Ugled Angele Merkel posljednjih je tjedana u Njemačkoj prilično narušen, piše Telegraph. ,Nakon invazije na Ukrajinu, bivši ministri koji su služili u njenom mandatu, redom se odriču njezine vanjske politike.

‘Nikad u životu nisam mislio da ćemo ući u takvu krizu s Rusijom’, rekao je Wolfgang Schäuble, bivši ministar financija tijekom Merkeličinog mandata.

‘I ja sam mislio da moramo surađivati ​​s Rusijom. Danas znam: pogriješio sam, svi smo pogriješili.”

‘Suočeni smo s gorkim saznanjem’, rekao je njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji je za vrijeme Angele Merkel bio ministar vanjskih poslova.

‘Držali smo se izgrađenih mostova u koje Rusija više nije vjerovala i na koje su nas naši partneri upozoravali. Bio sam u krivu, ali nisam bio jedini’, kazao je.

Ali žena u središtu svih tih zbivanja bila je prkosna. Merkel je dala kratku izjavu u kojoj osuđuje invaziju na Ukrajinu, no kaže da ‘ostaje pri svojoj odluci’ iz 2008. godine da blokira članstvo Ukrajine u NATO-u.

Osim toga, nije rekla više ništa, ostavljajući Njemačkoj da razmatra njezinu ostavštinu samo nekoliko mjeseci nakon što je otišla u mirovinu kao jedan od najvećih kancelara u njemačkoj povijesti, prenosi Jutarnji list.

‘Merkeličino toksično naslijeđe još će dugo zaokupljati ovu zemlju’, grmio je Alexander Marguier, urednik konzervativnog časopisa Cicero i dugogodišnji kritičar Angele Merkel.

Na pitanje je li Merkel totalno krivo shvatila Vladimira Putina tijekom svojih 16 godina na vlasti, zamjenik šefa Bundestaga iz redova CDU-a, Johann Wadephul, rekao je da je vrijeme da bivša kancelarka objasni neke stvari.

‘Nadam se da će Angela Merkel uskoro pronaći vremena i prilike da detaljnije prokomentira svoju politiku prema Rusiji’, rekao je Wadephul.

Rat u Ukrajini nije posve poništio njezino naslijeđe, već je bacio neugodno svjetlo na one dijelove njezine vladavine koje bi većina Nijemaca radije zaboravila.

Postignuća zbog kojih su je slavili prije samo nekoliko mjeseci, i dalje su netaknuta. Bolesnu njemačku ekonomiju je pretvorila u ekonomsku snagu kakva je danas.

Provela je Europsku uniju kroz krizu uvođenja eura i Brexit, a blok je ostao jedinstven.

Ali ukrajinski rat rasvijetlio je manje uspješna područja njezine ostavštine.

Bivša kancelarka bila je toliko popularna da se Olaf Scholz kandidirao kao njezin nasljednik unatoč tome što dolazi iz suparničke stranke. Čak je njezinu čuvenu pozu uzeo kao svoj zaštitni znak.

Ali on je u nekoliko dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, poništio mnoge njezine važne odluke.

Napušten je projekt plinovoda Sjeverni tok 2, kao i čitava energetska politika zbog koje je Njemačku bila ovisna o ruskom plinu.

Također, najavio je novo veliko ulaganje u obranu Njemačke od čak 100 milijardi eura i obećao da će Njemačka konačno ispuniti ciljeve NATO-a o vojnoj potrošnji.

Njemački saveznici konstantno su upozoravali na opasnosti prevelike ovisnosti o ruskom plinu i nemogućnost obrane tako velikog gospodarstva.

No, kritike nisu dolazile samo od strane saveznike. Wolfgang Schäuble, bivši ministar financija za vrijeme Angele Merkel, trudio se istaknuti da ‘nikada nije skrivao protivljenje Sjevernom toku’, a i njemački Zeleni bili su oštro protiv toga.

No to nisu bila pitanja koja su dominirala njemačkom politikom. Naprotiv, bile su to stvari o kojima pristojno njemačko društvo nije željelo govoriti.

Merkel do sada nije rekla ništa o vojnoj potrošnji ili ruskom plinu, a čini se da će povijest vjerojatno ocijeniti njezinu politiku pogrešnom i u jednom i u drugom slučaju.

Znakovito je da je jedino pitanje oko kojeg se odlučila oglasiti i braniti, njena odluka da se usprotivi članstvu Ukrajine u NATO-u 2008. godine.

Treće načelo njezine politike koje se posljednjih tjedana našlo na udaru kritike je njezino smirivanje Putina zbog čega joj je ipak jedan od bivših ministara stao u obranu.

‘Ako kažete da smo pogrešno procijenili agresivnost ovog čovjeka, onda se slažem s vama. Ali to ne znači da je čitava politika u proteklih 20 godina bila pogrešna’, rekao je Thomas de Maiziere, ministar unutarnjih poslova u mandatu Angele Merkel.

‘U ono su vrijeme ljudi znali govoriti kako je Merkel previše oštra prema Putinu i Rusima. U usporedbi s Francuskom ili Italijom, na primjer, ona je s Putinom razgovarala značajno oštrije.’

Tijekom većine vremena provedenog na čelu Njemačke, Merkel je bila jedan od glavnih Putinovih sugovornika sa strane Zapada. Nikada se nije bojala suočiti s ruskom predsjednikom, a jednom su čak čitavu noć raspravljali o Ukrajini.

No morala je igrati s kartama koje je dobila. Aneksiju Krima 2014. godine, Zapad je smjesta osudio, ali nije bilo mnogo volje za izravno sučeljavanje s Putinom.

Ako je Merkel i provela sate tražeći zajednički jezik s Putinom, činila je to uz suglasnost svojih zapadnih kolega.

Percepcija nje kao miriteljice, datira još iz vremena kad je 2008. godine razgovarala s tadašnjim američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem koji je predlagao da se Ukrajinu i Gruziju primi u NATO savez.

Putin se usprotivio planovima saveza da dođe do, kako on to gleda, ruskog dvorišta. Uz podršku tadašnjeg francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozyja, Merkel je kazala kako bi primanje tih zemalja u NATO uzrokovalo destabilizaciju u regiji.

Činjenica da Merkel još uvijek brani tu odluku, znači da i ona spada u krug onih koji smatraju da je širenje NATO-a do ruske granice, pridonijelo trenutnoj krizi.

Što bi se dogodilo da Merkel tada nije intervenirala, nikad nećemo doznati. No nije sigurno da bi bez nje Ukrajina postala punopravna članica NATO-a, što dokazuje i sadašnje oklijevanje saveza da intervenira.

‘Pozivam gospođu Merkel i gospodina Sarkozyja da posjete Buču i da vide do čega je dovelo 14 godina ustupaka Rusiji’, kazao je ovaj tjedan ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

‘Mislili su da će odbijanjem Ukrajine, umiriti Rusiju, uvjeriti je da poštuje našu zemlju i normalno živi uz nas.’

Foto: Hina