesu li Vlatko Marković, Gordan Irović ili Željko Perušić, Mladen Ramljak ili Šiljo Blašković, Josip Gucmirtl ili Denijal Pirić a da o dvojici velikana Krasnodaru Rori i Slavenu Zambati ne govorim dečki s Knežije? Kome taj agramerski provincijalizam treba? Kome on to dokazuje nedokazivo? I što ste jurnuli u zamku imputirajući dr. Zovku mržnju prema Kranjčaru kad on o njoj nije rekao ni slova? Zar vam dok čitate komentare na račun Hercegovine nije neugodno? Zar vam nije neugodno kad se sukus mišljenja koje prozivate potvrđuje u vulgarnom rasizmu agramerštine. Zagreb ipak nije Agram i ne vidjeti razliku između činjenica o tom provincijalizmu i Cice Kranjčara je znak slabog mišljenja. Bez obzira na to što vi mislili o bečkom Rapidu!“
Ostajte mi u dobru kolega, Pokos, a drugi put, prije komentiranja moga teksta bilo bi akademski primjereno da me pitate što sam htio reći.

Autor je doktor filozofije i član Skupštine Dinama

Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Teleskopa