Pjevač Zdravko Čolić uvijek je isticao da je Sarajlija, a u očevini, Vlahovićima, bio je samo jednom. Zdravko Čolić je po ocu i majci Srbin, ali nikada to nije isticao u prvi plan. Tako je postupio i za vrijeme rata tako da za razliku od nekih može bez problema dolaziti u Sarajevo i održavati koncerte.

Zdravko je, zna cijeli Balkan, rođen u Sarajevu i svi ga smatraju Bosancem, a u stvari je čist Hercegovac – i majka i otac su mu Hercegovci. Sam Čola je rijetko pričao o svojoj obitelji, tek nekoliko puta je spominjao Trebinje i Stolac, majčino rodno mjesto Trebinjske šume, ali Vlahoviće nikada. A Čolići su baš iz Vlahovića, jedno od većih sela, 15 kilometara od Ljubinja. Bilo je tu nekada više tisuća duša, škola, crkva, a sada u njemu živi tek dvoje starijih i Milivoje Čolić (49), jedan od rijetkih koji se vratio u selo i tu živi, tik uz poveliku kamenu kuću gdje su rođeni Zdravkovi otac Vlado, djed Dušan.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Šokantnu izjavu Belgijanca komentira poznati hrvatski psihijatar: Je li Blanka Vlašić pred razvodom?

Na njima su još originalna vrata, katanac, krov se skoro urušio, ali još ponosno prkosi vremenu, vjetru, kiši i čuva glasove prošlosti. Obrasla je u travu, jedna strana je skoro srušena, ali odolijeva, čak i posljednji potres nije uspio pokoriti je, pisala je prije nešto više od godinu dana Story.

‘Evo, ovo je kuća. Tu je rođen Vlade. Ovo je, vidi se, turska gradnja. Knez sela je bio u ovoj kući. Čola ti je od te familije, od posljednjeg kneza iz sela, Čolići su bili kneževi (upravljali selom, p.a). Kneževi su bili, gdje su bili Turci. Ulazilo se s gornje strane, dole je bila stoka, gore je čeljad spavala. Šćepan je bio zadnji knez Čolića, to je Zdravkov pradjed. Čola ti ovdje nije rođen, on je jednom došao, bio prije deset godina s bratom. Djed mu se iselio u Topolovac, a Vlado, njegov otac, bio je u Sarajevu u policiji. Po meni, nisam ni siguran da Zdravko vjeruje kako je odavde’, kroz osmijeh priča Milivoje.

‘Iz te kuće, tu je knez stolovao, pobjegli su svi Čolići naši, bježali ljudi, i ne samo Čolići, nego svi iz sela od Turaka u Crnu Goru. Kada su se vratili, nama vrata na polači, po starinski su tako zvali kuću. Prepoznali su ih u Bitulji Donjoj, Turci odnijeli, to su muslimanska sela do Stoca, oni otišli, skinuli ta vrata i vratili ih’, ispričao je Milivoje, ponosan na svoje Čoliće.

‘Bili smo jako sretna obitelj iako smo živjeli od jedne plaće, tatine. Radio je u državnoj službi, pa se u to vrijeme Božić nije moglo slaviti kao danas, ali smo zato uvijek s veseljem čekali mljekara iz sela gdje se slavio blagdan uz sve običaje i koji je donosio nama mlijeko i božićne darove’, rekao je Čolić tom prilikom.

Sjećam se kako smo se do polaska u školu okupljali u Trebinju kod babe i djeda i kako smo dobivali darove od rodbine, prijatelja i komšija. Bilo je to drugo vrijeme, ljudi su bili bezbrižniji, a samim time i otvoreniji jedni prema drugima. Zvali su se preko puta na kavu ili ručak, spavali jedno kod drugoga, zajedno se veselili i tugovali. Nažalost, danas se to promijenilo‘, komentirao je pjevač.

Jednom prilikom j erekao da je Bosanac i da se time ponosi.

Ponosno, jasni i glasno Čolić se izjasnio: Ja sam Bosanac, rođeni Sarajlija!To je nešto moje i što nikome ne dam.

Podsjetimo,  Zdravko Čolić svojedobno je završio u pritvoru, o čemu je kasnije pričao u detalje. Naime, sredinom osamdesetih, kako je istaknuo, odlučio je postati biznismen, a imao ga je peh zbog kojeg je završio pred sucem i dobio spis.

Čolić je pritvoren, pa pušten da se brani sa slobode, a razlog tome bila je kupnja deviza, piše Kurir.

– Bio sam svojevrsni menadžer i čovjek koji je imao određena uložena sredstva u oblasti telefonije, a da sam se bavio malim biznisom šira javnost je doznala tek kada sam uhićen u Ohridu zbog pretvaranja kreditnih sredstava u devize. U Makedoniji je tada bilo jeftinije kupiti devize nego u Beogradu i Zagrebu – rekao je tada pjevač.

– Bilo je jako neugodno. Ljudi su u tim albanskim selima kupovali devize. Pratili su me cijelo vrijeme jer što ću ja tamo u veljači kad nema ni koncerata ni turista. A ja natovaren u teški kaput kao u pjesmi Bijelog dugmeta, a oni me čekaju i uzimaju mi ​​sve devize. Kasnije je Ante Marković uveo legalan otkup deviza i da sam čekao osam mjeseci, tog uhićenja ne bi bilo. Ali to je bio čisti novac, nikakva “crna lova” – istaknuo je Čolić, te otkrio kako su ljudi reagirali na ovu situaciju, prenosi Kurir.

– Prvi dan sam bio u uredu načelnika. Ja sam poštovan. Voda i burger. Zatim su me poslali u hotel na spavanje, a ujutro bih došao na razgovor. Razgovor traje cijeli dan, od osam ujutro do osam navečer. Bila je to vrsta pritvora s tolerancijom. Nakon tri dana me istražni sudac pustio i branim se sa slobode.- priča legendarni pjevač.

– U smjeni su ulazili ljudi koji prate suđenje, na uvodnoj riječi jedni, pa odu da drugi uđu slušati obranu, a treća grupa ljudi dolazi na optužnicu. Kad sam došao na suđenje, jedni bi vikali: “Kriv je, osudite ga”, drugi su vikali: “Gdje ste čovjeka osudili, pa svi kupujemo devize?” I, naravno, poslije dođe Ante Marković i donese zakon da svi kupimo devize – zaključio je tada.

Foto: Hina