Hrvatska je konačno dobila ono što mnogi mjesecima traže – sukob znanstvenika, okršaj stručnjaka, ratove stajališta, argumenata i pandemijskih interpretacija. Medijska scena u Hrvatskoj na trenutak je bila otvorena za drukčija promišljanja o istoj bolesti, o istoj terapiji, o istim mjerama… Rudani, džikići, lenhardi, štagljari, lauci, bakići, čičin-šainovi, primorci, kolarići i ambriović ristovi zaoštrili su pozicije, uveli su protokol vlasništva nad istinom i prijetnje linčom.

Braća po oružju
To je dobra vijest, no laička javnost to ne vidi jasno, radi se o sukobima u istome jatu, o saveznicima s iste strane barikada, o vrlo sličnome profilu poglavica koji vjeruju u poklič: „Društvo utemeljeno na znanju!“ Znanost je mehanizam koji rješava sve i pobjeđuje sve, pa i samu sebe. Ista je povlaštena ekipa, sve od vremena nultoga hrvatskoga pacijenta, imala slobodan pristup mainstream medijima, neki su iskakali iz konzervi pašteta, a slobodne su ulaznice za službena tumačenja osvojili politički korektnim ponašanjem.

Pijetlovi u kokošinjcu
Ovo što se sada događa jest efekt prevelikog broja pijetlova u kokošinjcu. Jedan od razloga nervoze i gužve u hrvatskome šesnaestercu jest i taj što znanstvene teze i teorije o virusu, cjepivu i lockdownu, vrijede otprilike mjesec dana. Ta prevrtljivost aksioma, dokaza i dogmi, čini naše znanstvenike nemirnima i izluđenima, pa se pojedinci hvataju zdravoga razuma i akademskih sloboda. U takvoj paranoji neki, pa čak i članovi Znanstvenoga savjeta Vlade RH, ispadaju iz ekipe, poput profesora Lauca, jer se svojim procjenama udaljuju od pandemijskih paničara. Javnost ih sada prepoznaje kao antilockerse, kao protivnike zatvaranja. On se time, svjesno ili nesvjesno, pridružio šutljivoj većini znanstvenika – onih koji se svakodnevno hvataju za glavu dok gledaju kako političke elite od pandemije prave cirkus.

Društvo (ne)znanja
Situaciju je vjerno i davno opisao mudri Bertolt Brecht (Egzil III) :
„Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
Tresli su glavama pileći i pilili dalje“
Društvo znanja palo je na ispitu. Odustali smo od onoga što je Aristotel zvao „phronesis“ – (praktična) razboritost. Spustili smo avione na zemlju – ono što ne može ni vulkan ni Al-Kaida, može običan koronavirus s kineske tržnice (sic!). Izbacili smo duge cijevi na ulicu, čak i u Hrvatskoj, otkrili smo državne granice slobodnoga tržišta, ali i one županijske, koje odvajaju podrum od vinograda. Čovjeku u traktoru s tonom gnojiva naplatili smo kaznu kršenja samoizolacije.

Uveli smo kontrolore činjenica.
Lauc je, pak, svojim izjavama dao naslutiti da je pretjeranom terapijom i pohlepnom hospitalizacijom lijek postao štetniji od bolesti ili kako to narod kaže: „Operacija je uspjela, pacijent je umro“. Ta je hereza izazvala gnjev ljudi u bijelim kutama, koji sada traže njegovu ekskomunikaciju. Oni koji su položili Hipokratovu zakletvu postali su egzekutori medicinske inkvizicije.

Kanalizacija sukoba
Nažalost, gore navedeni i dobrodošli susreti različitih perspektiva nisu vjesnici medijskoga proljeća. Dugo očekivani konflikti znanstvenika nemaju ozbiljan, kulturan okvir, već su svedeni na prepucavanje bezličnih (facebook) profila, kolumne (ne)pismenih novinara, privatne sms-ove… Nijedan napuhani medij u Hrvatskoj, Otvoreno ili Dnevnik HRT-a, RTL Direkt, Index Lab, Hrvatski radio ili pidžama dnevnici poput Jutarnjeg ili Večernjeg lista, nemaju hrabrosti (ni dozvolu) okupiti sukobljene strane oko okruglog stola, jednodnevnog simpozija, zajedničkog intervjua… Sve je ostalo na projektilima s privatnih lansirnih rampi i nabacivanjima privatnim kanalima. Prividna ili stvarna suprotstavljanja znanstvenika pripadaju medijskom podzemlju, kako u Hrvatskoj tako i u „slobodnome svijetu“, pripadaju medijskoj kanalizaciji, jer ona sve podnosi.

Na slici: Valerije Vrček

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Teleskop.hr

**Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu