Povjesničar Tvrtko Jakovina ima razumijevanja za Pupovčevu usporedbu današnje Hrvatska s Pavelićevom NDH

Povjesničar Tvrtko Jakovina ima razumijevanja za Pupovčevu usporedbu današnje Hrvatska s Pavelićevom NDH

O podjelama i netrpeljivostima u društvu u Dnevniku N1 televizije razgovarali smo s povjesničarom Tvrtkom Jakovinom.

Je li Milorad Pupovac pogriješio s izjavom u kojom je Hrvatsku usporedio s NDH?

“Mislim da je jako dugo razmišljao treba li na taj način reagirati. Pretpostavljam zbog toga što je Hrvatska već nekoliko godina podijeljena po tom pitanju, recimo u Jasenovcu. Vlada je svjesna svega toga pa je početkom travnja ove godine, kada je bila komemoracija, tražila od Ministarstva vanjskih poslova da naziva veleposlanike da ne idu na komemoraciju koju organiziraju pripadnici naroda stradalnika. Prema tome, očito je to ozbiljan problem. Pretpostavljam da Milorad Pupovac već duže vrijeme prati što se događa. Oni su pobrojali više od 1300 incidenata samo u godinu dana – koji imaju, po njihovom sudu, nacionalnu etiketu. Ovdje se dogodilo nešto što je predsjednica, kao što je rekao i potpredsjednik Sabora (Furio Radin), opisala vrlo generalno. Ovo nije bio generalni slučaj, vrlo dobro znamo što se dogodilo i bilo je jasno iz konteksta, već prvi dan kada su vijesti izašle, da je to bio tip incidenta, zločina ili napada, koji nije bio huliganski udar jedne grupe na nekakav kafić – jer ništa nije ukradeno, tamo su bila djeca, bio je jasan kontekst, selo je bilo vrlo konkretno, područje na kojem se to dogodilo je vrlo konkretno. To je zahtijevalo državničku reakciju.”

Što ta državnička akcija podrazumijeva?

“Hrvatska od ovog ljeta nadalje, sigurno godinu i pol dana, neće više imati snage za državničke poteze jer se nalazimo u izbornom ciklusu. Prvi sada traje, vrlo je važan za opstanak predsjednika najjače stranke, jer njegova kandidatkinja mora dobiti izbore ako on želi sebe vidjeti na čelu HDZ-a. S druge strane, imamo predsjedavanje Europskom unijom i nove izbore koji dolaze iza toga. Prema tome, mi smo u katastrofalnoj situaciji što se tiče jakih gesta. Međutim, imali smo i stanje kad smo bili bez izbora, kad su izbori bili udaljeni, pa su opet izostajali barem simbolički akti koji su mogli stanje umiriti. Možda nema snage u onima koji vode državu, a ja bih rekao da najviše nema želje da takve poruke šalju. Poruka je trebala biti da odu na to mjesto, trebali su s tim seljacima sjesti za stol, trebali su reći da je to njihova domovina, a ne da predsjednica upućuje prijekore nekome tko je čitav svoj politički život, što Pupovac jest, posvetio hrvatskoj politici. Ne znam bi li se za Dragana Čovića moglo reći da je njegov glavni grad prije svega Sarajevo ili Zagreb.”

Premijer tvrdi da je njegova Vlada posljednja koju bi se trebalo pozivati zbog ove spirale mržnje, da on čini sve da se netolerancija u društvu smanji. Je li Andrej plenković uspio u namjeri da bude što otvoreniji prema manjinama, spominjao je zasluge svoje Vlade baš kada je položaj nacionalnih manjina u pitanju?

“Nema boljeg pokazatelja nego kada imate koaliciju s najvećom manjinom, s prostorom, odnosno ljudima s kojima smo bili u ratu prije 30-ak godina. To je jako dobro shvatio Ivo Sanader i vrlo dobro znamo koliko je njegova simbolička gesta, kojih mi nemamo sada, značila za relaksaciju stanja u Hrvatskoj. A da ne govorim što je Milorad Pupovac značio za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. To je bio najdjelatniji pokazatelj kako se stvari u Hrvatskoj normaliziraju. Mogao bih smisliti puno stvari koje me smetaju u politici SDSS-a. Da sam ja iz srpske zajednice, postavio bih pitanje kako se moglo dogoditi da gospodin Mirko Rašković završi u Hrvatskom saboru i onda koalira s Tomislavom Karamarkom koji je otvorio najviše vrata nacionalizmu u zemlji dok je bio na čelu HDZ-a.”

Ovaj tjedan bio je sastanak u HDZ-u premijer je jasan u stavu da ne treba razvrgavati koaliciju. Na potezu je SDSS – oni su šutnjom dobili na vremenu, otkazana je konferencija za medije, očito je namjera da se tenzije smanje?

“Tri su mogućnosti – ili oni imaju međusobni dogovor jer jedan drugome zapravo trebaju. Ali s druge strane, još nije prestao pritisak onih koji u Hrvatskoj imaju stvarnu moć, ili barem dijele moć s premijerom, odnosno Vladom – a to su branitelji i Crkva, koji su najveći generatori ovoga duha. Oni ucjenjuju, upozoravaju i prijete – to treba razriješiti, a to neće biti lako razriješiti unutar HDZ-a ako predsjednik HDZ-a s druge strane ima one koji pretendiraju da predvode ili da su bliži tim dvama stubovima na kojima Hrvatska počiva. Dok god je to tako, dok god je Crkva kakva jest, dok god su braniteljske udruge toliko moćne, teme koje dovode do ove atmosfere u društvu neće prestati.”

Moglo bi se reći da predsjednica ideološki ‘luta’ – oštre riječi upućene u intervjuu za HRT vjerojatno su u službi predsjedničke kampanje jer ponovno treba vratiti povjerenje desnog biračkog tijela. S druge strane, ona je kandidatkinja HDZ-a? 

Predsjednica je dvaput lutala, kad su ovdje bili izaslanici SAD-a, koji se bave restitucijom židovske imovine i kada su bili predstavnici Izraela. Drugih lutanja u njezinim izjavama nije bilo. Dakle, njezine izjave su puno bliže Hrvatskom tjedniku kojemu je dala intervju i najavila kandidaturu, nego bilo što drugo. Što zaista misli i kako to zaista izgleda kada je sama, to je sasvim nevažno, kao što je potpuno nevažno zgraža li se predsjednik Vlade nad takvim njezinim poslovima ili ne. Mi imamo već tri, odnosno u slučaju predsjednice, četiri godine politike koju možemo pratiti, po tome ih mjerimo – po njihovim intimnim doživljajima ih ne možemo mjeriti. Jučerašnji intervju, koji će među marketinških stručnjaka zbog udarca o stolić biti analiziran gotovo nevjerojatno, zapravo se bavio isključivo Srbima. Imali smo upozorenja Miloradu Pupovcu, detalje iz razgovora s Aleksandrom Vučićem. S druge strane, govorila je o revizionizmu četništva i obnovi četništva u Srbiji – što je istina i što se događa dugo. Ima samo jedna ogromna razlika između slične manipulacije prošlosti koja se događa u dvije zemlje – Srbi žele pokret koji je bio kolaboracionistički jednim velikim dijelom, pretvoriti u antifašistički pokret, da završe s dva pobjednička pokreta, a Hrvati svoj pobjednički pokret miču u stranu i žele rehabilitirati ono što neće moći rehabilitirati, što čak ni predsjednica u razgovorima s američkim i izraelskim političarima nije mogla braniti. To je velika razlika. Ako bih birao revizionizam, onda je onaj pametniji jer na toj laži možete bolje graditi. Na ovoj laži koju mi gradimo možete manje postići. Šteta što godinama o tome govorimo, a s godinama je stanje samo gore i gore.”

Foto: N1

Facebook Comments