Neće mu biti lako: Kennedy se lako obračunao s umjetnim bojama, ali sada se namjerio na malo tvrđi orah.

Neće mu biti lako: Kennedy se lako obračunao s umjetnim bojama, ali sada se namjerio na malo tvrđi orah.

S početkom ove godine Robert Kennedy, novi ministar zdravstva Sjedinjenih Američkih Država, započeo je obračune s kemikalijama koje se nalaze u hrani, piću, dnevnom boravku… Nakon uspješnoga starta, zabrane crvenoga eritrozina, umjetnoga prehrambenoga bojila (E-127), Kennedy se okomio na popularni i sveprisutni herbicid – glifozat. To je nastavak njegove javnozdravstvene kampanje MAHA (»Učinimo Ameriku opet zdravom«), odnosno političke eliminacije kemikalija kojima su Amerikanci kronično izloženi, kemikalija koje su proglašene uzrokom sve učestalije pojave kroničnih oboljenja među populacijom.

Milijarde ispod radara

No prehrambene su sintetske boje relativno lake mete za eliminaciju jer imaju loš imidž u javnosti, nepotrebne su, suvišne i bez znanstvene potpore. Glifozat je pak mnogo veći zalogaj, i to iz barem dva razloga. Najveći dio američke, ali i europske poljoprivrede temelji se na uporabi herbicida glifozata; glifozat je zlatna koka za agrokemijsku industriju. Svake se godine na oranice širom svijeta istrese jedna milijarda kilograma glifozata, a globalni je promet tim herbicidom veći od deset milijardi eura. Drugi je razlog što prosječni ljudi zapravo i ne znaju za taj herbicid. Zbog toga nedostaju pitanja, zabrinutost ili intenzivni pritisak javnosti. Glifozat pripada skupini pesticida, tek je jedna od kemikalija na oranicama i ni po čemu se ne ističe u velikom arsenalu poljoprivredne apoteke, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.

Znanstvenici upozoravaju da je glifozat vrlo štetna kemikalija, koja remeti hormonski sustav ljudi i životinja, izaziva alergije i, jasno dokazano, uzrokuje non-Hodgkinov limfom. Prema tome, rječnikom bioetičara, glifozat na polju etička je dilema – glad ili bolest! Ili, prehrambena je politika ugrožena zdravstvenom

Ili bolest ili glad!

Prema očekivanju, agrokemijska industrija ima opravdanje za ovisnost poljoprivrede o glifozatu: bez glifozata nema kruha, bez glifozata se narušava sustav sigurnosti hrane, bez glifozata ljudima prijeti glad… S druge strane znanstvenici upozoravaju da se radi o vrlo štetnoj kemikaliji, koja remeti hormonski sustav ljudi i životinja, izaziva alergije i, jasno dokazano, uzrokuje non-Hodgkinov limfom. Prema tome, rječnikom bioetičara, glifozat na polju etička je dilema – glad ili bolest! Ili, prehrambena je politika ugrožena zdravstvenom.

Zabrana glifozata svakako je vruć kesten za Kennedyja, i to u zemlji koja još na svojim poljima upotrebljava zloglasni atrazin. Vrlo toksičan herbicid, koji je davno zabranjen u Europi. No dok je američka zabrana atrazina pitanje vremena, glifozat je, čini se, otporan na regulacijske promjene. Posebno u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima je glifozat temeljno pogonsko gorivo genetički modificiranih (GM) usjeva. Bez glifozata sjetva, uzgoj ili žetva GM žitarica – nije moguća. GM kukuruz, GM soja ili GM uljana repica imaju samo jedno ugrađeno (gensko) svojstvo – otpornost prema herbicidu glifozatu. Stoga bi eventualna zabrana glifozata bila izravna ugroza interesa agrobiotehnološke industrije.

Glifozat naš svagdašnji

Redovitim protokolima kemijske zaštite i masovnom uporabom glifozat je postao, doslovno, sastavni dio pokošene pšenice ili soje, pobranoga kukuruza… Sve ga žitarice upijaju kroz korijen i list te ga (zauvijek) ugrađuju u tkivo stabljike, plodova… Glifozat u biljci ne može se isprati kišom, vodom ni otopinom sode bikarbone. Stoga, zajedno s kruhom, završava na obiteljskom stolu. Gotovo ni jedno pivo u Njemačkoj, tjestenina u Italiji ili pecivo u Hrvatskoj nije bez tragova glifozata. Isto vrijedi za uzorke krvi ili urina ljudi iz navedenih zemalja. Usprkos svemu, Europska unija nije otkrila konsenzus kojim bi se zabranio glifozat u hranidbenom lancu. Preostaje svjedočiti Kennedyjevu pokušaju.

Kennedyjev rat protiv kemikalija umnogome podsjeća na rat protiv raka, koji je službeno započeo američki predsjednik Nixon 1971. godine. No dok se Nixon naoružao napretkom medicine i znanosti, i izgubio mnoge bitke, Kennedy se pouzdaje u zabrane tvari koje uzrokuju rak: azobojila u hrani, glifozat na poljima, parabeni u kozmetici, polifluorirani spojevi u vodi… Dok je Nixon vodio agresivni rat, Kennedy se služi preventivnim borbenim akcijama.

Foto: Hina