Proruski separatisti zaprijetili su da će ubiti trojicu zarobljenih stranih boraca koji su se borili na strani Ukrajine.
„Istrage“ nad dvojicom Britanaca i jednim Marokancem su gotove, rekao je glasnogovornik ureda separatističkog tužitelja.
„Nad optuženima se može primijeniti najstroža kazna – ona smrtna, uzevši u obzir ratno pravo“, rekao je glasnogovornik u petak, a prenosi agencija Interfax.
Slučaj je već predan sucima, dodao je.
Rusko vodstvo zaprijetilo je inozemnim borcima najstrožim kaznama u slučaju zatočeništva. Neće ih se smatrati vojnicima, upozoravao je ranije glasnogovornik ministarstva obrane Igor Konašenkov.
U Rusiji nije na snazi smrtna kazna, no ona je omogućena u proruskim područjima na istoku Ukrajine.
Tamo se planiraju i suđenja ukrajinskim borcima iz čeličane Azovstalj u Mariupolju. Mnogi od njih pripadali su Azovskom bataljunu koje ruski mediji predstavljaju kao nacistički.
Podsjetimo, prije nekoliko dana prvi put nakon predaje oglasio se zapovjednik pukovnije Azov Denis Prokopenko. Točnije, Rusi su mu dopustili da se kratko javi supruzi. Čovjek koji je Rusima simbol neonacizma, za čiju je glavu Putinov čovjek, čečenski vođa Ramzan Kadirov nudio pola milijuna dolara, dobio je 30-ak sekundi za telefonski razgovor.
Njegova supruga primila je nikad iščekivaniji telefonski poziv i dokaz da je živ, javlja RTL.
Katerina Prokopenko, supruga zapovjednika pukovnije Azov: “Bio je to razgovor od samo 30 sekundi. Pitao me je li sve u redu, a ja sam pokušala njega pitati je li s tobom sve u redu, ali, nažalost, bila je tako loša veza.”
I to je sve što zna. Od drugih supruga koje su također primile pozive čula je da su uvjeti zadovoljavajući.
Julija Fedosiuk, supruga borca AZOV-a Arsenija Fedusiuka: “Moramo znati više o njima. Želimo poboljšati njihove uvjete života i da se brzo vrate doma.”
Predaju zarobljenika Azovstalja Rusi su redovito pokazivali javnosti, pa čak i ponekog zapovjednika. No, Prokopenka se nije vidjelo. Jedino što se moglo čuti bile su neprovjerene informacije da je u čeličanu po njega došlo oklopno vozilo.
Vojni analitičar Igor Tabak: “Dobro je vidjeti da je Crveni križ imao ulogu u njihovom zarobljavanju, to sve im diže vjerojatnost preživljavanja, ali sve to nisu garancije, puno ovisi o sreći.”
Tog tridesetogodišnjaka inače fakultetski obrazovanog i nekada člana Ultrasa, navijača nogometnog kluba Dinamo Kijeva, Rusi su često spominjali u denacifikaciji Ukrajine.
Što Prokopenko može očekivati, najbolje zna vukovarski zatočenik srpskih logora Dragutin Guzovski:
“Šta će oni proć’, to je strašno! Ja mislim da se nitko od njih nije trebao predati Rusima, jer vjerojatno nitko neće ostat živ, a ako i izađe, neće se vratiti isti čovjek.”
On je u logoru je bio više od pola godine. I kao što sada ruske televizije snimaju zarobljenike, tako su i njih srpske:
“Dolazila je televizija iz Novog Sada, oni su nam dali što moramo pročitati i snimili su nas s robijaškim brojevima. Morali smo reći da smo bili ustaše i da smo vršili genocid nad srpskim stanovništvom.”
Prokopenkova supruga očekuje još poziva što je kaže predviđeno prema sporazumu između Ukrajine i Rusije o predaji, a čiji detalji nisu poznati:
“Ako je Rusija pristala na sporazum i ako ga bude provodila, neće biti takvih zločina, mučenja. Nadamo se da se ništa loše neće dogoditi.”