Tko je hrvatski trgovac ruskim plinom kojemu se slijevaju milijarde?

Tko je hrvatski trgovac ruskim plinom kojemu se slijevaju milijarde?

Kraj je godine kada građani kreću ‘peglati’ kartice kako bi kroz nova zaduženja dostojanstvenije proslavili božićne i novogodišnje blagdane, dok poduzetnici zbrajaju financijske učinke 2018. Iako će ti rezultati biti objavljeni tek koji mjesec kasnije, gotovo da nema sumnje kako će i u ovoj godini Prvo plinarsko društvo (PPD) Osječanina Pavla Vujnovca sve iznenaditi svojim poslovnim rezultatima.

Lani je, podsjetimo, ta tvrtka imala promet od 7,5 milijardi kuna, dobit veću od 250 milijuna kuna i sve to s dvadesetak zaposlenih. Ali, ne trlja zadovoljno ruke samo Vujnovac . I odgovorni u ruskom Gazpromu, čiji plin prodaje PPD, također mogu negdje ispod zidina Kremlja popiti šampanjac. Preko PPD-a Hrvatska gotovo sve svoje potrebe za uvozom plina namiruje iz ruskih izvora. No, to im nije glavni razlog za slavlje.

Naime, kako slične ugovore s Gazpromom imaju i neke zemlje u okruženju, posebice, Mađari, tako se učinila gotovo nepotrebnim gradnja terminala za ukapljeni plin (LNG) na Krku preko kojeg su Amerikanci zemljama jugoistočne te dijelom i srednje Europe htjeli prodavati svoj (i onaj iz drugih zemalja) plin koji u zadnje vrijeme u ogromnim količinama proizvode iz škriljevca. Gazpromu je uvijek interes ostvariti dobit, a još je veći ‘gušt’ ako se pritom zagorča život konkurentu, u ovom slučaju, SAD-u.

U tom energetskom, a neki kažu i geopolitičkom, nadmetanju, važnu ulogu za Ruse igra Vujnovac, hrvatski trgovac njihovim plinom te su s njim prošle godine potpisali desetogodišnju suradnju. Čak i kad terminal na Krku počne s radom, kako je najavljeno, otprilike za dvije godine, i tad će Rusi biti u prednosti jer će američki plin koji će stizati morem posebnim tankerima biti 20 posto skuplji od onog ruskog koji ide cjevovodima.

I ne samo to. Vujnovac će osim zagrebačkoj Plinari te Hrvatskoj elektroprivredi, s kojima ima dugoročne aranžmane, ruski plin zasigurno i dalje usmjeravati i prema kutinskoj Petrokemiji u kojoj je odnedavno suvlasnik s INA-om. Uložili su zajedno 300 milijuna kuna te sada imaju nešto više od 50 posto tog najvećeg industrijskog potrošača plina u zemlji.

Rizik tog preuzimanja za spomenute aktere je relativno mali jer je država već ranije otkupila bankarske kredite, smanjila im cijenu transporta plina te učinila druge ustupke pa i onaj kako će se na kraju Petrokemija opet vratiti u državne ruke ako se pojave neke dubioze i to za istu cijenu za koju su je i kupili. Stoga neki govore kako je ta tvornica zapravo poklonjena, ali ako je alternativa bila odlazak u stečaj, drugi upozoravaju, onda je i ovo rješenje bolje pa makar koliko trajalo.

Ugovor su, simbolički, potpisali Vujnovac u ime PPD-a te u ime INA-e, Sandor Fasimon, predsjednik Uprave te mađarsko-hrvatske tvrtke koji je svoj zanat trgovanja energentima, kakve li slučajnosti, ispekao u Rusiji, gdje je bio predstavnik Mola. Tako ruski igrači postupno preuzimaju gotovo cijeli energetski kolač u Hrvatskoj. Drugima su ostavljene samo mrvice, pa i Amerikancima, jer za LNG terminal koji oni forsiraju, zasad je zainteresiranost jako slaba.

To je vjerojatno i razlog ljutnje američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta koji se bez diplomatske uvijenosti usprotivio da Rusi preuzmu Inu kad je Rosnjeft dao svoju ponudu, protivio se i da ruske banke postanu većinski vlasnici Agrokora, a u vezi s plinom uporno ponavlja kako Hrvatska i druge zemlje ne bi trebale biti ovisne o samo jednom dobavnom pravcu ističući tako prednost alternative koja bi se pojavila s dovršetkom terminala na Krku.

Kako god bilo, Vujnovac će, barem dok traje desetogodišnji ugovor s Gazpromom, po svemu sudeći, svake godine šokirati hrvatsku javnost novim milijardama koje će se pojavljivati na računu njegove tvrtke koja je, spomenimo, bila siromašak koji je jedva preživljavao dok nije počela dobivati unosne poslove s državnim tvrtkama. Najprije sa zagrebačkom Gradskom plinarom, potom s Hrvatskom elektroprivredom i na kraju s Petrokemijom.

Taj novac Vujnovac je dalje ulagao u nove akvizicije te je tako postao vlasnik 25 posto luke Ploče, ušao je i u poslove s prijevozom tereta željeznicom (HŽ Cargo) te u prodaju električne energije. Iako mnogi njegov poslovni uspon povezuju s političkim napredovanjem njegova školskog prijatelja Ivana Vrdoljaka, trenutnog predsjednika HNS-a, obojica to odlučno odbacuju.

Oni koji su istraživalu tu vezu, objavio je portal Faktograf, došli su tek do podatka da je Sabina Škrtić, nekadašnja Vrdoljakova pomoćnica za sektor energetike dok je sadašnji predsjednik HNS-a bio ministar gospodarstva, sada jedna od direktorica u Vujnovčevom koncernu. Kako god bilo, osječki poduzetnik koji je PPD registrirao u Vukovaru i prilikom predaje poslovnog izvješća za ovu godinu opet će izazvati zavist drugih poduzetnika zbog vjerojatnog novog rasta i prometa i dobiti.

Za razliku od američkog sna koji u SAD-u i uređenim demokracijama ostvaruju radišni i poduzetni ljudi kroz privatni biznis ili neka inovativna rješenja, ova verzija hrvatskog sna kakva je dopala i Pavla Vujnovca, za one koji o tome još možda imaju iluzija, nije moguća bez aranžmana s državom, zapravo u njegovu slučaju s dvije: Hrvatskom i Rusijom.

Facebook Comments