Što se događa s gradonačelnikom Zagreba Tomislavom Tomaševićem? Jesu li ga samo pritisnuli problemi koje je zatekao u Gradu, koji su očito preteški za njegova slabašna aktivistička ramena, pa pod teretom pritiska gubi kontrolu i moć objektivnog rasuđivanja ili sada, kada se ušančio na vlasti, pokazuje svoje pravo ideološki posve isključivo lice. Kao da je odlučio da ne želi biti gradonačelnik svih građana već, kao u stereotipnim bajkama o zloj maćehi, ima svoje pravovjerne i krvno povezane ljubimce kojima daje i više nego što treba i one koje doslovno prezire.

Drugim riječima, Zagrepčane je podijelio na građane prvog i drugog reda. A to se najbolje vidjelo u subotu kada je Tomašević ponosno đuskao sa svojim odabranicima na Gay Prideu, a napadno ignorirao, kako mediji izvještavaju 50-ak tisuća Zagrepčana i njihovih gostiju, koji su se okupili na koncertu duhovne glazbe koji je organizirala katolička televizija Laudato.

Da nešto nije u redu s Tomaševićevim možemoistima moglo se primijetiti još prije nekog vremena kada je počeo forsirati ideološke teme u javnosti s neuvjerljivim objašnjenjem da za njihovo provođenje ima mandat Zagrepčana. Tvrdi da je na tom programu dobio izbore, što nije točno, jer jako dobro zna da je potporu dobio zato što je obećao demontiranje Bandićeve hobotnice koja je uz katkad otvorenu, a katkad prikrivenu asistenciju HDZ-a, brutalno pljačkala grad za vrijeme dvadesetogodišnje vladavine.

Tijekom predizborne kampanje Tomaševićevi spin doktori su u javnosti često provlačili informacije da je njegov stric iz Bosne jedan od najbližih suradnika kardinala Vinka Puljića i da mu je otac branitelji i ljuti desničar, koji je u dobrim odnosima s konzervativnim katoličkom aktivistima, a kako bi pridobili i glasove onih koji nisu vezani uz njegovu zelenu agendu. I uspjeli su.

Tomašević je uvjerljivo pobijedio na izborima dobivši glasove liberala i konzervativaca kojima je bilo dosta korupcije. Nisu imali iluzije o Tomaševićevoj ideološkoj poziciji, ali nisu očekivali da će mu ideologija biti jedino bitna i da će potpuno zakazati kada je riječ o rješavanju komunalnih problema.

Nakon što je postalo jasno da Tomašević nema snage i kapaciteta ispuniti svoja obećanja, napadno je počeo otvarati ideološke teme počevši od građanskog odgoja, klupa u duginim bojama pa sve do Gay Pridea.

Nije problem u tome što Tomašević pokazuje simpatije prema tom ideološkom spektru, gdje se očito osjeća kao doma, nego je problem u tome što on otvoreno prezire onaj drugi dio svojih „podanika” koji su itekako brojni u Zagrebu, što se uostalom vidjelo na koncertu u Maksimiru, gdje je uostalom bilo i njegovih glasača.

Tomašević zadovoljno i ushićeno đuska na Gay Prideu, ali zato ne smatra da bi bilo pristojno doći na Maksimir i pozdraviti 50-ak tisuća ljubitelja duhovne glazbe koji su uživali na katoličkim Woodstocku. Gradonačelnik koji ignorira toliki broj ljudi, koji su se okupili na koncertu koji ni po čemu nije sporan, živi u zabludi ako misli da mu se to neće vratiti kao bumerang na nekim budućim izborima.

Dolazak na Maksimir pokazao bi njegovu širinu, otvorenost i toleranciju prema onima koji nisu njegov svijet, ali ih treba uvažavati i poštovati. Nije dovoljno to što im je izdao sve valjane dozvole za koncert nego je trebao i doći i time pokazati svoju širinu i uvažavanje koje je sasvim nestalo u posljednjih godinu dana.

Kao što su Zagrepčani pokazali da ne vole korumpirane i bahate političare koje su napokon pomeli na prošlim izborima, tako će pokazati da ne vole ni ideološke zelote, koji k tome krivo interpretiraju svoju pobjedu na izborima. Umjesto da se otvara i komunicira sa svojim građanima s kojima ne dijeli iste vrijednosti, Tomašević je pribjegao strategiji izazivanja sukoba i podjela. E to se zove nedorasla, „zelena politika”.

Foto: Hina