Pobuna protiv “Capakove diktature” u domovima za starije: Sad smo kao u zatvoru. Pa zar je to život?

Pobuna protiv “Capakove diktature” u domovima za starije: Sad smo kao u zatvoru. Pa zar je to život?

Ublažavanje mjera za kretanje i posjete u domovima za starije i nemoćne samo će donekle olakšati život korisnicima domova koji sve teže podnose gotovo četveromjesečnu izolaciju. Naši stariji sugrađani koji žive u domovima više su nego svi drugi zatvoreni bez mogućnosti kretanja, piše   Večernji list.

Samo je nekoliko tjedana bilo moguće da ih posjete članovi obitelji, već ih je ponovno zatočio novi epidemijski skok u lipnju. Mnogima taj režim postaje neizdrživ. Gospođa Darinka Medvedović pet godina živi u Domu za starije, prvo sa suprugom, a nakon njegove smrti prije više od godine dana, sama. Prije pandemije svaki je dan odlazila u grad. Nije zadovoljna strogim mjerama koje je propisao  Krunoslav Capak.

– Mali bus iz doma grupu nas odvezao bi do tramvaja, skoro svaki dan popila bih kavu na Trgu ili u Tkalčićevoj i vratila se potom u dom na ručak. To mi je izvrsno odgovaralo, imam vanjski život, a ne moram kuhati. No sad su nas zatvorili, kao zatvorenici smo! Vani ima mnogo više starijih ljudi nego u domovima i nisu zatvoreni. Moja gimnazijska prijateljica živi vani, normalno ode u Lidl, na plac, kupi kaj joj treba… Nema zabrane. Meni kaj kćer donese, to mora u karantenu. Organizirali su nam mogućnost dostave iz dućana, pa kak’ to direktno do nas dođe, bez karantene?! Mogli smo pola sata šetati oko doma, ali neki su izlazili do Mihaljevca, do kioska, pa su nam skratili taj izlazak na 20 minuta. Zapišu svakog tko izađe i gledaju na kameru, ako te ne vide, trče i traže te. Teško je živjeti tako. Čuvaju nas, da, i hvala im na tome, ali…

Bio je serviser za klimatizacijske uređaje i servisirao ih je u uredima, a k nama ga nisu pustili. Mi nek’ dobijemo legionarsku bolest, samo da koronu ne dobijemo! Je l’ znaju da 27. listopada prestaje digitalna televizija, HD dolazi, a u domu nitko nema televizor mlađi od tri godine i svi će ostati bez televizijskog programa?! Trebali bismo otići u grad kupiti si taj dodatak za TV, Evo ili neki drugi, ali ne smijemo! Kažu, neka vam djeca donesu. Pa da sam htjela da me djeca dvore, ne bih išla u dom! – zdvojna je ova 75-godišnja Zagrepčanka, bivša bankarica. – Preporučuje se i da se ne okupljamo pokraj automata za kavu, već odmah u sobu. Kao u zatvoru. Pa kakav je to život?! – pita se gospođa Medvedović.

Foto: Edvard Šušak/Hina

Facebook Comments