Boris Jokić, nesuđeni voditelj cjelovite kurikularne reforme, oštro se obrušio na eksperimentalni program Škola za život koja se od ove školske godine počela provoditi u 73 osnovne i srednje škole na inzistiranje ministrice obrazovanja Blaženke Divjak i HNS-a, stranke koja ju je na tu poziciju kandidirala.

Jokić je u razgovoru za N1 televiziju rekao da Škola za život “ima neke veze s cjelovitom kurikularnom reformom, no taj projekt je isključivo projekt Ministarstva i nema veze sa Strategijom obrazovanja” dodajući kako “to ne znači da neće imati neke pozivitvne efekte”.

Ipak, upozorio je da “to nije ono što je predlagano, to nije ono za što je Sabor glasao, to nije ono za što su ljudi izašli na ulice. Škola za život je modifikacija nekih stvari, to nije sustavna, cjelovita reforma obrazovnog sustava, nije nešto što može osigurati dugoročne promjene”.

Kritizirao je ministricu Divjak, a njezin način prezentiranja Škole za život usporedio s javnim nastupima predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

“Trebamo se čuvati onih koji se slikaju za svoju PR  kampanju. Nisu takvi samo u Ministarstvu obrazovanja, imamo ih i na vrhu, poput predsjednice. To slikanje za vlastiti PR je krinka za bezsadržajnost” rekao je Jokić naglasivši kako su “posebno licemjerne stranke koje svojataju cjelovitu kurikularnu reformu” jer “ona nije HDZ-ova, SDP-ova, nije od niti jedne stranke pa tako niti HNS-a. Mi koji smo radili na tome, poseban je osjećaj gađenja kada vidite političare koji je svojataju, stavljaju jumbo plakate s Twitter objavama… To je posebno neodgovorno, to nije niti ljudski. Posebno nije nešto što može izgraditi hrvatski obrazovni sustav prema nečem boljem.”
Govoreći o zakonu o udžbenicima Jokić je istaknuo kako “politike ulažu u kratkoročna rješenja koja su ljudima vidljiva.”

– To mogu biti udžbenici, mogu biti tableti, neko računalo. To je sve periferno. Ono u što se treba ulagati, to se neće vidjeti. Kao osoba apsolutno zagovaram ulazak digitalnoga u škole, no ukoliko cijelo vrijeme inzistirate na digitalnom, činite grešku. Istraživanja pokazuju da digitalizacija nije rezultirala povećanom eifkasnošću i smanjenjem troškova. Da sad krenete u subsaharsku Afriku i vidite što diktatori rade kada žele pokazati da nešto rade, kupuju tablete i računala, ne ulažu u ljude, zaključio je Boris Jokić