Američki predsjednik Donald Trump objavio je u srijedu da je počeo povlačiti svoju vojsku iz Sirije jer je, kako je ustvrdio, Islamska država poražena. „Pobijedili smo IS u Siriji, što je za mene bio jedini razlog da budemo tamo“, poručio je, a kako bi drukčije, nego preko Twittera. SAD trenutno u toj zemlji ima oko 2 tisuće vojnika koji su raspoređeni uglavnom na sjeveroistoku te zemlje, na teritoriju koji kontroliraju sirijski Kurdi.
Upravo su ti vojnici, odnosno, pretežito instruktori i vojni savjetnici pomogli u stvaranju kurdske vojske koja je zajedno s američkim zračnim udarima slomila Islamsku državu u njihovim najjačim uporištima. Sada Kurdi kontroliraju gotovo cijelo područje Sirije s lijeve, istočne, obale Eufrata. Tamo obnašaju punu vlast i potpuno su neovisni od režima Bashara al Assada u Damasku. Amerikanci su im priključili i dio arapske populacije koja tamo živi, ali taj savez je prilično krhak.
I dok Amerikanci odlaze, ali će vjerojatno i dalje svojim zrakoplovstvom smještenim u Iraku nadlijetati taj prostor i, po potrebi, vojno djelovati, Rusi ne namjeravaju napustiti Siriju. Oni su spasili Assada koji je i dalje na predsjedničkoj funkciji te su time stekli i određene zasluge. Iako i dio njihovih vojnika postupno odlazi, ipak će glavnina ostati u zračnoj bazi Hmeimim u pokrajini Latakiji te u pomorskoj luci u gradu Tartusu. To je jedina ruska baza na Sredozemnom moru gdje mogu dolaziti njihova vojna plovila.
Za svaki slučaj Vladimir Putin je oko tih svojih uporišta dopremio i vrlo moćne obrambene sustave S-400, koji mogu rušiti sve što im se približava iz zraka. Također su tu i sustavi koji se učinkovito bore protiv dronova koji si im svojedobno dolijetali puni eksploziva želeći im nanijeti velike štete. Putin podržava Assada u nastojanju da pokori i pokrajinu Idlib, jedino još područje koje drže pobunjenici, među kojima ima raznih grupacija pa i onih bliskih Islamskoj državi te Al Qaidi.
Osim Assadove i kurdske vojske te pobunjeničkih grupacija, u Siriji djeluje i turska vojska podržavajući lokalne arapske milicije koje se bore protiv Kurda. Upravo su Turci vojno eliminirali kurdsku enklavu Afrin na sjeverozapadu te zemlje koja nije bila povezana s ostakom njihovog teritorija. Nedavno je pak Ankara uputila nekoliko ultimatuma Kurdima da napuste grad Manbij, važno čvorište koje se nalazi s desne obale Eufrata, koji jako žele vojne formacije koje podržava Ankara.
I dok je sukob Assadove vojske s pobunjenicima oko Idliba gotovo izvjestan, pitanje je samo kada će se dogoditi, nije jasno što će se dalje događati u odnosima između Damaska i proturskih milicija, a pogotovo između Assadova režima i vlasti sirijskih Kurda.
Assad i Kurdi bili su saveznici dok su se borili protiv Islamske države, međutim, između njih su se već pojavile čarke pa i sukobi oko toga tko će dobiti koliko teritorija. Osim toga, već postoje znatne razlike i u vezi s budućnosti Sirije. Asad bi htio, nakon što zauzme Idlib, i kurdska područja vratiti pod svoju vlast. Kurdi to neće htjeti, najviše dokle namjeravaju popuštati je autonomija kakvu imaju njihovi sunarodnjaci u Iraku.
Veliku ulogu oko rješavanja tog pitanja imat će Rusi koji i dalje vojno potpomažu Assada. Dakako, pitat će se o tome i Amerikance, međutim, njihovih vojnika tada, kako je najavio Trump, neće više ni biti u Siriji. Kurdi se boje da opet ne budu izigrani za političkim stolom kao što im se to dogodilo nekoliko puta u povijesti.
Svoju državu su trebali dobiti 1920. na razvalinama Otomanskog carstva, da bi se oni koji su o tome odlučivali, tri godine kasnije na novoj mirovnoj konrferenciji predomislili, i taj narod od 20-tak milijuna stanovnika, koji je i tada, a i danas živi na kompaktnom, međusobno povezanom području, ostavio podijeljenim u četiri države; Turskoj gdje ih ima 13 milijuna, Iraku 5, Siriji 2 te Iranu oko 6 milijuna.
Tih opasnosti su čini se svjesni i u Trumpovom okruženju. Njegov ministar obrane Jim Mattis više je puta javno istupao protiv preuranjenog odlaska američkih vojnika iz Sirije. No, sudeći prema sadržaju Trumpove poruke na Twitteru, očito je zanemario upozorenja koja su mu upućivana iz Pentagona.
Sirija bi stoga, pogotovo s obzirom na iskustva iz Iraka, gdje se radikalni islam razvio nakon odlaska međunarodnih snaga, mogla biti na novom početku. Punom nepoznanica i neizvjesnosti. Pogotovo za Kurde.