Ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić boravila je u ponedjeljak i utorak u Podgorici na sastanku Američko-jadranske povelje koja služi SAD-u za konzultacije o sigurnosnim izazovima s državama jugoistočne Europe. Razgovaralo se, među ostalim, i o stanju u misijama NATO-a u Afganistanu, borbi protiv terorizma te neregularnim migracijama.

Ministrica je iskoristila priliku i sastala se s predstavnicima tamošnjih Hrvata. Istaknula je važnost njihove prisutnosti u političkom i javnom životu te države te značaj očuvanja hrvatskog identiteta u Crnoj Gori. Ali, prema službenom priopćenju, nije bilo bilateralnih sastanaka s crnogorskim dužnosnicima. Vjerojatno za to nije bilo prigode jer bila je riječ o multilateralnom forumu, a možda je domaćin namjerno izbjegao takav susret jer je Hrvatska proteklih mjeseci jasno poručila kako Crna Gora neće u Europsku uniju dok ne riješi bilateralne sporove koje ima s našom zemljom.
Jedan od njih je i povratak školskog broda Jadran.

Matična luka tog broda je Split, ali se početkom srbijansko-crnogorske agresije našao na remontu u Crnoj Gori. Vlasti iz Podgorice su ga prisvojile kao neku vrstu ratnog plijena, i od tada odbijaju vratiti ga. I ne samo to. S tim brodom, jedrenjakom, nastupaju na međunarodnim izložbama hvaleći se njegovom ljepotom.

Ministarstvo vanjskih poslova je u kolovozu ove godine poručilo Podgorici kako nema ništa od EU-a dok se taj brod ne vrati. Pritom se sa Zrinjevca pozivaju na jasan stav iz Bruxellesa prema kojem nije država ne može unijeti u EU neriješena bilateralna pitanja sa susjedima. Istu poruku, samo vojnički odrješitiju, poslao je Podgorici i ministar obrane Damir Krstičević. U tri pisma crnogorskom kolegi obrazložio je konačan stav prema kojem Jadran „mora biti vraćen u Split“.

Krstičević je ponudio i kompromis da taj brod i dalje ostane na raspolaganju crnogorskim časnicima za obuku i školovanje, ali na brodu se „ne mogu vijoriti dvije zastave, nego samo zastava RH“. Povod za Krstičevićevo prilično čvrsto očitovanje je bila proslave 85. rođendana ‘Jadrana’ , na koji su Crnogorci bili pozvali i hrvatsku pjevačicu Vannu, ali je ona, shvativši o čemu se radi, na vrijeme to otkazala.

Taj brod nije jedino otvoreno pitanje. Službeno Podgorica je nedavno uputila zahtjev UNESCO-u da stavi Bokeljsku mornaricu na listu nematerijalne kulturne baštine. Pritom u obrazloženju nigdje nisu ni jednom riječju spomenuli kako je to baština autohtone hrvatske nacionalne manjine. I na to je službeni Zagreb, kao i brojne druge stranke i udruge, reagirao izrazivši neslaganje te poduzimanje odgovarajućih koraka pred forumima gdje će se taj spor trebati razriješiti.

I treće otvoreno pitanje tiče se razgraničenja u Boki kotorskoj. Prema sporazumu koji je potpisan 2002., a temeljem kojeg su strani vojnici otišli s poluotoka Prevlake koja je tada vraćena pod hrvatski suverenitet, kontrolu mora ispred hrvatskog kopna unutar Boke provodi crnogorsko policijsko plovilo na kojem je uz crnogorske i hrvatski policajac. To je čudno rješenje, koje posebno iritira hrvatske ribare kada se nađu uz poluotok Prevlaku unutar Boke kotorske.

Prije nekoliko mjeseci je jedan hrvatski ribar ispričao kako su mu se Crnogorci smijali kad ih je preneraženo gledao pri kontroli njegova brodića, dok je naš policajac, koji je bio s njima, samo nemoćno slijegao ramenima. I to pitanje bi se trebalo riješiti, bilateralno vjerojatno ne, nego po svemu sudeći pred nekim međunarodnim tijelom. Svakako sudskim gdje takve sporove rješava većina država, a ne pred ad hoc arbitražom, kako su to Slovenci nametali Hrvatskoj.

S obzirom na to ne čudi što nije došlo do bilateralnog susreta ministrice Pejčinović-Burić s crnogorskom stranom. Odnosi između dvije države su relativno korektni, Hrvatska daje potporu Podgorici na putu prema EU, u okviru hrvatskog kontingenta i crnogorski vojnici idu u Afganistan, i crnogorski časnik bio je proslavi Oluje u Kninu, ali opterećuju ih ta neriješena pitanja. Treba ih riješiti prije priključenja Crne Gore Uniji.