Lovrić zna zašto je ministrica Divjak bila u Koreji: Tko će imati korist od kupnje 500.000 “dlanovnika”

Lovrić zna zašto je ministrica Divjak bila u Koreji:  Tko će imati korist od kupnje 500.000 “dlanovnika”

Pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić u srijedu je na konferenciji za novinare stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti ustvrdio da je projekt “Škola za život” u biti samo paravan za osobni biznis, za parcijalne interese, za južnokorejske interese ili neke druge, pišu 24sata.

“Mi imamo takozvanu reformu ili promjene u školstvu koje su nazvali ‘Škola za život’ koji su u biti paravan samo za sasvim neke druge stvari, ali taj paravan je vrlo štetan i vrlo nas puno košta kada je u pitanju odgoj i obrazovanje i budućnost ove zemlje”, rekao je Lovrić

Pola milijuna hrvatskih učenika u osnovnim i srednjim školama i deseci tisuća nastavnika, smatra, “stavljeni su u poziciju žrtve”. Nastavnicima je otežan rad i demotivirani su, a “mi dezorganizacijom i dezorijentacijom cijeloga sustava dovodimo u pitanje kvalitetu obrazovanja naše djece, a time i budućnost Hrvatske”, rekao je Lovrić, dodavši da je “možda vrijeme reći zbog čega se to sve radi”.

Kaže da je odlazak ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u Južnu Koreju “otvorio oči i onima koji do tada nisu vidjeli”.

“Ovo Ministarstvo u svom mandatu planira, koliko je nama poznato, za digitalizaciju škola potrošiti oko milijardu i pol kuna, a većina toga će otići na uvoznu opremu – na dlanovnike, računala i tome slično – opremu koja se ne proizvodi u Hrvatskoj, opremu koja će doći iz Kine ili iz Južne Koreje, opremu koja ima, ako je u izvrsnom stanju, ako je to top kvaliteta, rok trajanja negdje do pet godina. A po pitanju dlanovnika koje su dobili učenici, njih nekih osam i pol tisuća u ovoj školskoj godini, znamo da smo kupili lošu, nekvalitetnu opremu”, tvrdi Lovrić.

Naveo je i jedan od, kako kaže, bezbroj primjera. “Jedan naš prvašić dobio je dlanovnik koji je država platila tisuću kuna, brzo se pokvario i otac ga je pokušao popraviti. Dobio je račun na nekih 800 kuna za popravak, i naravno, našao je na internetu bolji proizvod od toga za nekih 450 kuna novi i kupio je taj novi”, rekao je Lovrić, istaknuvši da je država “za taj eksperiment potrošila nekih osam i pol milijuna kuna”.

Kaže kako je to “kap u moru” onoga što se planira napraviti – “kupiti 500.000 dlanovnika, to je pola milijarde kuna i potrošiti još milijardu na e-škole, na projekt koji se eksperimentalno provodi u zagrebačke 23 škole”.

Međutim, osim silne opreme koja će se kupiti i uvesti, Lovrić kaže da “imamo i edukaciju koju opet provodi samo i isključivo jedna obrazovna institucija, u kojoj je, vidi slučajnosti, do jučer radila ili još uvijek radi pomoćnica ministrice”.

Lovrić tvrdi da je “projekt ‘Škole za život’, u biti, samo paravan za osobni biznis, za parcijalne interese, za južnokorejske interese ili neke druge”.

Kaže i da Južna Koreja, kao razvijena i suvremena država sa sjajnim obrazovnim sustavom, ima zabranu digitalnih sadržaja i digitalne opreme u nižim razredima osnovne škole te se nada da je to ministrica Divjak vidjela kad je bila u Južnoj Koreji.

Lovrić je ministricu Divjak pozvao da “nas izvijesti o svim detaljima svoga puta u Južnu Koreju i o tome kako se digitalna tehnologija i digitalni sadržaji primjenjuju u južnokorejskim školama”. “Ako to nije vidjela, možda da ode još jednom”,  ističe Lovrić u  24sata.

 

Foto: Lana Slivar Dominić

 

Facebook Comments