Mamićevi pomagači u politici, pravosuđu i medijima

Mamićevi pomagači u politici, pravosuđu i medijima

Zdravko Mamić šalje iz Hercegovine tajnovite poruke hrvatskim političarima, sucima, medijskim mogulima i “uglednim” novinarima da bi mogao postati vrlo neugodan svjedok. Ako nešto ne učine da mu olakšaju bezizlaznu poziciju nakon presude, šifrirano najavljuje da će progovoriti o svojim utjecajnim pomagačima u gotovo svim strukturama sportskog, političkog, gospodarskog i društvenog života Hrvatske. Politički su moćnici pomagali “izvršnom dopredsjedniku” da javni novac iz Dinamo, koji je služio kao neka vrsta protočnog bojlera za pranje novca, usmjerava na svoje privatne račune. Pritom je stanoviti dio svote ostavljao za galantno čašćenje svojih prijatelja i pomagača dobro raspoređenih na strateškim mjestima. S nekima je radio ozbiljne poslove, drugi su se zadovoljili s nekoliko stotina tisuća kuna, a najviše je bilo onih koji su bili presretni sa zanemarivim iznosima. Mamić je spretno koristio financijske dubioze u koje su upadali njegovi suradnici, znanci ili jednostavno neke zanimljive osobe pa je kao vješti trgovac i nakupac kupovao njihovu vjernost do kraja života.
Iako se u javnosti često prikazivao kao impulzivni i ekstrovertirani šoumen koji ne planira dulje od jednoga popodneva, Mamić je svoje društvene veze gradio strpljivo i planski. Znao je da bez političkog pokroviteljstva ne može uspjeti u nogometnoj džungli. Jako se potrudio da od smrti Franje Tuđmana gotovo uvijek može bez kucanja doći na Pantovčak i u Banske dvore. Nije to bilo dovoljno za potpunu sigurnost od progona pravne države pa je svoju mrežu gradio i među srednje rangiranim političarima koje je vješto ubacivao u strukture Hrvatskog nogometnog saveza. Posebno je bio vješt u pletenju svoje hobotnice u hrvatskom pravosuđu gdje je izgradio nevjerojatnu mrežu koruptivnih odnosa koji su, kako bi sve izgledalo po zakonu i demokratski, bili formalizirani nekim internim aktima u pravosuđu. Ove dvije poluge bile su odlična priprema za osvajanje medija nad kojima je također strateški preuzimao kontrolu. Razvijao je prisne odnose s gotovo svim važnim hrvatskim izdavačima, imao izravno na liniji neke važne urednike, a posebno je pazio svoje novinare u glavnim hrvatskim medijskim kućama. Njima je “pomagao” na razne načine pa čak i bespovratnom novčanom pomoći kada je bilo potrebno.
“Mamić je imao nevjerojatno razgranatu mrežu svojih suradnika u novinskim redakcijama. Pisali su po njegovoj mjeri. Kupovao je njihovu naklonost za male iznose”, kaže sugovornik FrontPagea koji je radio u više sportskih redakcija u hrvatskim medijima. Ističe da su posebno problematični bili odnosi s vlasnicima medija preko kojih je izravno utjecao na uređivačku i kadrovsku politiku. Poznato je da je s Ninom Pavićem, koji je tada bio vlasnik Jutarnjeg lista, dogovorio da se smijeni urednica sportske rubrike Romana Eibl. Mamić nije mogao podnijeti da na takvoj poziciji ima osobu nad kojom nema potpunu kontrolu. Na drugoj strani, njegovi poslušni novinari mogli su biti sigurni da nikada neće ostati na ulici.
Franjo Tuđman vjerojatno jednim dijelom nije volio Zdravka Mamića jer nije podnosio njegovu razmetljivost, bahatost i vrlo često primitivno prostačko ponašanje. Ivan Aralica, dugogodišnji Tuđmanov suradnik i prijatelj, ima i dodatno, nešto drukčije objašnjenje. Ističe da se prvi hrvatski predsjednik uvijek oslanjao na provjerene ljude koje je poznavao i prije nego što je postao predsjednik.
“Nije volio Mamića jer je bio potpuni novajlija i anonimac. Mislim da je taj faktor imao važnu ulogu. On je svoje potrebe za nogometom zadovoljavao s Ćirom Blaževićem”, kaže Aralica. Pokušali smo od Miroslava Tuđmana, sina prvoga hrvatskog predsjednika, dobiti detaljnije odgovore o odnosima Tuđmana i Mamića, ali on je rekao da ne zna zašto njegov otac nije dopustio “izvršnom dopredsjedniku” da dođe u njegovu blizinu. Ništa rječitiji nije bio ni Ivić Pašalić, savjetnik za unutarnju politiku Franje Tuđmana.
Nakon Tuđmanove smrti Mamić ulazi na velika vrata u hrvatski javni život uz pomoć dviju političkih poluga. Na Pantovčak dolazi Stipe Mesić koji je dobio izbore na žestokoj retorici protiv Tuđman, a jedna od tema predsjedničke kampanje bila je i Dinamo. Mamić se spretno uvukao u tu političku igru, a otad datiraju i njegovi više nego bliski odnosi s Tomislavom Karamarkom. Oko financiranja predizborne kampanje Stipe Mesića još uvijek se vuku repovi, a vjerojatno je izvjesni financijski poguranac dao i Mamić.
Istodobno je na čelo Zagreba došao ambiciozni i provjereni SDP-ov kadar Milan Bandić koji je najzaslužniji za prvobitnu akumulaciju kapitala Zdravka Mamića. Drugim riječima, pomogao mu je zaraditi milijune u vrlo unosnim transakcijama s Gradom koji je po javno dostupnim podacima na Dinamo potrošio ukupno 245 milijuna kuna iz proračuna Zagreba, Zagrebačkog holdinga i Turističke zajednice Zagreba. Tako se rekordne 2007. godine u klub slilo 39,6 milijuna kuna javnog novca, godinu dana poslije 34 milijuna kuna.
Bivši zastupnik u Gradskoj skupštini Tomislav Jelić ističe da je Mamić prvi veliki posao sa Zagrebom napravio kada je gradio neboder na križanju Vukovarske i Lucićeve ulice. Podsjeća na aferu kada je Mamić pretukao tadašnjeg pročelnika Miljenka Mesića jer se protivio protuzakonitoj gradnji. Bandić i Ferenčak stali su stali na stranu Mamića i smijenili su nesretnog Mesića.
Iako se Mamić u javnosti predstavljao kao smjerni domoljubni Hrvat i katolik, nije bio toliko izbirljiv kada je sklapao strateška prijateljstva. Išao bi i s crnim vragom samo da ostvari svoje interese. Glavno političko uporište imao je u HDZ-u, koji je bio najviše na vlasti, ali je za svaki slučaj uspostavio vrlo čvrsti savez ne samo s Mesiće i Bandićem nego čak i Hrvatskom narodnom strankom.
“Glavni tajnik HNS-a Srećko Ferenčak i Milan Bandić zajedno su radili za Zdravka Mamića”, tvrdi Tomo Jelić. Naš sugovornik dodaje da je Milijan Brkić u dobrim odnosima s Milanom Bandićem, a onda vjerojatno i sa Zdravkom Mamićem. Pokušali smo od HDZ-a dobiti odgovor na pitanje o odnosima HDZ-a i Milijana Brkića s Mamićem, ali nije želio odgovoriti na pitanja koja smo im postavili mailom. Hrvatska narodna stranka je pak potvrdila da se glavni tajnik HNS-a Srećko Ferenčak i Mamić poznaju privatno, ali tvrde da to poznanstvo ni na koji način nije povezano s politikom ili političkom funkcijom koju Ferenčak obnaša u HNS-u. Također naglašavaju da Mamić nikada nije financirao nijednu kampanju HNS-a niti se ikada nalazio na popisu donatora stranke.
Glavni tajnik Mosta Nikola Grmoja ističe da je uvriježeno mišljenje da su Mamića stvorili HDZ i Milan Bandić, tada još SDP-ov gradonačelnik Zagreba kojima se Mamić preko Dinama kao svoje privatne igračke znao odužiti čak i plaćenim oglasom u predizbornoj kampanji. Iznosi zanimljivu tezu da je Mamić imao utjecajne političke pokrovitelje još u komunizmu. Napominje da se Mamić u svojim intervjuima hvalio da je blizak s nekadašnjim komunističkim moćnikom, Stepinčevim i poslijeratnim tužiocem te premijerom SRH Jakovom Blaževićem.
Radeći na pripremi ovog članka razgovarali smo s desetero ljudi iz hrvatskog javnog života. Tri naša sugovornika tvrde da je Mamić financirao predizborne kampanje političara i stranaka te da nije uvijek bila riječ o evidentiranim donacijama. Davorka Budimir, dugogodišnja predsjednica Transparency International Hrvatska, ističe da sve do 2011. godine nije postojao zakon koji bi obvezivao stranke da navedu imena i iznose svojih donatora. Kako je to izgledalo u praksi, najbolje se vidjelo na primjeru afere Fimi media zbog koje su na sudu završili HDZ i Ivo Sanader.
Iako su Zdravko Mamić i Milan Bandić povremeno hinili da imaju i neke razmirice, u stvarnosti je simbioza gradonačelnika i sportskog radnika odlično funkcionirala.
Siniša Jagodić trenutačno je savjetnik za medije Davora Bernardića, ali njegova biografija posebna je jer je svojedobno bio savjetnik Stipe Mesića, a onda je došao u Dinamo raditi za Zdravka Mamića. Iznenadio se kada smo ga nazvali. Na naše pitanje u kakvim su odnosima bili Zdravko Mamić i Stipe Mesić, Jagodić je samo rekao da je bilo toliko davno da se toga ne sjeća i odmah prekinuo razgovor.
Gordan Maras, saborski zastupnik SDP-a i kandidat za šefa Gradske organizacije, nije odgovorio na naše pitanje u kakvim su odnosima Bandić, Ferenčak i Zdravko Mamić te je li Zdravko Mamić ikada financirao SDP.
Dolazak Ive Sanadera na vlast bila je zlatna godina za Mamića jer je čelnik HDZ-a volio život na visokoj nozi, a Mamić je uvijek galantno zahvaljivao svojim političkim zaštitnicima. Predsjednik HDZ-a progurao je kroz Sabor sve zakone koji su bili potrebni Mamiću da ojača svoj položaj u Dinamu, Hrvatskom nogometnom savezu, a onda i u menadžerskim vodama. Sanader je otišao nakon što je “odradio svoju dionicu”, a zahlađenje je uslijedilo kada je na čelo HDZ-a došla Jadranka Kosor. Ona kaže da nije željela u blizini osobu koja je na brutalan način izvrijeđala novinarku Romanu Eibl.
Mamić je uvijek bio lojalan prema ljudima koji su mu pomogli. Nije zaboravio ni Ivu Sanadera kada je zapao u probleme i našao se na udaru Državnog odvjetništva. Pojavile su se informacija da je upravo Mamić djelomično financirao Sanaderovu obranu. Sličnu je srčanost pokazao kada je u pritvoru završio i Milan Bandić. Tada je jamčevinu za Milana Bandića platio odvjetnik Marijan Hanžeković, ali se na oslobađanju gradonačelnika angažirao i Mamić.
Kada nije mogao izravno utjecati na ljude koji su mu bili značajni, Mamić je to radio posredno preko svojih poslušnika u Hrvatskom nogometnom savezu koji su jako često imali istaknute uloge u lokalnim ograncima HDZ-a. Stolica mu se opasno zaljuljala kada je ministar u SDP-ovoj Vladi Željko Jovanović najavio isušivanje nogometne močvare. Sve je stalo na tome jer je Mamić jednostavno bio prejak. Uspio je zaštititi bokove u pravosudnom i policijskom sustavu. Milanović je bio protiv njega, ali je zato “izvršni dopredsjednik” mogao računati na podršku nekih krugova u Hrvatskoj narodnoj stranci i SDP-u. Hvalio se da ima dobre veze u policiji i pravosuđu te kako ga dobri ljudi uvijek obavještavaju o tome što mu političari “pakiraju”. Nakon Ive Josipovića, koji nije volio Mamića, ali nije imao političke snage i želje da ugrozi njegovu poziciju, izvršni dopredsjednik se svojski potrudio dovesti na Pantovčak Kolindu Grabar-Kitarović. Pomagao joj je u kampanji, a mediji su pisali da su njegove donacije bile puno veće od onih službenih. Svoju bliskost s aktualnom predsjednicom pokazao je kada je organizirao proslavu njezina rođendana u svojoj vili na Pantovčaku. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije odgovorila na naše pitanje o tome u kakvim je odnosima sa Zdravkom Mamićem te je li se prepoznala u njegovoj izjavi da očekuje pomoć od ljudi koje je zadužio.
Kada je vlast u HDZ-u preuzeo Tomislav Karamarko, Mamićev utjecaj u najsnažnijoj hrvatskoj stranci naglo je ojačao. Bio je najglasniji cheerleader na saboru stranke, a ostao je upečatljiv detalj iz izborne noći kad su ga novinari slikali u VIP salonu s Tomislavom Karamarkom. Novinari su ih kasnije vidjeli kako nešto povjerljivo razgovaraju u poznatom zagrebačkom hotelu, samo dan nakon što je Mamićevo suđenje prebačeno u Osijek. Dolaskom na vlast Andreja Plenkovića Mamić je izgubio izravan pristup Banskim dvorima, a i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zbog medijskih je napisa o proslavi rođendana naprasno prekinula kontakte s njim.
Mamić je ispleo nevjerojatno efikasnu mrežu svojih doušnika. U jednom gostovanju kod Aleksandra Stankovića pokazao je policijske dosjee najžešćih kritičara iz Bad Bule Boysa koje je jedino mogao dobiti izravno od policije. Bio je toliko siguran u sebe da je mogao nasrnuti na policijske službenike i obavještajce bez posebne bojazni da će završiti u zatvoru.
Najveću maštovitost pokazao je u građenju povjerljive i odane mreže u sudačkoj organizaciji. Bez većih problema stavio je pod svoju kontrolu nogometne suce, a onda je počeo plesti mrežu u hrvatskom pravosuđu. Imao je uporišnu točku u Ivanu Turudiću, predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, s kojim je ekstravagantno proslavljao rođendane.
Suci Županijskog suda u Zagrebu ubirali su poprilično visoke honorare radeći za Hrvatski nogometni savez, a tamo nisu mogli doći bez Mamićeva dopuštenja. Zanimljivo je da je Mamić birao suce, a njegov prijatelj Turudić potpisivao suglasnost da suci mogu “honorarno” raditi u Hrvatskom nogometnom savezu. Dobro su u “fušu” zarađivali sutkinja Jasna Smiljanić, ali i sudac Ivica Veselić koji je kao član Sudačkog vijeća trebao ocjenjivati Turudića. Tako je samo 2013. godine sudac Veselić inkasirao od Hrvatskog nogometnog saveza gotovo 100.000 kuna, a sutkinja Smiljanić više od 50.000 kuna. Mamić je svoj društveni kapital ulagao u lukrativne veze na Ustavnom i Vrhovnom sudu. Sudac Turudić odbio je komentirati svoj odnos sa Zdravkom Mamićem i sucem Veselićem. Možda je hrvatska obavještajna agencija SOA mislila upravo na ovakve odnose u hrvatskom sudstvu kada je u svome izvješću napisala da 20 sudaca predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost države.
Mamić je imao nevjerojatan utjecaj na novinske izdavače, a posebno je zanimljiva veza s Ninom Pavićem koji je barem formalno trebao biti njegov glavni ideološki neprijatelj. Odnos između njih dvojice jako dobro oslikava stanje u hrvatskom javnom životu jer pokazuje da su svjetonazorska pitanja prije svega služila kao dobar paravan iza kojega su se krili unosni poslovi.
Nikada do kraja nije razjašnjen odnos između jednog od najutjecajnijih sportskih novinara Tomislava Židaka i Zdravka Mamića. Stvarao se pričin da se razilaze u svim bitnima pitanjima, a u stvarnosti su njihovi odnosi bili puno ležerniji i relaksiraniji. U novinarskim krugovima prepričava se anegdota da je Mamić jednom poznatom novinara platio popravak zuba te da je vrlo često znao novinarima sportskih rubrika posuđivati novac i automobile. Tako se novinar jedne sportske rubrike hvalio u redakciji da je policija odmah odustala od kontrole automobila kada je vidjela da je Zdravko Mamić vlasnik automobila koji je vozio.
“Mediji su posebna priča, javna je tajna da za Mamića svih ovih godina radi niz sportskih novinara kojima je omogućavao napredak, plaćao im kredite, zapošljavao supruge i radio brojne druge usluge. Jednako tako, sportski novinari koji nisu pisali kako on poželi, bivali su šikanirani, dobivali su otkaze, otvoreno ih je i javno vrijeđao, prijetio im te čak i fizički napadao. Sve to ne bi bilo moguće da nije imao političko zaleđe koje će kasnije postati i pravosudno zaleđe”, ističe Grmoja dodajući da Mamić ima još dvije teške optužnice, od kojih je druga ozbiljnija od ove upravo presuđene.
Mamić je pomogao i Zlatku Mateši kada je njegova Sportska televizija došla u financijske teškoće. Postoje dokumenti na kojma se vidi da je Dinamo posudio Sportskoj televiziji 300.000 kuna.
Zdravko Mamić u bijegu je u Hercegovini, ali njegov duh i ostavština još uvijek se snažno osjećaju u središtu Zagreba. Njegovi pomagači još uvijek čvrsto drže svoje unosne i utjecajne pozicije do kojih su dobrim dijelom došli zahvaljujući Mamiću. Sada bjegunac čeka vraćanje dugova.

*Ovaj članak izvorno je objavljen u Front Pageu 13. lipnja 2018. godine

Facebook Comments

Napišite komentar

Your email address will not be published.