PROFESOR VALERIJE VRČEK EKSKLUZIVNO ZA TELESKOP: Faktografski obračun s Barringtonskom deklaracijom

PROFESOR VALERIJE VRČEK EKSKLUZIVNO ZA TELESKOP: Faktografski obračun s Barringtonskom deklaracijom

Faktograf se nedavno obrušio na Barringtonsku deklaraciju (https://gbdeclaration.org/). Ili, kako sami kažu: „…pozabavimo se Deklaracijom“. Očigledno im smeta dokument iza kojeg stoji vrhunski znanstvenici, a sa čijim se stajalištem fact-checkeri ne slažu.
Zato se koriste lukavim manevrom u kojem inicijatore i potpisnike Deklaracije nasilno odvajaju od elitnih institucija na kojima znanstvenici rade, pa kažu: „To ne znači da te institucije stoje iza takvih mišljenja.“ Kakva je to tvrdnja i čemu ona služi? Tko je ikada tvrdio da institucije poput Stanforda, Oxforda ili Harvarda podupiru javne nastupe svojih djelatnika, profesora Kulldorfa, Gupte ili Bhattacharye? Pa to je svuda regulirano statutima znanstvenih institucija (sasvim je isto i u Hrvatskoj), to se pretpostavlja razumijevanjem akademskih sloboda i nikada se ne izjednačuje. Osim toga, argumenti koje netko iznosi ne mogu se promijeniti podrškom ili bojkotom matične institucije. Čemu onda inzistirati na toploj vodi ili otkrivati svima poznati institut disclaimera?
Faktograf – giljotina

Nakon što su „uspješno“ deportirali i razdvojili autore od njihova radnoga mjesta, želeći im tako skinuti gaće i smaknuti s trona elitne znanosti, već u sljedećoj rečenici suprotstavljaju Barringtonskoj deklaraciji otvoreno pismo 90-torice profesora sa Stanforda, u kojem se koketira s Hipokratovom zakletvom i u kojem se nude drukčiji epidemiološki recepti. Zašto se navodi taj primjer? Pa takva se pisma suglasnosti objavljuju posvuda (i u Hrvatskoj). Ona su usklađena sa službenom procedurom upravljanja pandemijom, nešto su kao (sluganska) podrška institucije, kao poklonjeni mandat javnozdravstvenoj politici.

Faktograf – salto moratl

A zatim slijedi salto mortale Faktografa: fact-checkeri se pretvaraju u prave teoretičare zavjere – prepredeno povezuju i optužuju autore Deklaracije da su tekst sastavili u kući zločinačkoj. U samo jednoj rečenici prozvali su čak 14 (slovima: četrnaest) kompanija koje su udružene s Američki institutom za ekonomska istraživanja. Taj je Institut u gradiću Great Barrington ustupio autorima mjesto za potpisivanje Deklaracije, zbog čega fact-checkeri tvrde da su – prodali dušu libertarijancima (sic!). Ne, to se tako ne radi u pristojnim studijama. Eventualni sukob interesa znanstvenika provjerava se kroz financiranje projekata, kroz konzultantske honorare, kroz članstva u odborima komercijalnih entiteta i kroz potpisane izjave u publikacijama.
Jurišnici u borbi protiv ravnozemljaša i antivaksera primjenjuju, eto, metode analize i pristupa, kojima se ne preispituju argumenti i sadržaj, već se traže skriveni interesi, sumnjive veze, američki gradovi duhova na Googleovim mapama; stoga ne čudi što su u isti koš ugurali deregulaciju tržišta, klimatske promjene, amazonsku prašumu, ubojstva zelenih aktivista i, naravno, Gretu Thunberg.

Hrvatska je hiperbolesna

Temeljna je poruka Deklaracije „fokusirana zaštita“ ranjivih skupina ljudi, koju fact-checkeri nazivaju „magijom“. Vrlo argumentirana etiketa! Kako bi srušili projekt ciljane zaštite, fact-checkeri su se malo zaigrali brojkama pa pokazali da je on u Hrvatskoj neizvediv, jer broj starih ljudi i ljudi s komorbiditetima u našoj državi iznosi preko 5,5 milijuna! Naravno, oni to ne misle ozbiljno, ali su pobrkanim lončićima možda željeli stvoriti takav dojam – da su „slobodnim širenjem virusa“ (što je pak to i tko je to ikada zagovarao?), svi ugroženi, pa i oni prekobrojni.
Konačno, pri kraju agresije na Deklaraciju nabacuju se još jednim zakašnjelim dokumentom – John Snow memorandumom, u kojem se doduše koketira s načelom opreznosti, ali vrlo nepismeno. Izborom jakog dokumenta pokušava se uvjeriti i posljednji Toma u opravdanost lockdowna, plastičnih maski, karantene i kationskih dezinficijenasa. Pritom se pokazuje temeljno neznanje; jer u znanosti nema nadglasavanja, nema demokracije, nema većine, niti manjine, a sve dok postoji znanstvena kontroverza, znanstvenog konsenzusa – nema!

Miris” konačne istine

Mora se priznati da faktografski tekst nalikuje solidnoj strukturi, protkan je modularno posloženim tezama, ali ima ponešto preuvjerljivi tonalitet. Tekst smrdi na konačnu istinu. Faktograf se selektivno poigrava argumentima, a dokazni se elementi nižu u stilu cherry-pickinga. Nepažljivom će čitatelju promaknuti pokušaj prodaje isključivog koncepta, naručenih činjenica i prikrivene apologetike zadanih programa. S obzirom na volumen teksta, rijetko će se netko odlučiti još jednom ga pročitati i otkriti fino tkanje manipulacijama.
No, pokušaj obračuna Faktografa s Barringtonskom deklaracijom kod mnogih će čitatelja izazvati upravo suprotan učinak – podršku Deklaraciji! Taj neželjeni efekt za fact-checkere lako se može objasniti odbojnim profilom Faktografa. Oni koji se nameću kao kontrolori činjenica, kao samoprozvani prosvjetitelji, oni koji imaju imidž vlasnika istine (ne)očekivano regrutiraju – skeptike. Barringtonska deklaracija, koja je napisana još u predvakcinacijskoj eri, zahvaljujući ljudima sklonima cenzuri i otkazivanju, postaje opet inspirativan i smjerodavan dokument.

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Teleskop.hr

**Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu

Facebook Comments