Čečeni i Rusi tvrde da je Mariupolj pao, a Ukrajinci da ga još drže. O paklu u ovom gradu za Federalnu televiziju BiH pričao je Bahrudin Delić.

Zavarivač po struci odselio je iz rodne Zenice, živio po industrijskim gradovima i stigao do Ukrajine, gdje je radio u željezari Azovstal. Posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno s obitelji. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je izaći iz porušenog Mariupolja i vratiti se u svoju Zenicu.

“Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgoreno ili je srušeno”, priča za Federalnu televiziju.

S kćerkom i suprugom te njenim roditeljima invalidima u Mariupolju se sklonio u podrum zgrade tamošnjeg Arhiva, a preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.

“Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kave u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore”.

Sve je to ostavilo ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje.

“Imao sam ranije 86-87 kilograma, mislim da sada preko nemam 62-63. Slab sam, prekjučer sam imao temperaturu 40,8”.

Za Federalnu televiziju priča i o posljednjem danu u Mariupolju, odakle je s obitelji kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora izašao na teritorij Rusije.

“To je bio kaos, taj dan granatiranje s jedne pa s druge strane, nisi mogao oka otvoriti. I to sve preko naših glava”.

Teško ratno iskustvo iz BiH, u odnosu na preživljeno u Mariupolju, za Bahrudina je neusporedivo. Kaže, kao i u svakom ratu, veliki se nadmeću preko leđa malih.

“Ovo što sam vidio za 38 dana nisam nigdje više vidio, nema ništa, gdje god izađeš… Izlazim iz stana – leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza – drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, tko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima, i takvih je bilo tisuće.“

Bahrudinov put do rodne Zenice posebna je priča. Tamo je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćerki kupili su avionske karte do Sarajeva. Prije toga javio se BH veleposlanstvu gdje su ga samo posavjetovali da od obitelji izvan Ukrajine traži pomoć. Bahrudinova kćer, liječnica, u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga s roditeljima ostala je u Rusiji. Sada je njegov cilj ponovno okupiti obitelj, ni po koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.

“Za mjesec-dva vidim se s obitelji u Njemačkoj jer će kćer dotad osigurati dokumente”, rekao je za Federalnu televiziju.

Foto: screenshot/Federalna televizija