Ruske snage napadaju po čitavoj liniji fronte dugoj gotovo 1.300 kilometara. Estonski analitičar Artur Rehi izračunao je kako je prosječan životni vijek ruskog unovačenog vojnika od potpisivanja ugovora tek mjesec dana.
Ovaj brutalan podatak nikoga ne bi trebao iznenaditi. Odlučni da zauzmu što je više moguće ukrajinskog teritorija koliko god brzo mogu, ruski lideri u Kremlju u loše organizirane napade šalju nepripremljene vojnike bez ikakve podrške.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Tomaševića baš briga za njih: S Glavnog kolodvora autobusi za Veliku Goricu kreću tek nakon svakih 100 minuta – svađe, bijes i kaos
Rujan je za Ruse bio najkrvaviji mjesec od početka čitavog rata, a ni listopad nije bio puno bolji. Dnevni gubici u ruskoj vojsci posljednjih mjeseci često premašuju 1.500 (brojka uključuje poginule i ranjene vojnike). Ukupno je prema američkim izvorima i službenim ukrajinskim izračunima Rusija od početka svoje invazije izgubila između 600 i 730 tisuća vojnika, prenosi N1.
Nevjerojatno je to da ove strašne brojke nisu usporile ruski napredak u najmanje dva ključna sektora na fronti u Donjecku. Rusi su svoju ofenzivu na tom dijelu pokrenuli krajem 2023. godine. U veljači su okupirali uništenu Avdiivku a tijekom ljeta i jeseni preplavili ukrajinske snage i natjerali ih na povlačenje do utvrđenog grada Pokrovska, 40 kilometara zapadno.
Istovremeno su Rusi od rujna izveli seriju skupih – ali efikasnih – manevara u Vuhledaru, prisilivši iscrpljene ukrajinske branitelje u tom gradu na povlačenje. Time su destabilizirali čitavu liniju fronte na jugu Donjecka.
Također su počeli pritiskati 20.000 ukrajinskih trupa koje su u kolovozu okupirale 400 kvadratnih kilometara teritorija u ruskoj regiji Kursk. Tamo oko 50.000 ruskih vojnika napada Ukrajince uz pomoć pojačanja iz Sjeverne Koreje.
Ponestaje li Rusiji ljudi?
Činjenica da Rusija može održavati ovakav zamah na ratištu usprkos katastrofalnim gubicima jedan je od velikih paradoksa čitavog rata. Ipak, postoje temelji za argument da su ti gubici zaista neodrživi. Rusiji zaista može ponestati najvažnijeg resursa – ljudi.
Uzmimo u obzir stanje ruskog gospodarstva. Ratna potrošnja sada čini više od 6 posto BDP-a države. To je dvostruko više od udjela u BDP-u koji SAD ulaže u vlastitu vojsku, a tri puta više od preporuka NATO-a.
Sav taj novac izazvao je eksploziju inflacije na čak 8 posto. Ruska centralna banka povisila je ključne kamatne stope na 21 posto, a investicije u industriju su drastično pale.
Sankcijama opterećene tvornice ne mogu pronaći radnike. “Specijalna operacija u Ukrajini izaziva promjene u kretanjima ljudi, a taj problem ne može se riješiti brzo,” kaže Aleksander Šokin, čelnik ruskog sindikata industrijalista i poduzetnika.
Vrijednost ruske rublje pada – i to nevjerojatnom brzinom. Od kolovoza je ruska valuta izgubila trećinu svoje vrijednosti u usporedbi s američkim dolarom. Takav pad prisilio je rusku centralnu banku u srijedu na zamrzavanje kupovine stranih valuta.
Može li Ukrajina izdržati?
Krajem 2023. godine estonsko ministarstovo obrane izračunalo je kako će Ukrajina zajamčiti poraz Rusije 2025. godine ako u 2024. godini ubije ili rani 100.00 ruskih trupa. Ukrajinci su dosad ove godine možda uspjeli raniti ili ubiti oko 300.000 ruskih vojnika.
I Ukrajina bilježi velike gubitke – do 100 tisuća poginulih i možda oko 400 tisuća ranjenih od početka rata, izračunao je The Economist. Uz to, ima problema i s mobilizacijom. To sve može značiti da Ukrajina treba nastaviti činiti ono što čini još od kraja 2023. godine: mijenjati teritorij za priliku da nanese ogromne gubitke Rusima.
Ako postoji jedna mana ove strategije, to je činjenica da u siječnju vlast u SAD-u preuzima izabrani predsjednik Donald Trump.
Okružen savjetnicima među kojima će mnogi biti – kako se zasad čini – neiskusni diletanti i teoretičari zavjera naklonjeni autoritarnim režimima, Trump bi mogao ublažiti sankcije protiv Rusije, prekinuti slanje vojne pomoći Ukrajini i pritisnuti zemlju da pristane na loše mirovne uvjete, sve to točno u trenutku kada je Rusija ranjena, siromašna – i slaba.
Foto: Hina