Koga sindikati štite? U privatnom sektoru posao izgubilo 500 tisuća radnika, a u javnom samo šest

Koga sindikati štite? U privatnom sektoru posao izgubilo 500 tisuća radnika, a u javnom samo šest

Hrvatski nastavnici i učitelji u srijedu 28. studenoga kreću u štrajk koji će, prema riječima organizatora, predsjednika sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Željka Stipića, trajati dugo. Traže povećanje plaća od 18,9 posto i najavljuju da će i štrajk  trajati dok se njihovim zahtjevima ne udovolji – “iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec”. Štrajk su najavili svi sindikati javnih službi, od obrazovanja i zdravstva, preko socijalne skrbi do kulture. Sindikalci traže da Vlada pri trošenju proračunskog novca konačno shvati što je prioritet za Hrvatsku, a to su ljudi bez kojih državni aparat i javne službe ne bi mogli opstati. Jesu li zahtjevi sindikata realni te imaju li šanse ostvariti trenutačno povećanje plaća  pitali smo predsjednika Udruge poreznih obveznika Davora Huića i predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Severa.

Davor Huić u razgovoru za Teleskop.hr kaže da  sigurno da su medicinske sestre i učitelji potplaćeni, kao što su ljudi u mnogim drugim zanimanjima potplaćeni, no smatra da plaće u javnom sektoru ne bi trebale rasti brže od rasta ukupne ekonomije, javnog i realnog sektora.

“Medijan plaća u Hrvatskoj je oko 5.200 kn što se odnosi na pola svih zaposlenih u Hrvatskoj. To je naš standard, naša razina. Plaće su niske u javnom, ali i u privatnom sektoru. Siromašna smo zemlja. Nastavnici i učitelji zaslužuju bolje plaće, ali od kuda namaknuti novac za to?”, pita Huić. Drugi problem je efikasnost javnog sektora, dodao je. “To pokazuju razna istraživanja, upitni su natječaji, razina odgovornosti zaposlenih, ali i njihov broj. Kada bi se smanjio broj ljudi bilo bi i prostora za povećanje plaća u javnom sektoru. Naglasak je na efikasnosti javnog sektora”, kaže Huić i ističe kako je potrebna reforma javnog sektora koja bi dovela do njegove efikasnosti.

“U javnom sektoru ne možeš dobiti otkaz. Nema sankcija za loš rad. U zadnje tri godine otkaze je dobilo šest osoba u javnom sektoru, a istovremeno je u realnom sektoru otkaz dobilo 500.000 ljudi! Mnogi od njih su promijenili posao, otišli raditi u neku drugu zemlju, a dio njih u nekom trenutku je došao i na Zavod za zapošljavanje. Omjer je 500.0000 prema šest. Pogledajte dinamiku. Razlika je ogromna…. To je rezultat nesankcioniranja teških povreda discipline, neizvršenja zadataka u javnom sektoru. Sustav je neupravljiv, ako nemaš sustav kažnjavanja i nagrađivanja kako ćeš upravljati njima”, naglašava Huić.

Dugo najavljivane reforme koje bi, između ostaloga, trebale smanjiti broj zaposlenih u državnim institucijama svaka vlada odgađa. “Svi se opiru tome, od građana se traži da plaćaju više, a ne daš im pravo da kažu što nije u redu i što treba biti bolje, primjerice zašto nam je Sveučilište ispalo sa svih lista, zašto smo nekonkurentni, zašto učenici imaju loše rezultate na svim testovima, zašto sve više učenika ide na privatne instrukcije, kakva nam je medicinska zaštita i zdravstvo u kojem ženama rade kiretažu bez anestezije, zašto imamo duge liste čekanja, posebno za starije, zašto bolnice vode doktori, a ne profesionalni menadžeri… itd. To nije u redu, ima tu milijun stvari i volio bih da se sindikati s time bave više, da budu konstruktivni da gledaju širu sliku i da analiziraju stvari koje muče građane”, kaže Huić.

Ističe kako su sindikati interesna skupina i njihovo je pravo da traže veće plaće, no one ne bi trebale rasti brže od rasta ukupne ekonomije, javnog i realnog sektora. Oni mogu organizirati prosvjed, ali problem je što njih zanima jedino njihova plaća, a ne bore se za interese cijele zajednice. To ih ne zanima, i ne možeš očekivati od tog štrajka neki drugi rezultat, jer oni tako to i ne postavljaju, oni su za status quo i tu je problem jer cementiraju postojeće stanje koje nije dobro”, rekao je za Teleskop.hr Davor Huić ukazujući na činjenicu koju sindikalisti ne žele ili ne mogu vidjeti: “Objektivno, sindikati po svaku cijenu štite sva radna mjesta, a time i klijentelizam i populističko kadroviranje – to je istina s kojom se sindikati moraju suočiti”, zaključuje Huić.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u razgovoru za Teleskop.hr plaće su male i učitelji i nastavnici žrtve su drugih politika štednje i uvijek smo mi ti koji moramo prihvatiti nekakva odricanja, a to su ljudi na kojima počiva cijeli državni aparat, obrazovanje, zdravstvo i državne službe. Država ima problem da se ljudi zbog malih plaća sve manje odlučuju zapošljavati u tim poslovima”, kaže Krešimir Sever.

Ljut je na sve dosadašnje vlade koje stalno kalkuliraju i popuštaju pod pritiscima Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), MMF-a i drugih međunarodnih institucija. “Ispada da su im do tijela prije košulja nego potkošulja. Važnije im je što misle financijske institucije, nego interesi vlastite zemlje”, kaže Sever navodi primjer Bugarske čije su vlasti davno shvatile da drastična štednja ne rješava ništa. “Oni nekoliko godina zaredom drastično povećavaju plaće u javnom sektoru. Preporuke međunarodnih financijskih institucija su nešto što “vladi dobro dođe”, rekao je Sever, i dodaje kako se na primjeru Bugarske vidi kako vas “ne može nitko pritisnuti ako vi ne želite, jer oni nemaju mehanizama da te svoje preporuke nametnu državama”, kaže Sever i konstatira da je, na žalost, hrvatskoj Vladi puno važnije slati poruku o suficitu i juriti prema euru, nego dobrobit njihovih građana.

Sever se ne slaže s tvrdnjama da je hrvatski javni sektor preglomazan. “Broj ljudi u javnom sektoru nije prevelik. Problem je što se želi da ti ljudi budu žrtve, žele da se sve nezadovoljstvo javnosti sruši na njih. Barata se pojmom uhljeba, što je silno nepošteno”, ogorčen je Sever i kaže kako nitko ne gleda na “uhljebe u privatnim tvrtkama koje su na neki način ovisne o politici”. Bez ovih ljudi nema učinkovite države, bilo da je riječ o ljudima u javnim zdravstvu, obrazovanju ili socijali. kaže Sever dodajući da želi vjerovati da će ih javnost poduprijeti u zahtjevima. “Štrajkovi bole one kojima su namijenjeni, sindikati iz javnih službi ne rade to iz obijesti, jer im je dobro to raditi, nego zato što su ih sve vlasti natjerale na takve korake”.

Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je još jednom apelirala Vladi da smanji poreze i prireze kako bi se rasteretili poduzetnici i omogućile veće neto plaće radnicima. Sever u njihovim potezima ne vidi iskrenu želju za promjenama.

“U ovoj zemlji nema većih narikače nego što je HUP. On stalno kuka i nikad mu nije dovoljno koliko god dobije od države. Čelnik HUP-a govori da treba povećavati plaće radnicima i smanjiti poreze, a s druge strane je za smanjenje plaća radnika radi konkurentnosti. Pa neka pojasni što misli. Od države traže učinkovitost i olakšice, ali ne žele platiti ništa kada je riječ o socijali, zdravstvu i  obrazovanju”, ogorčen je Sever i objašnjava da HUPi provodi politiku tvrtki koje su u njemu zastupljene. To je problem velikog dijela poslodavaca koji su zastupljeni u HUP-u. To je njihova politika”, kaže Sever i optužuje vodstvo HUP-a da “spretno igraju igru s raznim vlastima i lijeve i desne provenijencije i dogovaraju s njima na brojnim “ručcima i doručcima”.

Na molbu da pojasni svoju izjavu da Hrvatska nema preglomazan javni sektor Sever kaže da je priča o glomaznom javnom sektoru hajka koja se vodi protiv zaposlenih u njemu. Ako pitate Borisa Plešu iz Sindikata državnih službenika ili Vilima Ribića iz sindikata znanosti i visokog obrazovanja, svi će vam reći da je taj sektor unutar prosjeka Europe, negdje na razini Francuske u odnosu na broj stanovnika.  “Oni se, izgleda, trebaju stidjeti što rade u javnom sektoru, a o njima svi ovise, to su liječnici, medicinske sestre, vatrogasci…”, rekao je Sever. Na primjedbu kako na spomen “uhljeba” ljudi najprije pomisle na velik broj zaposlenih u raznim brojnim državnim agencijama i ministarstvima Sever je ponovo oštro kritizirao dio hrvatskih poslodavaca. “Svi gledaju vozni park javnih dužnosnika, ali nitko ne gleda kakav je vozni park kod privatnika. “Pohlepa je vrlo izražena u privatnom sektoru, dobar dio u privatnom sektoru dobro živi na račun svojih zaposlenih, uz časne izuzetke koji vode brigu o svojim radnicima”, zaključio je Krešimir Sever.