U rubrici Stranci u Hrvatskoj HTV je ugostio Španjolku Elisu Bošković Martinez Ortiz De Latierro koja se prije 18 godina doselila u Hrvatsku. Ona je po zanimanju turistički vodič – jedno ju je putovanje dovelo u Lijepu našu, a slučajni izlazak u kojem je upoznala svog sadašnjeg supruga Hrvata, bio sudbonosan da ostane ovdje živjeti.

Već smo navikli da ljudi koji dolaze iz te hispanske kulture imaju puno imena i prezimena, pa smo Elisu Bošković Martinez Ortiz De Latierro zamolili da nam pojasni tu tradiciju.

– Mi uvijek dobijemo prezime i nod tate i od mame, a ja sam dodala, naravno, i prezime moga supruga, otkriva Elisa.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Jedna od najljekovitijih biljaka na svijetu: Pomaže protiv bolova, spušta temperaturu, liječi probleme s grlom i krajnicima… I što je najbitnije, raste u Hrvatskoj

Kad je dobila hrvatsko državljanstvo, na hrvatske dokumente nisu stala sva prezimena:

– Nikako, naravno, ne može stati jer to je predugo… Predugo je i sa španjolskim iskaznicama, ali funkcionira nekako. Lakše je isto i kad putujemo i to je isto način na koji sam se uklopila tu, tu je i poštovanje prema hrvatskoj kulturi i tako dalje, ali još uvijek sam i od tate i od mame, ističe Elisa.

Elisa je rođena u Saragosi:

– To je grad između Barcelone i Madrida, sjeverna polovica Španjolske. Zna biti hladno, uvijek mi kažu da je tamo uvijek vruće, ali ne – imamo i mi našu buru, kaže Elisa, javlja Večernji list.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: SDP-ovac kojeg ne voli partijski vrh: U našoj stranci ima ljudi koji su spremni ugristi samo da bi ostvarili prednost za sebe

Zato se Elisa lako privikla na našu klimu.

– Nije bilo tako strašno. Uvijek su se ljudi čudili što će Španjolka sad u Zagrebu, ali, zapravo, jedino što mi malo fali je svjetlo. Kad dolazi ta magla u Zagrebu, zna biti zeznuto, pogotovo kad se pomakne sat, najviše nakon Božića kad sve nekako pada u mrak, napominje Elisa.

Studirala je povijest i to ju je odvelo u vode turističkog vodiča. Tako je zapravo i došli u Hrvatsku prvi put:

– Ja sam htjela biti profesorica povijesti u Španjolskoj, tako sam i počela, ali kako su me odgajali da budem samostalna žena, ja sam počela raditi kao turistički vodič, zapravo kao pratiteljica turističkih grupa iz Španjolske do raznih gradova u Europi. Tako sam došla i u Hrvatsku. Nakon te prve godine, to prvo ljeto koje sam radila kao turistički vodič, vratila sam se u Španjolsku i vidjela sam da to više nije za mene, da se trebam ovdje vratiti, priča Elisa.

Svojeg današnjeg supruga Hrvata upoznala je u Zagrebu – presudan je bio jedan izlazak:

– Tu noć sam ja upoznala ljubav svog života, kaže Elisa koja je nakon tog susreta odlučila u Hrvatskoj još malo ostati, a “još malo” pretvorilo se u 18 godina.

Danas je majka dvoje djece, školaraca, a i dalje radi kao turistički vodič.

– Ponosna sam što sam polagala sve ispite i na hrvatskom, tako da je moja najdraža oznaka iskaznica službenog vodiča grada Zagreba. Još uvijek radim kao pratiteljica, ne samo po Hrvatskoj, radim i tematske ture po bivšoj Jugoslaviji, napominje Elisa.

Dodaje da su joj povijest i putovanje najbolji i najveći hobiji:

– Kao vodič uvijek se trebam prilagoditi gostima koji dolaze. Treba biti fleksibilan. Nikada, u nikakvom slučaju ja nisam vodič koji nabraja godine, kraljeve, bitke, ratove… Jako je teško izgovarati neke imena, tako da ih neće ni pamtiti. Ali ja mislim da je najbitnije da razumije kontekst. Hrvatska ima tako bogatu povijest i kulturu da se toliko toga može ispričati. Samo treba naći način na koji ćete to ispričati. Puno puta ja vidim da moje kolegice uzimaju zdravo za gotovo neke stvari koje su naravno očite, ali za goste nisu. Ako to lijepo ne upakiramo, ta informacija, koja je jako bitna, nekako se izgubi. To se može napraviti na simpatičan način, ja uvijek malo miješam i legende i kulturu i gastronomiju, ali povijest je uvijek tu, objašnjava Elisa.

Koje su po Elisinu mišljenju prednosti života u Hrvatskoj?

– Život uvijek ima uspone i padove. Nije nikad sve bajno. I naravno, bilo je trenutaka kad sam htjela biti doma sa svojima. Pogotovo kad si bolestan ili kad se nešto tako događa. Ali ovdje u Hrvatskoj imamo nešto što mislim da vi niste sasvim svjesni – to je razina sigurnosti, kvalitete života i ta sloboda koju vam pruža, to što ne trebate razmišljati tko dolazi sa mnom, jesu li moja djeca sigurno stigla kući ili u školu. To je nešto što se ne može mjeriti. I zbog toga, ne jedino, ali iznad svega ostaloga, ja se ne bih vratila u Španjolsku, ustvrdila je Elisa.

Ipak, trenuci nostalgije prema domovini nezaobilazni su, posebno u blagdansko doba kad se obitelj okuplja. Bilo je zanimljivo doznati i kako se božićni blagdani obilježavaju u njezinom zavičaju:

– Mi kao miješana familija imamo ‘megamiks’ ovih praznika, tako da počinjemo sa Svetim Nikolom i završit ćemo s Tri kralja. Ovdje se to ne slavi, što je baš čudno jer je Hrvatska tako katolička zemlja, ali to je za nas jako, jako bitno jer imamo povorku, imamo velike jaslice ispred Bazilike del Pilari što je najveća katedrala u Saragosi. I onda imamo animacije i predstave s djecom. Taj cijeli dan sve se vrti oko djece, priča Elisa.

Elisa je članica Međunarodnog kluba žena u Zagrebu, koji tradicionalno svake godine priprema božićni sajam.

– Božićni bazar je meni jako, jako bitan događaj jer to mi je bio prvi ‘event’ koji sam radila kao članica Međunarodnog kluba žena. Bila sam bila na štandu Španjolske ambasade. Prošle godine sam napravila churros, a ova godine ću napraviti tapas. Nisam sama, imam još tri anđela koji me pomažu. Imat ćemo i mali dio sa suvenirima, isto tako i tapas, sangriju i još neke španjolske proizvode – s dobrom svrhom pomoći Udruzi Čarobni svijet, najavila je Elisa Bošković Martinez Ortiz De Latierro.

Svi žele probati španjolsku hranu, ali naravno kušati i delicije iz drugih dijelova svijeta mogu doći ove nedjelje na Zagrebački velesajam.