Posebna izvjestiteljica Dela za Aziju Zorana Baković govorila je o ukrajinskoj krizi, značaju tog sukoba za Kinu, tajvanskom pitanju i drugim važnim gepolitičkim pitanjima.

Upitana za komentar poruka sa summita Krimske platforme koji se danas održao u Zagrebu, Baković je istaknula kao vrlo bitno to da se kroz cijeli summit provlačila poruka da Putin ne smije nikako dobiti ovaj rat.

“Također je iznimno bitno da se Europa, a posebno središnja i istočna Europa, vratila u fokus geostrateških događanja i promjena jer smo bili u jednom trenutku izgurani na margine kada se imao dojam da se težište nove geopolitike seli na istok i da Kina postaje vrlo dominantna u tim promjenama”, kazala je.

Navela je i da su predsjednik Rusije Vladimir Putin i kineski partijski i državni šef Xi Jinping partneri u više čemu.

“Jedna od njihovih točaka bliskosti je bila da američka sila pada, a da EU ide ka raspadu. Ovo što se sada događa je potvrda obrnutog stanja”, dodala je Baković.

Vezano uz zajedničku poruku sa summita u Zagrebu da Putin ne smije dobiti rat, kazala je i da to ujedno odnosi i na bilo koju drugu silu koja bi nametala sličnu reviziju svjetskog poretka i međunarodnog prava. Smatra da Hrvatska može biti ponosna jer je bilo potrebno da se čuje takva snažna poruka.

“Moram ga usporediti sa Slobodanom Miloševićem iako su razlike možda veće nego sličnosti. On će nanijeti puno zla svima, najviše Ukrajincima, ali onda i ruskom narodu u Ukrajini i Rusiji jer rezultat svega ovoga ne može biti drugačiji”, smatra Baković.

Uvredljiva izjava Milanovića o Pelosi

Odgovarajući na pitanje o uvredljivoj izjavi predsjednika RH o predsjednici Zastupničkog doma Nancy Pelosi, Baković je kazala:

“Dobro je da postoje različita mišljenja i vrlo je dobro da se dvojica državnika na različitim dužnostima ne slažu uvijek, ali mene smeta razina na kojoj se ta rasprava odvija i ona ne zvuči dobro na jezicima zemalja koje politiku doživljavaju iznimno ozbiljno.”

Rusija gubi podršku Kine

Na konferenciji za novinare održanoj na kraju summita u Kazahstanu Putin je rekao da će njegov poziv ruskim rezervistima završiti za dva tjedna te da nema planova o daljnjoj mobilizaciji. Ipak, nakon toga su nastavljeni napadi. Na pitanje koga je Putin tada lagao, Baković kaže da se to ne zna, ali i skreće pažnju na zanimljive činjenice.

“Cijela priča o tom tijeku rata počinje od trenutka kada je Putin bio u Pekingu na otvorenju zimske olimpijade u veljači, samo tri tjedna prije početka rata. Tada je s predsjednikom Xi Jinpingom vodio razgovore za koje nećemo nikada točno saznati što su sadržavali, ali tada je na određeni način najavio intervenciju koju je Xi uvjetno i ograničeno odobrio”, rekla je Baković dodajući da od trenutka kada je rat počeo ići smjerom kojim nije planirano, kineska strana počela je pokazivati svoje nezadovoljstvo.

“Opetovano traži da se čim prije rat okonča jer Kina je jedna od rijetkih zemalja koja ima otvoreni dijalog i s Ukrajinom i s Rusijom”, govori Baković pa dodaje:

“Kini se ne sviđa produljenje rata i pokušavaju Putina prisiliti da to što prije okonča. Bivši savjetnik Putinov je rekao da on misli da je Xi zahtijevao da se do 16. listopada rat završi i da svakako Putin ne izađe iz tog rata kao gubitnik. Vrlo brzo nakon toga je Putin izašao s mobilizacijom koja je iznenadila sve.”

Baković napominje da su Putinove neuspjehe Xiju zamjerali i oporbenjaci unutar njegove partije. Oni su prigovarali mnogo toga, a jedna od primjedbi je bila da je prebrzo i prečvrsto stao uz Putina te da će i Kina izaći kao gubitnik iz svega toga.

“Bez Kine je malo vjerojatno da bi Putin mogao i ovoliko izdržati”, kazala je Baković.

Pojašnjava da Xi ne može odustati od Putina u potpunosti iako ne dijeli s njim uvijek ista stajališta. Nadalje, objašnjava i da se u ovoj krizi testira može li SAD biti istovremeno u sukobu s dvije sile – Kinom i Rusijom, te može li se EU nositi s dvije ovisnosti – o ruskim energentima i kineskom tržištu.

Tajvansko pitanje

Dvije su ključne stvari vezane uz tajvansko pitanje, smatra Baković.

“Jedno je taj povijesni zadatak da Tajvan mora biti dio Kine, a drugo su te kineske ambicije da 2049. postane najmoćnija svjetska velesila. Da bi to postala mora osvojiti taj otok jer su to vrata u Tihi ocean. Tko ima Tajvan, može kontrolirati gotovo cijeli Tihi ocean. Kineske ambicije su prije svega maknuti SAD s Dalekog istoka, a onda postupno potiskivati američku dominaciju iz cijelog Tihog oceana”, kazala je Baković.

Na pitanje kako bi se to moglo riješiti, a da nije ratnim putem, Baković je odgovorila:

“Nažalost, opcije su se smanjile. Bilo ih je, ali je Hong Kong loš primjer Tajvancima. To što je Kina učinila u Hong Kongu kao bivšoj britanskoj koloniji koja sada među mnogim mladima ponovno žali za tom kolonijom, potpuno je paradoksalno. Oni pod kineskom represijom doživljavaju da je život pod Velikom Britanijom bio puno bolji.”

Ističe da Xi budno promatra invaziju Ukrajine i analizira sličnosti svoje vojske s ruskom.

“Kineska vojska ma koliko god da je tehnološki uznapredovala ima puno sličnosti s ruskom, a to je prije svega u sustavu komunikacije, komande koja je poprilično zastarjela. I ono što je vrlo bitno je stupanj korupcije. Kineska vojska je slično kao i ruska korumpirana, mnogi generali su svoje činove kupili. I ono što sam čula od mnogih generala je da ne znaju kako bi se ta vojska ponašala u ozbiljnom ratu”, navodi Baković.

Foto: Hina