U emisiji Podcast inkubator gostovao je ratni fotoreporter Zoran Marinović koji se nedavno vratio iz Ukrajine. Iz prve ruke je svjedočio što se tamo događa i kako izgleda izvještavanje iz te zemlje.
Iako ne štedi Putina i njegov propagandi stroj, otkriva i kako je na drugoj strani nemoguće doći do istine. Tvrdi da tako nešto još nikad nije vidio u 20 godina, koliko se bavi izvještavanjem iz ratnih područja, donosi zadardanas.
– Užasno je teško stvoriti pravu sliku što se događa u Ukrajini. Sve prolazi kroz neke kanale foto-safarija. Znači, nešto se negdje dogodi, to mjesto se prvo pripremi za dolazak novinara i onda im se pokaže samo ono što im se želi pokazati. To na neki način možda ima i neka opravdanja, ali to nije novinarstvo. Od Rusa se to očekuje ali ne i od Ukrajinaca. Korona-novinarstvo se samo preselilo u Ukrajinu’, otkriva Marinović.
Ističe kako se u Ukrajini susreo s mnoštvo apsurda što se tiče izvještavanja.
– S jedne strane imaš te organizirane foto-safarije gdje se nama ne dozvoljava da bez dozvole snimimo i jednog ukrajinskog vojnika i gdje dok se s druge strane ti isti vojnici mobitelima snimaju kako ubijaju ruske vojnike i to objavljuju po društvenim mrežama’, nezadovoljan je Marinović.
Istovremeno pokušava dokučiti razloge takvog ponašanja ukrajinske strane.
– To možda ima nekakvog smisla, ipak je rat. Rusi prate signale mobitela stranih novinara. Ako oni snimaju primjerice neke ukrajinske vojnike koji iza sebe imaju recimo haubice, Rusi vide da se novinari grupiraju oko nečega i odmah šalju avion da to mjesto raketira. Ali s druge strane imaš vojnike koji u svakom trenutku svojim mobitelima snimaju apsolutno sve’, nezadovoljan je Marinović.
Tvrdi kako je jako frustriran zbog nametnute cenzure.
– Sve je to propaganda. Primjerice, malo tko zna da se u ovom trenutku u Kongu zastrašujuće borbe. Znate li da je samo danas poginulo više ljudi u Kongu nego od početka rata u Ukrajini? O ratu u Jemenu se priča ali ti nitko ne sluša’, smatra Marinović.
Tvrdi da živimo u licemjernom svijetu.
– U Ukrajini je rat ali vlakovi s ugljenom svo vrijeme idu iz Donejcka na zapad. Plin u našim radijatorima je i dalje ruski. Tragedija je gledati kako 19-godišnjaci oblače ispeglane uniforme, stavljaju šljemove i odlaze u kamionima na front. Ista je takva tragedija gledati kako netko ubija zarobljene ruske vojnike. Ja se samo tako mogu postaviti. U svemu tome svi ti obični ljudi samo se bore za vlastitu egzistenciju, ocjenjuje Marinović.
Foto: Hina