Ministar financija Zdravko Marić najavio je u nedjelju povećanje neoporezive naknade za novorođenče sa sadašnjih 3.362 kune na 10.000 kuna. Tu naknadu poslodavac ima “mogućnost i pravo” isplatiti svojoj “zaposlenici koja rodi”, rekao je ministar Marić predstavivši tu mjeru, koja stupa na snagu od Nove godine kao “stanovit doprinos Vlade RH demografskoj obnovi”.

Ministar nije pobliže objašnjavao moguće učinke te mjere i koliko bi novorođenčadi, odnosno, majki, njome bilo obuhvaćeno iako su vjerojatno radili određene kalkulacije s obzirom na to da je ta naknada, odnosno, nagrada, kako ju je u jednom trenutku nazvao, vezana uz izmjene Pravilnika o porezu na dohodak.

Iz ovog što je objavljeno, čini se, kako “mogućnost i pravo” dobiti tu naknadu imaju samo zaposlenice koje rode, a u stalnom su radnom odnosu. Ta “mogućnost i pravo” se vjerojatno ne odnosi na one koje su zaposlene na određeno. Oni koji rade na ugovor o djelu ili autorski honorar, također nisu na tom popisu.

Nadalje, o naknadi će odlučivati svaki poslodavac. Za pretpostaviti je kako će zaposlenice u državnom i javnom sektoru, ostvariti to pravo jer ionako novac dobivaju iz proračuna. Samo će si povećati iznos koji im treba dostaviti iz državne blagajne za visinu tih naknada, i problem će biti riješen.

No, privatne tvrtke koje svojim porezima uglavnom i pune državnu blagajnu, tu vjerojatno neće postupiti na isti način. One bogatije, koje dobro stoje, isplatit će po svemu sudeći, svojim zaposlenicama koje dobiju dijete, puni iznos te neoporezive naknade. Neke od njih to su napravile i sada kada je neoporezivi dio božićnice podignut do visine od 7.500 kuna.

No, jedan dio tih tvrtki zasigurno to neće napraviti. To se prije svega odnosi na one koji su svojih trudnim zaposlenicama prijetile otkazom ili su im ga, pod nekom drugom izlikom, i uručile. Pogotovo je to teško očekivati od poslodavaca kod kojih radnice rade za minimalac ili tek nešto iznad toga.

S obzirom dakle da je ta naknada za novorođenče samo “mogućnost i pravo” na kraju bi se moglo dogoditi da je dobiju uglavnom one zaposlenice koje rade u državnim i javnim službama gdje se poslovi pretežito (ne uvijek) i dobivaju preko političkih, stranačkih i rodbinskih veza. I to će biti doprinos demografskoj obnovi, ali pretežito za one koji su već na državnim jaslama.

Tako se vrtimo u krug. Mladi masovno odlaze iz zemlje jer preskupa država s brojnim porezima guši poduzetništvo dok strane investicije izostaju zbog razgranate korupcije i pravne nesigurnosti. Zbog svega toga nema gospodarskog rasta, pa onda ni dovoljno radnih mjesta, a mnogi koji rade imaju takve plaće da s njima ne mogu omogućiti dostojan život svojim obiteljima, dakle, ni djeci.

Iako načelno treba pozdraviti svako porezno rasterećenje, pa i povećanje ove neoporezive naknade na 10 tisuća kuna za svako novorođenče, međutim, ipak treba reći kako su to samo vatrogasne mjere koje ne rješavati bit problema. Hrvatskoj za oporavak, gospodarski pa onda i demografski, treba rast BDP-a barem iznad 3 posto.
Učinke takvog rasta vidimo u susjednim zemljama srednje Europe koje nemaju tako velikih problema ni s iseljavanjem mladih, a ni s demografskim trendovima.

No, kako tu stopu rasta nismo uspjeli ostvariti ni u ovim “dobrim godinama” za svjetsku pa i europsku ekonomiju koje upravo završavaju, tek treba vidjeti kako ćemo proći u sljedećem razdoblju kada se opet najavljuje recesija i slabljenje gospodarskih aktivnosti.