Dinamo je upisao i četvrtu pobjedu zaredom, a osim rezultata oduševljava i igra zagrebačkog kluba. Glavni arhitekt tog uspjeha je trener Mario Kovačević, koji je ovog ljeta preuzeo momčad i u kratkom vremenu donio novu energiju i stabilnost. Njegov miran pristup i jasna komunikacija s igračima pokazali su se kao dobitna kombinacija.

Kritike i odgovori na terenu

Dinamo pod njegovim vodstvom izgleda čvrsto, kompaktno i organizirano, a istodobno ima i napadački učinak. Nakon posljednje pobjede Kovačević je bio zadovoljan:
„Zaslužena pobjeda, čestitam igračima. Bili smo od prve do zadnje minute bolji. Imali smo sreće taj poklon bod, onda smo se malo uspavali, pa poslije toga kontrolirali igru, mogli smo zabiti i drugi i treći gol. Dobro smo kreirali, šteta da nismo zabili još koji put.“

Svjestan prostora za napredak

Trener naglašava da je Dinamo tek na početku i da prostora za napredak ima mnogo:
„Protiv Vukovara nisam bio prezadovoljan, ali i danas sam jako zadovoljan. Naglašavam da ćemo iz utakmice u utakmicu biti sve bolji, to se događa. Žao mi je što opet nekim dečkima nisam mogao dati priliku.“

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Sve je spremno za proglašenje Bobana Dinamovim “kraljem”: A što će biti sa Zekom? Dobri su izgledi da dobije dobro plaćenu sinekuru

Pohvale za Villara

Posebno je istaknuo Villara, koji se borio za svoju poziciju i konačno pokazao kvalitetu:
„Tako se odgovara i bori za poziciju. Ja volim i kad je netko pozitivno ljut, ali teren na kraju sve pokazuje. Ne sumnjam u njega. Znam da može još i bolje, da će biti još bolji, odličan je igrač.“

Fokus na sljedeću utakmicu

Dinamo sada čeka Varaždin, klub u kojem je Kovačević proveo veliki dio karijere i grad u kojem živi. Upravo zato sljedeća utakmica ima posebnu emociju za njega:
„Sljedeća utakmica je protiv mog Varaždina, tamo sam proveo puno vremena, tamo živim. I tamo idem sutra na Špancir Fest. Bit će sjajna atmosfera, znamo da će Dinamo imati puno navijača. Oni su dobra momčad, nemaju bodova koliko su zaslužili. Pripremit ćemo se za njih, vjerujem u igrače i momčad, da ćemo nastaviti ovaj niz koji smo sada započeli.“

Borba s karcinomom – iskustvo koje mijenja život

Osim što je u kratkom roku posložio momčad i donio seriju pobjeda, ima i vrlo posebnu životnu priču. Ovaj 50-godišnji stručnjak gradi reputaciju mirnog i smirenog trenera, ali iza tog karaktera stoji i iskustvo borbe s bolešću koja mu je promijenila pogled na život.

Prošle godine se Kovačević suočio s karcinomom. O tome je govorio otvoreno, naglašavajući da ga je bolest naučila skromnosti i zahvalnosti.

„Kada prođeš takvo nešto, drukčije gledaš na svijet. Više se ne živciraš oko sitnica, naučiš cijeniti male stvari i budeš zahvalan na svakom danu“, rekao je.

Izliječio se i vratio nogometu, a upravo tu unutarnju snagu prenosi na svoje igrače. Nije slučajno da ga mnogi hvale zbog smirenosti, ravnoteže i jasne vizije – iskustvo borbe s bolešću dalo mu je dodatnu čvrstinu.

Neuobičajena navijačka pripadnost – Hrvat koji je volio FK Sarajevo

Mario Kovačević rođen je 1975. godine u Jablanici, u Hercegovini. Ondje su Hrvati u pravilu navijali za Hajduk ili Dinamo, a ako su, što je biloizuzetno rijetko, birali lokalne klubove, onda je to bio Velež iz Mostara ili Željezničar iz Sarajeva. Upravo zato njegov izbor djeluje neuobičajeno – kao dječak navijao je za FK Sarajevo.

„Od malena sam navijao za Sarajevo. Velika ljubav. Baš sam bio navijač. Iako sam rođen u Jablanici, tata je išao u školu u Sarajevu i navijao za Sarajevo. Tamo su tada igrali Sušić i Pašić, igrali su fenomenalan nogomet. Kada sam 1986. preselio u Sarajevo, najveća želja bila mi je otići na Koševo i tamo sam počeo trenirati“, prisjetio se u jednom intervjuu.

Takav odabir čini ga “posebnim” među Hrvatima iz BiH, jer je većina tadašnje “omladine” simpatizirala Hajduk, Dinamo ili Velež.

Klubovi i trenerski put

Kasnije je, naravno, zavolio i druge klubove, posebno one u kojima je radio i ostavio trag. „Poslije sam navijao za Varaždin i Varteks. Dinamo i Hajduk podjednako cijenim i volim, ali od klubova tu su Sarajevo, pa Varteks i Belupo. To su moji klubovi“, naglasio je.

Kovačević je karijeru izgradio u Hrvatskoj, najprije u Varteksu i Varaždinu, a onda se istaknuo i na klupi Slaven Belupa. Upravo ondje je pokazao svoje trenerske kvalitete, mirnoću i sposobnost da iz momčadi izvuče maksimum. Hrvatska javnost zapamtila ga je kao stručnjaka koji ne stvara buku, ali gradi rezultate.

Poštovanje prema Vahi

U jednom razgovoru se osvrnuo i na Vahida Halilhodžića, također rođenog u Jablanici. „On je puno ranije otišao. Ne znamo se osobno . Išli smo u Tursku zajedno na pripreme. Želio sam mu reći da sam iz Jablanice, ali sam imao respekt, pa mu se nisam javio. Kada budem imao prvu priliku, kada ga vidim u Sarajevu ili negdje, bilo bi mi drago da ga upoznam“, priznao je Kovačević.

Trener koji ne zaboravlja prošlost

Danas, kao trener Dinama, vodi klub s najvećim ambicijama u hrvatskom nogometu. No, njegova životna i sportska priča daleko nadilazi samo nogomet. Iza njega je iskustvo teške bolesti, djetinjstvo obilježeno neuobičajenom navijačkom pripadnošću FK Sarajevu, te uspjesi s klubovima koji nisu imali budžet Dinama, ali su pod njegovim vodstvom postizali velike rezultate.

Kovačević u Dinamu sada spaja sve što je naučio – strpljenje, mirnoću i vjeru u proces. Možda baš zato Dinamo pod njegovim vodstvom izgleda kao momčad koja diše zajedno i zna što želi.