Vjetroelektrane i solarne elektrane su u svibnju prošle, 2023., proizvele više električne energije u Europskoj uniji nego one na fosilna goriva. Takav rezultat je prvi put ostvaren za jedan cijeli mjesec. Inače, tog mjeseca je gotovo trećina (31 posto) električne energije u EU-u bila proizvedena iz vjetra i sunca, dok su elektrane na fosilna goriva (ugljen, nafta i plin) proizvele 27 posto električne energije. To su podaci Energetskog instituta Ember koji dovoljno govore o smjeru kojim se kreće Stari kontinent kad je riječ o energetici.

Tako su, prema njihovim podacima, u EU proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca u 2022. premašile proizvodnju struje iz plina, što je prvi put zabilježeno za jednu cijelu godinu. A sada su vjetar i solarna energija zajedno proizveli više električne energije od svih fosilnih goriva u jednom mjesecu

Temeljem tih podataka Sarah Brown, voditeljica europskog odjela tog instituta je pomalo proročanski u lipnju 2023. najavila: „Sunčeva energija i vjetar pomažu smanjiti potrošnju fosilnih goriva. Ne samo da je proizvodnja ugljena na najnižim razinama nego i proizvodnja plina nastavlja padati. EU je na dobrom putu da ove godine ostvari veliki pad fosilne energije, budući da sunčeva energija i energija vjetra postaju okosnica budućeg elektroenergetskog sustava”.

Podaci pak Eurostata, govore da EU, kada je riječ o obnovljivim izvorima, najviše koristi energiju vjetra, iz koje je, primjerice, 2022. proizvedeno više od trećine, odnosno 37,5 posto „ekološki čiste“ struje. Zatim slijede hidroelektrane s udjelom od 29,9 posto, potom solarna energija, s udjelom od 18,2 posto te elektrane na biogoriva, s udjelom od 6,9 posto. Iz ostalih obnovljivih izvora, EU je u 2022. dobila 7,5 posto takve struje.

Europska unija planira uložiti ogromna financijska sredstva u razdoblju do 2050. kako bi što snažnije poduprla prijelaz na gospodarstvo s malim udjelom ugljika, prilagodbu na klimatske promjene, očuvanje zaštite okoliša te učinkovitije korištenje prirodnih bogatstava.

Znatan dio tih sredstava namijenjen je za projekte vezane uz Europski zeleni plan kojim se želi postići zelenija Europa kroz ulaganja u energetsku tranziciju, u kojoj glavni dio čine poticanje oslanjanja na obnovljive izvore energije te borbu protiv evidentnih klimatskih promjena.

Dakako, u tim projektima sudjeluje i Hrvatska. Možda je najvažnije iskorake postigla upravo u vezi s obnovljivim izvorima energije, u koje spadaju hidroelektrane, vjetroelektrane te sunčane elektrane, popularni solari, kao i elektrane na biomasu, odnosno biogoriva koje se u zadnje vrijeme grade.

Ako se kao polazna točka uzme 2018., tada je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije (bruto finalna potrošnja) u Hrvatskoj, iznosio 28.02 posto. Nešto kasnije, 2020. taj udio je povećan za značajan iznos i dosegao je 31 posto. Sljedeće, 2021. veći je za 0,3 i iznosio je 31,03 posto.

U tom pogledu, Hrvatska je bila iznad prosjeka EU-a koji je 2021. imao udjel obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji od svega 21, 08 posto, da bi godinu kasnije skočio na 23 posto. Treba istaknuti kako je najnovija europska direktiva revidirala prema gore cilj EU-a za obnovljivu energiju do 2030. s 32 na 42,5 posto udjela u potrošnji. 

Cilj koji je postavila hrvatska Vlada za 2030. je 36.40 posto. S obzirom na najavljenu gradnju nekih hidrocentrala te stalna ulaganja u vjetroelektrane i sunčane elektrane, kao i izgradnju pojedinih elektrana na biomasu, taj zadatak ne čini se nedostižnim. No, spomenuti podaci govore kako neke članice EU-a ne ulažu dovoljno kada je riječ o postizanju zacrtanih ciljeva, dok su neke druge, u tom pogledu daleko odmakle.

Posebice se to odnosi na države sjeverne Europe. Tako, primjerice, Švedska, više od polovice, prema nekim podacima čak 66 posto, svojih potreba za energijom koristi iz obnovljivih izvora. Kod te zemlje su, osim hidroelektrana i vjetroelektrana, najvažnije elektrane na biomasu i biogoriva te toplinske pumpe.

Kad je riječ o Finskoj, ta zemlja je dosegla 47,09 posto, dakle, skoro polovinu udjela obnovljivih izvora, a koristi uglavnom biomasu te hidroelektrane. Danska je pak na 41,6 posto, a i kod njih se obnovljiva energija dobiva uglavnom iz biomase te vjetroelektrana koje grade i u Sjevernom moru. Zanimljivo je da čak 12 od 27 članica imaju udjele manje od europskog prosjeka, a među njima su i Irska, Belgija, Malta i Luksemburg.

Kada je riječ o Hrvatskoj, dobro je pogledati koliko od ukupne potrošnje električne energije koristi iz određenih izvora. Tako prema podacima iz 2022., iz hidrocentrala dobiva najviše, čak 28,4 posto, zatim slijede termoelektrane na plin i lož ulje, iz kojih stiže 18,5 posto ukupno potrošene struje. Potom je tu nuklearka Krško, u kojoj Hrvatska ima polovicu vlasništva i iz koje dobiva 14,4 posto struje od svoje ukupne potrošnje.

Zatim slijede vjetroelektrane iz kojih stiže, značajnih 12,5 posto struje. Iz biomase, odnosno bioplina, ukupno se u hrvatski energetski sustav plasira 5,3 posto struje. Iako se o tome u javnosti puno govori, ukupni udjel struje proizvedene iz sunčanih elektrana u ukupnoj potrošnji Hrvatske je zapravo zanemariv – svega 0,4 posto. Još je slabiji kada je riječ o struji dobivenoj iz geotermalnih izvora. Iznosi svega 0,1 posto u ukupnoj potrošnji.

Zanimljivo je i da Hrvatska prosječno godišnje uveze oko 11 posto struje za svoje potrebe. Najviše je uvozi ljeti, a paradoks je u tome da bi se tada značajne količine struje mogle proizvesti iz sunčanih elektrana kojih zapravo i nema u dovoljnoj količini i s dovoljnom snagom.

Stručnjaci za energetiku drže da bi Hrvatska mogla postati energetski neovisna, dakle, ne bi morala uvoziti struju, ako bi još izgradila sunčane elektrane kapaciteta 2000 megavata te 1000 megavata novih vjetroelektrana. Usporedbe radi, najveća sunčana elektrana koju, uz ulaganje od 100 milijuna eura, na Miljevačkom platou kod Drniša grade španjolski investitori kapaciteta je 150 megavata.

Jedan od najvećih vjetroparkova kod Senja na obroncima Velebita, kojeg su izgradili kineski investitori uloživši više do 200 milijuna eura, kapaciteta je pak 156 megavata. Za porast udjela obnovljivih izvora svakako će biti značajna i izgradnja Hidroenergetskog sustava Kosinj i Hidroelektrane Senj 2 ukupnog kapaciteta 412 megavata, koja je upravo u tijeku, a iza čega stoji Hrvatska elektroprivreda.

Izneseni podaci kako u vezi s Hrvatskom, tako i kada je riječ o drugim zemljama, jasno govore u kojem smjeru bi trebalo ići. Kada je riječ o vodenim tokovima, vjerojatno su ovom zadnjom većom investicijom u Kosinju, ti resursi iscrpljeni, ako se ne želi previše zadirati u ekološku održivost prostora uz riječne tokove.

Međutim, vjetroelektrane i sunčane elektrane kao i one na biomasu te one koje struju daju iz geotermalnih izvora su svakako budućnost kada je riječ o obnovljivim izvorima energije. To je i put do zelenije Hrvatske odnosno zelenije Europe. To je uostalom i najavila voditeljica europskog odjela instituta Ember: „Sunčeva energija i energija vjetra postaju okosnica budućeg elektroenergetskog sustava“.

Naslovna fotografija: Hina/Ilustracija