Milijarde poreznih obveznika bačene u vjetar: Kada će odgovarati Čačić, Linić i Vrdoljak?

Milijarde poreznih obveznika bačene u vjetar: Kada će odgovarati Čačić, Linić i Vrdoljak?

U petak tijekom prijepodneva formalno je zatraženo pokretanje postupka stečaja u riječkom brodogradilištu 3. maj. Pokretanje stečaja otvorila je Fina po sili zakona. Ministar gospodarstva Darko Horvat rekao je da uvjeti za pokretanje stečaja u Uljanik grupi ne postoje, ali da su oni nastupili u 3. maju jer se nije pojavio odgovarajući strateški partner.

Ministar financija Zdravko Marić rekao je istoga dana da će do 31. prosinca državni proračun ostati bez 2,5 milijardi kuna, koliko iznose jamstva koje je država dala za Uljanik, a da bi iduće godine mogle “sjesti” dodatne dvije milijarde. Jedna milijarda bi se mogla spasiti ako brodogradilište uspije završiti jedan brod.

-Nikome nije u interesu da do takvog neplaniranog iznosa dođe. To netko drugi treba propitivati, a na meni je da provedem u praksu ono što je pisalo u dokumentima, kazao je lakonski Zdravko Marić, poručivši još da sada odlazi na skijanje.

Ministri Horvat i Marić, kao i Vlada u cjelini, još jednom posežu za proračunskim sredstvima za spašavanje posrnulih brodogradilišta, a da pri tome niti jednom riječju ne pozivaju nadležne institucije da rade svoj posao i pozovu na odgovornost one koji su doveli do današnje katastrofe riječkog i pulskog brodogradilišta, ili Uljanik grupe.

Osim nesposobne uprave, dio odgovornosti snose i političari, posebno bivši ministri iz SDP-ove koalicijske vlade, Slavko Linić i Radimir Čačić te čovjek koji ga je naslijedio na toj funkciji, Ivan Vrdoljak. A, kako vidimo, istim putem slijede ih i ministri Horvat i Marić, koji još jednom bez treptaja novcem poreznih obveznika pomažu dovršavanje naručenih brodova.

Ivan Vrdoljak kumovao je ugovoru iz lipnja 2013. godine kojim je pulski Uljanik za jednu kunu postao vlasnikom 83 posto dionica temeljnog kapitala 3. maja, pri čemu je kupio samo brodogradilište, dok je tri tvrtke iz nekadašnje Grupe 3. maj preuzela država. Ugovor su, u ime Vlade RH, potpisali Ivan Vrdoljak  i predsjednik uprave Uljanika Gianni Rossanda, a svečanom potpisivanju, koje se dogodilo samo dva dana prije ulaska Hrvatske u EU, bio je nazočan i potpredsjednik Vlade Branko Grčić, gradonačelnik Vojko Obersnel te predstavnici dviju uprava i sindikata.

Tom prilikom Vrdoljak je rekao kako je spajanje dvaju brodogradilišta na ovaj način “jedinstven slučaj u svijetu”, dok se Grčić razbacivao velikim riječima rekavši da je “okončanje velikog posla u privatizaciji 3. maja “kraj početka novog doba za hrvatsku brodogradnju”, posebno naglašavajući da je 3. maj u pravim rukama, jer je “uvjeren u sposobnost Uljanika”. O kakvoj sposobnosti se radi vidimo danas. Pet godina kasnije od pripajanja i oko 30 milijardi kuna potrošenih na restrukturiranja, 3. maj odlazi stečaj.

Prema riječima urednika portala EnergyPress Ivana Brodića, brodogradilište 3. maj je “najveća žrtva cijele situacije”, dodajući kako ne samo što je 3. maj pet godina imao strateškog partnera koji je živio na njihov račun, nego ih je još i prisilio na neke investicije u prilično suspektne kompanije iz Uljanik grupe. “Kad sve zbrojimo, čini mi se kako je 3. maj u pet godina na gubitku oko milijardu kuna samo zato što je bio dio Uljanik grupe”, rekao je Brodić.

Godinu dana prije ovog “jedinstvenog slučaja” pripajanja,  bivši ministar financija Linić je izvijestio javnost kako je Vlada izdala jamstvo Privrednoj banci za kredit kojim se Uljanik plovidbi pomaže platiti tanker koji je za njih izgrađen u 3. maju. Vlada je dala i jamstvo HBOR-u kako bi brodogradilište Uljanik zatvorilo kredit s Deutsche Bankom.

“Odobravanjem jamstva financiramo prodaju ovog broda i vjerujem da će on napokon zaploviti i obavljati funkciju za koju je izgrađen’, rekao je ministar financija Slavko Linić, objašnjavajući da je to najbolje rješenje, jer bi inače tanker prodavali na svjetskom tržištu, što bi oduljilo postupak. Radimir Čačić tom prilikom rekao je kako se “odobrava jamstvo za kredit kojim će Uljanik zatvoriti rate i kamate po ugovoru iz 2010. sklopljenim s Deutsche Bankom. To je ugovor o kreditu na 45 milijuna eura, uz povrat od pet godina, dvije godine počeka i stopostotnim državnim jamstvom”.

Ne samo da se članovi Uprave brodogradilišta i političari koji su u pojedinim fazama kumovali ovoj tragediji i pomogli da pojedinci na njoj dobro omaste, ne pozivaju na odgovornost nego s malih ekrana i dalje iznose svoje analize i daju savjete, među kojima je i čuvena Linićeva ideja da posrnula brodogradilišta spašavaju mirovinski fondovi. Radimir Čačić u razgovoru za N1 čak otvoreno priznaje i točno zaključuje kako je i politika odgovorna za današnje stanje Uljanik grupe.

“Ovdje se pokazuje da jedna vlasnički nekontrolirana razina upravljanja ne može funkcionirati. Taj koncept V.D. radničko samoupravljanje gdje uprava radi što hoće s podrškom lokalne politike i dobiva ozbiljne novce u vidu garancija, a da država ne kontrolira sve skupa, očito je promašen i tako ne može funkcionirati. Mora biti jasno tko je vlasnik i tko odgovara”, rekao je Čačić. Na žalost, povijest procesa privatizacije i restrukturiranja brodogradilišta pokazuje kako se i do sada znalo tko je odgovoran, no krivci nikada nisu odgovarali. Ako netko daje stopostotna jamstva, a ne osigura kontrolu posuđenog novca upravama brodogradilišta koje su se pokazala nesposobnima, trebao bi biti jednako odgovoran. Oslobođeni bilo kakve kontrole članovi uprava posrnulih brodogradilišta mogli su si dopustiti loše poslovanje, znajući da će na kraju uvijek uskočiti jamac – država.

Facebook Comments